Drug Milkić poslao mi je kopiju vašeg pisma i priloženih izvještaja. Na putu prema južnom frontu, gdje se odlučujuće borbe protiv Wrangela moraju održati u tijeku idućih nekoliko tjedana, bio sam u mogućnosti pažljivo proučiti vaše pismo. Tijekom njegovog ponovnog čitanja, atmosfera jugoslavenskog i pogotovo srpskog radničkog pokreta jasno mi se vratila u sjećanje.
Balkanski je rat bio ustvari otvaranje, ulaz prema velikom Svjetskom ratu. Tada su socijalisti morali proći prvi test vjernosti svojoj zastavi. U srpskoj su partiji postojala oklijevanja i neslaganja, ali nisu imali vremena za razvoj i, koliko se sjećam, prestali su sa zaključivanjem mira. Kaclerović je definitivno prešao na socijal-patriotizam. Lapčević je održao snažan i odlučan stav – ali prepoznajem s najvećom tugom da Lapčević predstavlja ne budućnost, nego prošlost. Tijekom te okrutne borbe zapao nas je gubitak mnogih prijatelja. Neki su nestali u fizičkom smislu, drugi u duhovnom.
Govoreći o onima koji su doista umrli, nadasve se sjećam našeg prijatelja Dimitrija Tucovića. Njegov se gubitak osjeća, siguran sam, do danas u jugoslavenskom i balkanskom pokretu. On je bio jedna od najsnažnijih figura. Nepokolebljiv, čvrst i pun sigurnosti, Tucović je bio stvoren za tu epohu čovječanstva. Koja nesreća da je poginuo prije ulaska na nov put naše revolucionarne epohe.
Dušan Popović također više nije među nama. Znam da on nikako nije bio izuzet iz socijal-patriotskih grešaka. Ali volio bih vjerovati da bi ovaj odlučan borac, ovaj mladi i talentirani novinar, bio s nama, sa svom svojom moćnom misli, u taboru revolucije i komunizma.
S radošću sam našao među vođama komunističkog pokreta u Jugoslaviji imena drugova koje znam od 1912. Neću naznačiti njihova imena kako im ne bih naudio u očima jugoslavenskih vlasti. Manje sam upoznat s pokretom u bivšim slavenskim provincijama habsburškog carstva. Ali da bi se dobio dojam o tome, dovoljno je znati da socijalističke organizacije tih regija reflektiraju općenit duh austrijske socijaldemokratske politike, to jest kukavički duh pokoravanja voljama vlada, duh legalnosti pod bilo koju cijenu, duh reformističkih iluzija i šovinističkih predrasuda.
Iz riječi druga Rakovskog znam da su vođe transilvanijskog socijalističkog pokreta, u svom savezu s Rumunjskom socijalističkom partijom, donijeli u njega duh najnižeg parlamentarnog oportunizma. Iz vašeg pisma evidentno je da su se vođe radničkog pokreta u Hrvatskoj, Slovačkoj i Bosni okrenule socijal-patriotizmu. Vi provodite odlučnu borbu protiv njih i, kao i uvijek u takvom slučaju, mase su na vašoj strani. Vaš posljednji kongres u Vukovaru bio je najbolji dokaz toga. Komunistička partija broji oko 60.000 članova, ogromna snaga u Jugoslaviji gdje se buržoazija različitih provincija čini povlačenom sa svih strana i oslabljena unutrašnjim podjelama. Sindikalne organizacije u Srbiji našle su se nakon rata pod upravom i utjecajem Socijaldemokratske partije. Trenutno, što se čini evidentnim iz vašeg pisma, komunističke organizacije Jugoslavije drže i povećavaju svoj utjecaj nad sindikatima koji ujedinjuju 150.000 proletera. Koliko je moguće suditi odavde, vaš pokret prati istinski revolucionarni put.
Tijekom imperijalističkog rata, zahtjev za „oslobođenjem” Srbije iz kandži Austro-Ugarske igrao je važnu ulogu u propagandi anglo-francuskog imperijalizma, odnosno u obmanjivanju radničkih masa. Srbija je izašla iz rata s povećanim teritorijem. Proširila se na zemlje koje su pripadale Austro-Ugarskoj i Bugarskoj i postala je Jugoslavija. Ali mala Srbija nikad se nije našla u tako velikom ropstvu u odnosu na Austro-Ugarsku u koliko se velikom nalazi Jugoslavija u odnosu na Francusku i Antantu općenito. Pobjedonosna Jugoslavija ništa manje nije uništena i iscrpljena nego njeni pobijeđeni neprijatelji. Ovome se mora dodati da ako se uništena ekonomija Europe regenerira na starim temeljima, kapitalistički oporavak Jugoslavije, Bugarske, Mađarske i Austrije neizbježno će donijeti nove krvave okršaje između tih zemalja. Samo socijalistička revolucija na Balkanu i u centralnoj Europi može stvoriti povoljne uvjete za mirnu regeneraciju i ekonomski oporavak jugoslavenskih radničkih masa. Samo Sovjetska balkanska federacija čvrsto vezana uz federacije centralne Europe dopustit će različitim nacionalnostima smještenima u ovim regijama da ujedine svoje snage u mirnoj suradnji umjesto njihovog fragmentiranja i razdvajanja.
Proleterska je revolucija u pokretu i neće biti zadržana. Ona zahtijeva složnu organizaciju, čvrstu u borbi, radničke klase. Ujedinite sve svoje snage, drugovi, kako biste stvorili takvu organizaciju. U ime nadolazeće proleterske revolucije pozdravljam bratsku Jugoslavensku komunističku partiju.
Harkov, 10. listopada 1920.
Prevela Anja Grgurinović
