Prenosimo zanimljiv tekst našeg suradnika, aktivista borbe za slobodni softver, koji je želio ostati anoniman. U skorijoj ćemo budućnosti objaviti još tekstova vezanih za ovu važnu problematiku. Imamo svako pravo da vjerujemo kako će za kapitalizam razvoj softvera značiti ono što je za feudalizam značilo otkriće parnog stroja!
Sredinom proteklog ljeta u krugovima hrvatskih ”linuxaša” pojavila se zanimljiva inicijativa – da se u ovim kriznim vremenima, kad se troškovi funkcioniranja državnog aparata nastoje pokriti uglavnom brojnim restriktivnim mjerama, kao i uvođenjem dodatnih poreznih opterećenja, hrvatska Vlada otvorenim pismom pozove na štednju korištenjem slobodnih (free) i ”otvorenih” (open source) softverskih produkata u tijelima državne uprave i ostalim ustanovama koje se financiraju iz državnog proračuna.
Sama ideja o korištenju softvera ove vrste u javnim institucijama nije dakako nešto novo. Hrvatski zagovornici i razvijatelji slobodnih/otvorenih softverskih rješenja, odnosno njihove udruge, prvenstveno Hrvatska udruga Linux korisnika (HULK), te Hrvatska udruga za otvorene sustave i internet (HrOpen) već godinama ozbiljno rade na njezinoj realizaciji, pokretanjem raznovrsnih inicijativa i projekata, posebice onih na području obrazovanja. Nažalost, sve te aktivnosti nailaze na snažan otpor u rečenim institucijama, koji se vjerojatno ne može pripisati samo onoj uobičajenoj birokratskoj inerciji. Ovaj je otpor, kao i ostale poteškoće na koje nailaze inicijative hrvatskih linuxaša, zasigurno su uzrok stanovite skepse s kojom je među njima primljena i ova najnovija, tako da je veliko pitanje hoće li ona iznjedriti čak i neki primjetljiv medijski učinak.
Istina je da se u vezi s ovim inicijativama postavljaju neka nimalo trivijalna pitanja. Recimo – bi li ovakva ideja uistinu dovela do ušteda i kolike bi one bile, koji bi projekti bili prioritetni i kojim bi se tempom trebali odnosno mogli ostvarivati s obzirom na ”ukorijenjenost” vlasničkog (proprietary) softvera u najširoj primjeni, odnosno na navike najvećeg broja softverskih korisnika, ali i s obzirom na relativno uzak krug stručnjaka koji se bave slobodnim/otvorenim softverskim tehnologijama; te tko bi, na koncu, uopće preuzeo odgovornost za njihovu realizaciju. (1) Još jedan bitan problem zasigurno predstavljaju i interesi nekih moćnih poslovnih krugova koji od prodaje vlasničkog softvera hrvatskoj državi izvlače značajnu materijalnu korist, a vjerojatno i nekih pojedinaca u državnim institucijama koji im ”idu na ruku” (možda i u zamjenu za stanovite privilegije).
Potrebno je naglasiti, tim više jer se stvari koje se tiču ove problematike uglavnom dogadaju prešutno, bez gotovo ikakve medijske pozornosti, da se ovdje radi i o značajnom političkom pitanju s obzirom da vlasnički softver u državnim institucijama rezultira nekom vrstom ovisnosti države o kompaniji koja je taj softver proizvela, što otvara mogućnost raznovrsnih manipulacija (financijske ucjene, ugrožavanje tajnosti podataka i dr.). Zanimljivo je tako primijetiti da je u našoj zemlji elektroničko poslovanje s tijelima državne uprave omogućeno samo građanima i poslovnim subjektima koji se koriste softverskim produktima tvrtke Microsoft, a čini se da nadležne institucije uopće nemaju u planu promijeniti nešto po tome pitanju. O korištenju zatvorenih (vlasničkih) formata u javnoj komunikaciji da se i ne govori. Mislim da ova činjenica nije ponižavajuća samo za korisnike platformi koje nisu microsoftove. A s druge strane, slobodni softver zbog svoje otvorenosti i činjenice da je uglavnom besplatan isključuje mogućnost manipulacije bilo kakve vrste, te omogućava domaćim stručnjacima da ga unaprijede i prilagode ovdašnjim potrebama i specifičnostima. Nije li uostalom u interesu naše zemlje obrazovati i zapošljavati naše stručnjake na razvoju vlastitih softverskih rješenja, a ne kupovati gotova rješenja iz inozemstva i tako, usprkos svim raspoloživim resursima, stavljati našu lijepu zemlju u poziciju informatičke kolonije.
