Članovi Radničke borbe posjetili su Čakovec i razgovarali sa radnicima tvornice MTČ neposredno nakon izbijanja štrajka 22. rujna 2009. godine. Ovo je prikaz stanja kako nam ga je izložio predstavnik radnika MTČ-a, Stanislav Posavec.
Kao uzrok štrajka navodi se isplata zaostalih plaća za srpanj i kolovoz kao i putnih troškova za srpanj, kolovoz i rujan, te jubilarnih nagrada, no izostanak istih samo je kap koja je prelila čašu… MTČ je jedina bojadisaona trikotažnih tkanina na ovim prostorima; u staro zdanje se godinama nije ulagalo kao ni u čitav proizvodni sistem koji je zastario i neefikasan. Prosječna plaća je oko 2000 kuna, a dolaskom Branka Težaka, koji je danas većinski dioničar sa 22%, statistika proizvodnje i poslovanja poduzeća pokazuje kakav je njegov interes za radnike i budućnost tvornice – proizvodnja MTČ-a je pala za otprilike 40%. Uzroke u tome valja tražiti u upravi koja ne ulaže dovoljan kapital u nabavljanje sirovina iako je potražnja za domaćom trikotažnom tkaninom velika, a ova tvornica ima tradiciju u proizvodnji iste već 86 godina.
U nekim spekulacijama naglašava se atraktivnost zemljišta na kojemu se nalazi MTČ kao jedan od mogućih razloga planskog uništavanja proizvodnje. Radnici MTČ-a su također jasno izrazili zabrinutost zbog ovakvih pretenzija na zemljište smješteno u centru Čakovca ne sumnjajući u namjere onih koji ga posjeduju. Zbog sumnje u mogućnost daljnje isplate plaća radnici su odlučili zahtijevati stečaj tvornice (143 radnika od približno 160), te su od utorka po petka pozivali vlasnika da se pojavi u tvornici kako bi se razgovaralo sa njime, no kako se naposljetku u petak pojavio samo direktor MTČ-a d.d., radnici su se radikalizirali i okupirali tvornicu. Kroz vikend se skup svih radnika tvornice dogovorio o stavljanju lokota na tvornicu kako se išta od robe ili sirovina ne bi nekontrolirano iznosilo, a ističu kako su radnici bili složni i brzo organizirali radničku stražu koja je počivala na dobrovoljnom principu i za koju je kod radnika postojao veoma velik interes.
Radnici su se izjasnili kako bi za tvornicu bilo najbolje da ju preuzme država, te da oni također imaju veću kontrolu nad proizvodnjom koja je za njih od neposredne važnosti jer se više puta pokazalo kako se postojeća državna elita zna neodgovorno i rasipnički ponašati prema proizvodnim resursima, neki puta postupajući prema radnicima jednako kao i privatni kapital. Stanje u MTČ-u dakako treba promatrati u okviru cjelokupne ekonomske situacije u Hrvatskoj, a ovi radnici poručuju svima ostalima koji se nalaze u sličnim pozicijama da se bore i sačuvaju svoje proizvodne pogone pod svaku cijenu i ne prepuštaju propasti ono što su godinama stvarali svojim radom. Osim toga, u razgovoru smo se dotaknuli i pitanja studenstkih blokada koje u potpunosti podržavaju smatrajući kako bi u daljnim konkretnim akcijama studenata i radnika trebalo doći do uže suradnje ovih dviju socijalno ugroženih skupina.
Radnici MTČ-a su pokazali kako uz solidarnost i korištenje mjera pritiska radnici mogu dobiti važne bitke…No za radnike MTČ-a, a još više i za sve nas, ova dobivena bitka nažalost još ne znači i dobiven rat.
Okupirati tvornice – blokirati fakultete!
Radnička borba
Okupacija tvornice MTČ,
16 listopada, 2009 at 21:25
Okupacija tvornice MTČ
Sve te akcije radnika kad je u pitanju njihov vlastiti opstanak su uglavnom polovične i nedostatne. Oni su tu tvornicu gradili svojim sredstvima, država im je otela i predala, ili prodala, svejedno, i sada oni moraju moliti da ih država spašava.Treba tražiti, zahtijevati od države da tvornicu vrati onome kome i pripada – radnicima, neka je vrati u stanje kakvo je bilo kada su je oteli od radnika i neka puste radnicima da sami upravljaju svojim kolektivnim vlasništvom.
To bi bila prava akcija, ali da ih u tome slijede i drugi radnici u Hrvatskoj. Žalosno je da radnici kao najveći “bokci” moraju moliti državu da im “udijeli molostinju”. Kakva je to država? Čija je to država? Ona treba da odgovara radnicima, a ne oni njoj.Jedini je izlaz, organiziranje svih radnika u Hrvatskoj da zajedničkim pritiskom ostvare svoja prirodna prava.Netko će reći, to je revolucija, pa zašto ne???
17 listopada, 2009 at 12:51
Pa, to je država kapitalista i bogataša. Naravno da vladajućoj klasi ne pada na pamet učiniti nešto protiv svoga interesa. Bez borbe, odnosno revolucije nema promjene. Kao sto je rečeno ovdje na jednom drugom mjestu:
Studenti su sasvim jasno pokazali radnicima kojim putem treba ići da bi se izašlo iz krize – ujediniti se, okupirati tvornice, stvoriti štrajkačke odbore (koji funkcioniraju na istom principu kao i studentski plenum) i preuzeti proizvodnju na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou. Tada će se radnici i studenti moći zajednički izboriti za razbijanje represivnih mehanizama države kapitalista – bogataša i formiranja vlasti koja će počivati na radničkim savjetima i studentskim plenumima.
13 studenoga, 2009 at 21:32
Vsi, ki delajo, tako industrijski delavci,torej tisti, ki opravljajo materialno delo, kot tisti, ki opravljajo nematerialno delo, morajo razumeti,torej dojeti, da so vendar izkoriščani, na vseh nivojih življenja, torej biopolitično. Produkcija je družbena,saj vsi zaposleni delajo povezano, za isti cilj. Odvzeti pa so jim rezultati dela in razpolaganje z njimi, odvzeta jim je presežna vrednost. To presežno vrednost pa jim je odvzel lastnik kapitala oz. produkcijskih sredstev, ki jih je pridobil na podlagi prvotne akumulacije oz. privatizacije, ki jo je uzakonila struktura oblastnikov, naklonjenih kapitalizmu. Vsi bogataši, po razpadu Jugoslavije, so nastali na teritoriju tako Slovenije,Hrvaške,Srbije,itd. na podlagi vampirskih zakonov, ki so omogočili dobro obveščenim posameznikom in strankarskim klikam razdelitev fevdov in kapitala. Seveda je šlo za rop tisočletja(in še gre, saj bodo domačim kapitalistom pobrali kapital večje globalne ribe!!!).Ta proces je trenutno,kot kaže, nepovraten, do naslednje revolucije. Do nje pa je še velika pot. Namreč , kot sem dejal, delavci morajo dojeti, da so tovarne dejansko njihove,pač na podlagi njihovega dolgoletnega dela oz. sploh dela. Potrebna je nova reapropriacija in ukinitev zasebne lastnine nad proizvajalnimi sredstvi, saj je to izvorni greh oz. počelo kapitalizma in pekla na zemlji za večino, ki združeno dela za manjšino.