Nakon upoznavanja sa stavovima izraženima u priopćenju Izvršnog biroa Četvrte internacionale o situaciji u Grčkoj, analizama članova grčke sekcije Internacionale, razmjenom poruka između Biroa i OKDE-Spartakosa; diskusije u našoj organizaciji, te glasanja članovi Radničke borbe zauzimaju sljedeće mišljenje o pitanju odnosa prema SYRIZA-i i priopćenju Izvršnog biroa:
1. Smatramo kako je bilo neispravno od Izvršnog biroa što je priopćenje objavljeno bez prethodne ozbiljne diskusije s grčkom sekcijom, OKDE – Spartakos. Pravo je Biroa da usvoji stav različit od stava pojedine sekcije, no o tome bi se moglo govoriti tek nakon konzultacije i rasprave s predstavnicima sekcije.
2. Smatramo kako rezolucija Izvršnog biroa ima nekoliko značajnih manjkavosti. Prije svega, izriče se nekritička potpora SYRIZA-i i njezinome vodstvu. Također je iskazano nekritičko pozivanje na okupljanje oko programa u pet točaka. Taj program je, kao i čitav paket zahtjeva SYRIZA-e u svojoj osnovi reformistički, prilično udaljen od prijelaznog programa, te nipošto nije dovoljan. U prvom bi redu bila potrebna intervencija u svrhu postavljanja radikalnijih zahtjeva i daljnjeg razrađivanja programa u pet točaka u radikalnijem smjeru. Međutim, ne postoje nikakve garancije da će vodstvo SYRIZA-e uopće biti u stanju sprovesti program kojega je najavilo, štoviše po izjavama nekih čelnika za očekivati je sasvim suprotno. U svakom slučaju kao zadatak u perspektivi neposredne budućnosti pojavljuje se politička borba protiv vodstva SYRIZA-e i radikalizacija političke situacije.
3. Također, u rezoluciji izostaje dosljednija klasna analiza, te se složeno pitanje svodi na jednostrano podupiranje SYRIZA-e. Zbog toga rezoluciji sasvim nedostaje strateški dio, odnosno zacrtavanje smjera djelovanja koje bi iz sadašnjeg stanja stvari dovelo u predrevolucionarnu situaciju. U prvom redu mislimo na strategiju djelovanja koja bi se između ostaloga sastojala u: prijelaznoj strategiji, lijevoj kritici SYRIZA-e, zadržavanja kritičke distance spram SYRIZA-e i njezinog vodstva, radu na radikalizaciji studentskog i radničkog pokreta na neparlamentarnom polju. Zbog toga u rezoluciji postoji velika praznina između dva dijela: nekritička potpora SYRIZA-i u ovome trenutku i okupljanje oko nje danas, a u neodređenoj budućnosti ukidanje kapitalizma i Socijalističke zemlje Europe. Nipošto nije jasno, štoviše sasvim je neshvatljivo, kako iz prvoga direktno može proizaći drugo.
4. Usprkos tome zauzimamo mišljenje kako se, u skladu s informacijama koje posjedujemo, kao najsmislenija strategija u ovome trenutku čini kritička potpora SYRIZA-i.
5. Usprkos buržoaskom vodstvu i reformističkoj najsnažnijoj organizaciji koja ju čini, u SYRIZA-i je prisutno i više revolucionarnih grupacija, te ona nipošto ne predstavlja homogenu organizaciju.
6. Preuzimanje vlasti od strane SYRIZA-e moglo bi voditi u snažnu radikalizaciju situacije. Vodstvo bi se kompromitiralo jer nije u stanju ispuniti zahtjeve, otvorio bi se tako prostor kritici s revolucionarne ljevice i prostor za daljnje radikalizacije; čak i parcijalno provedene socijalne mjere pokazale bi se kao nedovoljne s jedne strane, a s druge strane bi naišle na snažan otpor buržoazije i imperijalista što bi situaciju moglo pogurati u smjeru potrebe za još radikalnijim rješenjima i prema revolucionarnom putu.
7. Revolucionarne frakcije u SYRIZA-i bi mogle iskoristiti situaciju za jačanje utjecaja i sukob s dosadašnjim vodstvom. Mogući su i rascjepi u samom vodstvu. Već sada do nas dolazi “kakofonija stavova pojedinih lidera”.
8. Slično tome boljševici su pozivali menjševike i socijal-revolucionare, dok su ovi još bili u većini, da “preuzmu vlast u svoje ruke” i “ostvare obećanja”. To je omogućilo jačanje boljševika i rast njihove partije kao i slabljenje pozicija ranije spomenutih organizacija.