Mislim da bi zbog svega navedenoga hrvatska javnost trebala prepoznati vrijednost inicijativa hrvatskih linuxaša i pridati im pozornost koju su svojim radom i zalaganjem odavno zaslužili. Pritom treba imati u vidu da većina njih radi volonterski i da ih pokreće uglavnom njihov altruizam – ideali društvene pravde i fer odnosa u poslovnom svijetu. Istina je da u našem društvu ideali nemaju dobru prođu i da će u javnosti prije izazvati podsmjeh nego ozbiljno zanimanje, no puno je gora istina da svaka cinička svijest, osobna ili ”društvena” prije ili poslije mora doživjeti svoj slom (posljedice ovih lomova osjećamo već duže vrijeme). Ono što bi ovdje također trebalo biti prepoznato jest i neravnopravan položaj slobodnih odnosno otvorenih softverskih rješenja na tržištu, uglavnom uzrokovan već spomenutim favoriziranjem vlasničkih softverskih rješenja, premda je odnos cijena/kvaliteta gotovo redovno na strani onih slobodnih odnosno otvorenih. Mislim da se ova činjenica može smatrati i jednim od indikatora korumpiranosti našega društva.
Još jedan aspekt priče o slobodnom i otvorenom softveru odnosi se i na ideju slobode, odnosno društvenu ulogu pokreta za slobodni softver i slobodne informacije, što smo već pokušali elaborirati u tekstu Slobodni softver i sloboda u modernom informacijskom društvu koji je objavljen u Maruliću 3/2008 (skraćenu verziju teksta objavio je i Vjesnik 27.05.2008). Ovdje ćemo dodati još tri natuknice koje možda malo bolje pojašnjavaju probleme s kojima se pokret za slobodni softver i slobodne informacije pokušava nositi:
-Problem pasivizacije konzumenata novih tehnologija i banalizacije njihovog osjećaja suvremene tehnologije, znanosti kao i modernosti uopće – Očita je namjera onih koji upravljaju tehnološkim i uopće društvenim razvojem čovječanstva da se ljudski rod odvede u što potpuniju tehnološku i/odnosno idejnu apatiju, jer je tako puno lakše vladati. Pokret za slobodni softver nudi filozofiju ”aktivnog pristupa tehnologijama”, za razliku od ”pasivizirajućeg zatupljivanja” koje nam nameću tehnologije koje su puno više zastupljene. Netko doduše može reći da svi ljudi ne mogu biti upućeni u tehnologiju, pa da se zbog toga tome prema njoj niti ne mogu odnositi aktivno, no naše je mišljenje da je takvo rezoniranje iz temelja pogrešno i da se pod hitno treba učiniti nešto na reformi obrazovnog sustava, ne bi li se barem mladim generacijama omogućilo da izbjegnu zamke pasivizacije koja zapravo predstavlja oblik duhovnog i intelektualnog ropstva, koje onda proizvodi i ono ”materijalno”. Nažalost svjedoci smo da se događa upravo suprotno – naš školski i ukupni društveni sustav, nakon reforme visokog obrazovanja i pogotovo, dodatno potencira problem pasivizacije (fahidiotizma), možda i više nego u drugim zemljama Evrope i svijeta.
-S prvom natuknicom stoji u vezi i problem ”demokratizacije znanja”, odnosno cjelokupnog ljudskog stvaralaštva. Znanje danas je više nego ikad ranije pretpostavka društvenog blagostanja i progresa, a njegova demokratizacija jedan od preduvjeta normalnog funkcioniranja demokratskog društvenog uređenja (zapravo istinske demokracije). Ideja zatvorenog koda i uopće ”zatvorenosti” u sferi ideja u direktnoj je suprotnosti s principom demokratizacije znanja i treba biti odbačena kao društveno štetna pojava. Ona je jedan od oblika autokracije u sferi intelektualnih odnosa i kao takva faktor koji dovodi do dodatnog društvenog raslojavanja, kao i dodatne preraspodjele ekonomske i političke moći na globalnom planu koja se već i danas pokazuje izuzetno opasnom za čovječanstvo u cjelini.
-Novo shvaćanje pojma vlasništva – Iz povijesti znamo da je pojam vlasništva jedan gotovo presudan, ali istovremeno nikad dovoljno razjašnjen i u potpunosti definiran pojam. Taj pojam kroz povijest neprestano evoluira u skladu s evolucijom društvenih odnosa i danas je jasno da njegova današnja ”definicija”, a ona datira iz razdoblja ”klasične buržoaske države” odnosno ”klasičnog kapitalizma” s početka XIX stoljeća više nije prikladna (naročito se oštro ovaj problem postavlja u vezi s vlasništvom i gospodarenjem prirodnim resursima). Pokret za slobodni softver i slobodne informacije zastupa koncepciju vlasništva većeg broja uglavnom suvremenih društvenih reformatora raznovrsnih usmjerenja i ideoloških opredjeljenja s raznih strana svijeta utemeljenu na principima supsidijarnosti i solidarnosti, a prema kojoj ”stvari ne treba smatrati samo svojim već i zajedničkim, u smislu da se njima po mogućnosti može poslužiti svatko kome je to potrebno”. Očito je da se ideja slobodnog softvera i slobodnih informacija uklapa u ovu koncepciju na posve prirodan način, dok se ideja vlasničkog softvera ne uklapa nikako.
Uz sve gore spomenuto, korisno je ovdje još jednom naglasiti da u svijetu koji se našao na prekretnici i koji ubrzano pokušava pronaći nove modele ekonomskih i društvenih odnosa, ideje ovoga pokreta shvaćene u naširem smislu (koje uključuju viziju modela ”slobodne ekonomije” do koje se dolazi nekom vstom ekstrapolacije principa na kojima se zasniva slobodan softver na druga područja ljudske djelatnosti) po našem mišljenju mogu značajno pridonijeti humanizaciji meduljudskih odnosa na poslovnom i intelektualnom polju, obrazovanju mladih generacija za otvorenost srca i uma, razbijanju lanaca korupcije u državnim aparatima većine svjetskih zemalja i njihove interesne sprege s velikim ”igračima” u poslovnom svijetu, uništenju monopolističkih tiranosaurusa čije je vrijeme već odavno prošlo, te preobražaju ovog današnjeg ”mahnitog kapitalizma” u primjeren ekonomski i društveni sustav koji će zadovoljavati interese i potrebe svakog ljudskog bića i svjetske zajednice u cjelini.
Hoće li se ovi ciljevi ostvariti i kada, ostaje da se vidi. No treba imati na umu da njihovo ostvarenje ovisi i o svakome od nas – o našem vrijednosnom sustavu, odnosu prema ljudima u našem užem i širem okruženju, kao i o našem vlastitom angažmanu u borbi za prosperitetno i pravedno društvo.
Fusnote:
1. Ovdje se radi u prvom redu o uvođenju slobodnog uredskog paketa OpenOffice u sve državne institucije, zatim o uvođenju nekog od slobodnih operativnih sustava (neke od Linux distribucija) u najširu primjenu, a kasnije možda i o slobodnim rješenjima za ”elektronsko poslovanje”, korištenju Linux Terminal Servera u obrazovnim, a i drugim ustanovama i institucijama čime se troškovi nabave hardvera i održavanja informatičke opreme mogu svesti na najmanju moguću mjeru i sl.
Slobodni softver i recesija,
25 listopada, 2009 at 19:34
Zanima me kako to vi kao ljevičari i nekakvi borci za radnička prava možete zagovarati da se nekom radniku ne plaća za njegov rad. Jer, i te softvere je izumio/izradio neki čovjek “od krvi i mesa”, radnik dakle. Zar taj radnik, samo zato što nije proleter (najamni radnik) i fizički radnik; zar on zato nema prava na pošteno plaćen rad i nekakvu materialnu zadovoljštinu za uspješnost proizvoda svojih ruku?
26 listopada, 2009 at 10:54
Krivo! Ne radi se o tome da taj radnik nije plaćen jer – on je plaćen. Samo mizerno! Barem u odnosu na (ekstra) profite koje velike korporacije zarađuju od toga što je on ‘izumio/izradio’.
26 listopada, 2009 at 13:58
Trpimire
Čini mi se da se ovdje pobrkalo pitanje monopola i ekstroprofita korporacija koji iz monopola proizlazi sa plaćanjem radnika. To nema veze jedno s drugim. Ponovno pročitati tekst.
26 listopada, 2009 at 14:41
Iz komentara g. Gudara vidi se da on nije upućen u ovu problematiku.