9. Naravno, izbori ne ostvaruju revoluciju, već ih treba shvatiti kao platformu za ostvarivanje strateških prioriteta u nekom trenutku. Dosadašnja politika ANTARSYA-e će u ponovljenim izborima značiti vjerojatno pad na manje od 1% glasova, dok će potpora SYRIZA-i rasti još više. Time se od izbora strateški neće dobiti ništa, štoviše ANTARSYA se na taj način potencijalno udaljava od jednog od potencijalnih žarišta budućih događaja. Nezavisnost revolucionarnih struja u odnosu na reformiste trebalo bi po našem mišljenju prije svega ostvariti radom na izgradnji nezavisne revolucionarne organizacije i revolucionarnog programa, kritičkoj distanci spram SYRIZA-e i nezavisnim aktivnostima, bez ikakvih iluzija u vodstvo SYRIZA-e i mogućnosti parlamentarnog djelovanja, no uz istovremeni rad na približavanju najširim slojevima masa koje u ovome trenutku stoje uz SYRIZA-u.
Radnička borba
Priopćenje Radničke borbe u vezi strateških pitanja antikapitalističkog pokreta u Grčkoj te odnosa prema SYRIZA-i,
15 lipnja, 2012 at 22:14
Jel ćete sad promijeniti internacionalu kojoj “težite”.
16 lipnja, 2012 at 00:31
Mogućnost različitih strateških stavova i sloboda diskusije nešto su što bi se trebalo podrazumijevati u jednoj internacionalnoj organizaciji. To bi barem trebalo biti razumljivo, jel
16 lipnja, 2012 at 03:28
Točka 8… haha Samo vi niste boljševici, niti mešnjevici, a niti SR-i… već kadeti 🙂
16 lipnja, 2012 at 12:08
zar se niej pokaazalo da u ovakvim scenarijima treba se prikloniti tradicionalnoj desnici( ne radikalima bilokakvim) jer jedinstvo na osnovnom elementu( zajedničkom jeziku,povijesti,narodnosti(geneaologiji)jedino je dovoljno jako da uvede red i slogu u ove pomućene glave koje se dupiru svemu i svačemu, a prilikom toga se razjedinjuju u svom bezglavnom ‘prosvjedu’.
Neka se maknu s ulica, počnu ići na poslove..životarit dok ne bude reda, da se na miru može smislit pokoja relana i pametna misao u općem metežu.
I najvažnije od svega neka zbace vanjske utjecaje sa sebe; kao da netko izvana zna što njima treba bolje od njih samih.
16 lipnja, 2012 at 15:19
ako se nekome treba ‘prikloniti’ onda je to prava, revolucionarna ljevica koja poziva na jedinstvo po klasnoj pripadnosti. dok radnici svake zemlje ne shvate da su u istim govima kao i radnici u bilo kojoj drugoj zemlji, dok ne odbace sve podjele po ”jeziku, povijesti, narodnosti” i ost. jer to samo služi vladajućoj, kapitalističkoj klasi i dok se ne ujedine te se oslobode okova kapitalističkog društva neće se ”smislit pokoja relana i pametna misao”.
29 lipnja, 2012 at 11:03
Povodom polemike izmedju IK IV internacionale i OKDE-Antrarsya moj prijatelj B.N. me je zamolio da prenesem njegov stav na stranice R.B.:
“Svakako je ispravno reći da je nedopustivo da Izvršni komitet sačini tekst o Grčkoj a de ne konsultuje svoje vlastite grčke drugove, u tome su oni u pravu i u tome je IK priznao svoju grešku. Dakle, na toj točki OKDE je u pravu, jer se protivi nedopustivom birokratskom ophodjenju. I to je sve.
Naprotiv, ono najbitnije je u krupnoj političkoj pogrešci OKDE-Antarsya naspram Syrize, a to je njeno sektaštvo. Tu izvršni biro ima pravo: ne može se unapred raspravljati o BUDUĆOJ politici Syrize, drugačije rečeno, ne može se raspravljati o eventualnoj MOGUĆNOSTI budućeg preokreta Syrize. To je sasvim druga priča! Ne može se kritikovati BUDUĆE, mada neki i to čine. U tome je tipično sektaško držanje u cilju odbijanja udruženog fronta!!“
Dodao bih, sa svoje strane, da su rezultati izbora potpuno potvrdili ovaj stav, tj. nacionalistička sektaška KP Grčke je oštro kažnjena gubljenjem polovine svog tradicionalnog biračkog tela, a levo sektaška Antarsya je sa 1% spala na 0,33%. O tome je ispravno pisao Yorgos Mitralias u svom komentaru grčkih izbora.