26 listopada, 2009 at 14:44
Suština priče o slobodnom softveru nije u tome što je on besplatan (njegova “implementacija” ne mora biti besplatna, a dosta je toga prvobitno postojalo kao komercijalni softver), nego u tome što je on svima dostupan i što mu je kod otvoren.
Softver je uostalom dobro ili “proizvod” s “nultom marginalnom cijenom” – zbog toga se iz softverskog biznisa i izvlače toliki profiti. Podrobnije informacije mogu se naći na http://www.gnu.org.
26 listopada, 2009 at 16:06
Tekst sam shvatio od prve, ali ono primietih jer je izostavljeno u njemu. Da je rečeno: uzimajte neki jeftiniji software, ili nešto slično, ajde, ali ovako zbiljam ne vidim gdje se u tih 0 kuna skriva nekakva zarada za radnika koji ga je izumio… Problem je u tome što danas svi žele nešto bezplatno, nešto na brzinu, nešto lagano. Hoće se bezplatan software, bezplatno školovanje, bezplatan željeznički prievoz, bezplatna hrana,… jbt a gdje je tu rad? Danas svaka budala lako traži i još lakše dobiva svoja nekakva prava; no problem nastaje kad ta budala nije toliko spremna kad treba obaviti i svoju dužnost te preuzeti odgovornost za nešto. A, ako ništa drugo, poviest nas je naučila da bez odgovornosti nema prava, i da se ništa ne moze steći bezplatno. Ova “diktatura blagostanja”, kako je Mussolini nazivao današnje doba, predstavlja vjerojatno vrhunac dekadencije i sveobćeg kaosa, i ona ne može vječno obstojati (kao što, uostalom, niti jedno razdoblje nije); izumrieti će zajedno sa svojim ekonomskim i političkim protektorima (kapitalizmom i liberal-demokracijom).
26 listopada, 2009 at 16:59
Netko je izumio i pitagorin poučak, pa mu ne moramo platiti zato što ga koristimo u projektiranju zgrada.
A što se tiče toga što kažete kako svi hoće nešto besplatno, onda je zgodno primjetiti da ima i onih koji žele besplatno raditi tj. volontirati na razvoju softvera, pa tako postoji “free software development community”.
Zašto žele? Pa možda su studenti, pa žele nešto naučiti, ili su radili na nekom “komercijalnom projektu”, pa dio onoga što su napravili ili čak i sve žele učiniti dostupnim svima, ili im volontiranje čini zadovoljstvo.
Ja ne vidim u tome ništa loše, dapače. A ni taj softver uopće nije loš, ja Vam preporučam da (za početak) skinete slobodni uredski paket OpenOffice (sa Openoffice.org, preveden je i na hrvatski), pa ga isprobate.
A o tome kako je on nastao i kako se razvija možete se informirati iz Wikipediji.
Uostalom i socijalni nauk Katoličke Crkve naučava da “stvari ne treba smatrati samo svojim već i zajedničkim u smislu da se njima može poslužiti svatko kome je to potrebno” (dakako ako je to moguće, a kod softvera je jako moguće),
pa ako ste Vi i protiv “ljevice” i protiv “desnice” i protiv “liberalne demokracije” onda je nejasno što zapravo hoćete.
26 listopada, 2009 at 19:02
Nije Trpimir protiv desnice – očito da mu zločinac Mussolini nije previše stran.
26 listopada, 2009 at 20:47
Vidiš ti kako Ha(ha) zna… xD Ja sam hrvatski nacionalist i desničar, ali eto nisam katolik, izjašnjavam se kao deist. Prema tome, mene to što socialni nauk Katoličke Crkve kaže baš i ne dira. Svakako da ima tih proizvoda koji su eto nastali dobrovoljnim radom, izradili ih nekakvi amateri ili studenti, ali većina onoga što se danas gura u javnost kao bezplatno i ono što se zahtieva da bude bezplatno, nečijih je ruku ili uma djelo, pa prema tome zaslužuje i poštenu plaću. Opet kazem, ne odnosi se to samo na konkretne stvari koje se prodaju nego i na ostalo što nam se u životu nudi.
26 listopada, 2009 at 22:04
Žao mi je g. Gudar što niste katolik. Da jeste, vjerojatno bi Vam srce i um bili otvoreniji. A uz to ste i izgubljeni za Vječnost (Extra Ecclesiam nulla salus).
26 listopada, 2009 at 22:28
yvesz
Mislim da je ovaj komentar u potpunosti neprimjeren. Usprkos njegovoj težnji koja se može iščitati, način na koji je ispao (vjerujem slučajno)je jako bljutav i neprihvatljiv za sve atiste i pripadnike drugih vjeroispovjesti.
Trpimire – još jednom da se kaže treba razlikovati kapitalistički monopol i profit od plaćanja za rad radnika. To nema veze jedno s drugim, a osim toga yvezs je već sve objasnio.
I da…što ti kao nacionalist i desničar radiš tako često ovdje? Jesi li zalutao, gledaš li što radi suprotna strana ili ti se pak iz nekog čudnog razloga sviđa ova stranica?
27 listopada, 2009 at 10:54
Sorry, zaista sam zaboravio spomenuti ostale, braću u Kristu, braću po ocu Abrahamu, braću po vjeri u Boga i braću po zajedničkim težnjama i nadama.
A što se tiče spasenja, ne brinite previše. Crkva ovu formulaciju i tako tumači vrlo fleksibilno.
27 listopada, 2009 at 12:41
Nažalost veliki dio ove braće čini Trpimirove prijatelje…
Spasenje se sastoji u ostvarivanju svega za čime težimo na zemlji i za vrijeme života, a ne u trpljenju i čekanju drugoga svijeta nakon smrti koji opravdava patnju, skrušenost, suzdržavanje, odricanje i sve one druge protu-čovječne gnjusne odvratnosti koje je smislila katolička crkva i kojima pomaže u očuvanju sadašnjeg poretka. Da li netko vjeruje u boga ili ne (i u kojega) to je ipak privatno pitanje, no katolička crkva kao institucija više nije samo privatno pitanje. To je političko pitanje. Ovo kapitalističko poduzeće, usmjereno protiv radnika, žena, homoseksualaca, slobode (biranja u životu i o životu) ima jako malo veze čak i sa naukom kojega jeftino prodaje “svome stadu”. To je “babilonska bludnica”.
28 listopada, 2009 at 16:23
@ Drug
Nisam zalutao, nego eto malo gledam što protivnici pišu i kako misle. Mene je eto zapala vaša stranica. A i moram priznati da mi se svidja design, svaka čast!
Glede ovog o Crkvi, smatram da ona ima pravo da, kao i svaka druga družtvena udruga, sudjeluje u političkom životu i ima svoje mišljenje i o ostalim ne-vjerskim pitanjima. Nisam katolik ali eto im to pravo priznajem kao legitimno. Stvar je u tome da se katolik ne moze biti u samo jednom vidu života. Na pr. ne moze se nazivati katolikom osoba koja nedjeljom ode na misu, ili redovno moli, a istodobno se na poslu rukovodi načelima i ponašanjem suprotnim katoličkom. Ili, osoba se na poslu i prema kolegama ponaša na katolički način, a recimo prema obitelji je loš ili na neki drugi način ne zivi u skladu s katoličkim načelima glede obitelji (na pr. ako je peder ili pedofil). Katolički nauk, dakle, teži biti totalnim, totalno obuzeti pojedinčev život, i privatni i javni i obiteljski. To, naravno, nije negativno jer – kakav bi to bio čovjek koji svoja uvjerenja ne sliedi u podpunosti? Uviek sam se vodio onom da poštujem ljudi koji dosljedno i u svim segmentima života sliede svoja uvjerenja, odnosno ono za što se zalažu, ljude koje se obično proziva “radikalnima”. To mozda glupo zvuči, no naš hrvatski filozof Mladen Schwartz rekao je (parafraziram) da se za svoja uvjerenja, za svoju ljubav ili domovinu ili obćenito nešto što volimo, da se za takvo nešto ne moze boriti “mlako” ili umjereno, nego samo radikalno. Nisam antikatolik, ako ste to pomislili. Poštujem svaku vjeru, i tu se slazem s onom Voltaireovom da bi Boga (religiju), da ga nema, trebalo stvoriti.
28 listopada, 2009 at 17:44
Od visokoparnosti ovoh konstatacija mi se riga…posebno od bisera (implicitno poistovjecivanje homoseksulaca s pedofilima, nazivanje Schwartza filozofom itd.)
Na to ne treba komentara…A i bolje je ne zapocinjati jalovu raspravu po tim pitanjima. Svi znamo što misli ona druga strana.
No, hvala na pohvalama dizajna….
3 prosinca, 2009 at 16:07
Pa Trpimire, crni Trpimire.. aj da si stvarno našao nekog za uzora, al Schwartz.. daj molim te. 😛 Dobar vic sve u svemu, vidi se da nisi los covjek ali trazi uzore drugdje, zapravo budi sam svoj uzor. Razmisljaj svojom glavom. Boga uvijek ima, sa religijom i bez nje, bilo ga je i prije na druge načine štovanja samo su to ljudi zaboravili i misle da ih nekakvi imimi, svecenici, popovi i sta ti ja znam trebaju zastupati a zaboravljaju da su sasvim sposobni i dovoljno inteligentni da sami sebe zastupaju i kod Boga i kod covjeka. Ko si sam ne zna reci da zivi po svojim uvjerenjima, (ali svojim, ne onim sto je cuo od “genijalca” kao sto je Schwartz.. morao sam ga jos jednom spomenut 😛 ) taj je zbilja izgubljen ne samo za sebe nego i za druge. Schwartz se pokazao koliko je inteligentan kad je napao onog zaostalog covjeka u nocnoj mori, da mozes dici ruku na tako nesto tu je dokazao da svi oni zajedno tamo su pametniji od njega 20 puta, nacin na koji je izlagao svoja uvjerenja i na koji je ispoljavao mrznju, di je tu neko domoljublje, kaze “uklonit” treba sve one koji ne postuju ovo ono, ma ko je on da odredjuje koga da se postuje ko itko od nas ima pravo na to? Ko ima pravo tebi Trpimire ili meni govoriti kako da zivimo, mozemo si nekad dobacit, hej nije ti to bas cool kako ti gledas na ovo na ono, ali boze sacuvaj da se ja mijesam u neciji zivot. Ljudi bi puno bolje funkcionirali da uopce nema vlasti nikakve, jer covjek je u suštini dobar po naravi samo ga eto besparica, besposlica, očaj, neznanje odvede na krive puteve. A ta Schwartz ako se oce borit radikalno nek si jebe tamo mater i oca nek odjebe jer takvi kao on su davno propali i nestali, on jedino sto moze biti je sjena necega sto vise ne postoji i to smijesna sjena, za ismijavanje a ko ga slijedi jos veci smijeh. Jesi ti sad neki nacionalist Trpimire ako si sretan u kapitalizmu i di ti mozda na nekom tamo kauflandu ili lidlu izvjesena Hrvatska zastava? Neces to nikad vidjet i ako je to Schwartzova borba, nek se bori sam sa sobom al nikad nemoze budala pobijedit budalu.
3 prosinca, 2009 at 17:21
Trpimire,
Iz tvojih odgovora moze se primjetiti da nisi upoznat s pojmovima “Free Software” i “Open Source”. Molim te da ih proucis ako zelis nastaviti raspravu jer je tema preopsirna da bi se objasnila na ovako malo prostora.
Dojam da Free Software (slobodan, *ne besplatan* softver) razvijaju bilo kakvi ‘amateri’ (rijec koja ukljucuje nestrucnost i manju sposobnost od ljudi koji su ‘profesionalci’) je u potpunosti kriv. Naprotiv, mnogi free software i open source (skraceno FOSS) programeri su ‘profesionalci’ po svakoj definiciji i rade u komercijalnim kompanijama ili imaju vlastite kompanije. Stovise, mnoge komercijalne kompanije koriste FOSS softver vrlo uspjesno, a i oslobadjaju vlastiti kod koji proizvode i daju ga svima na koristenje. FOSS softver je cesto i tehnicki superiorniji od vlasnickog softvera. Google, jedna od najvecih kompanija na svijetu, koristi i pridonosi razvoju velikom broju FOSS softvera. Stovise, oni svake godine osiguravaju stipendije za studente koji se odluce raditi na FOSS softveru u sklopu programa koji se zove Google Summer of Code (http://code.google.com/soc/), kako bi studenti mogli zaraditi, pridonijeti drustvu, a i dobiti neprocjenjivu praksu te kontakte u programerskim krugovima.
19 prosinca, 2009 at 22:40
Ja sam na Linux Mintu 😀
Ma nitko tko sudjeluje u razvoju Linuxa nije gladan kruha. linux adminsitratori su tražena ‘roba’. Samo je poanta u tome da se sustav decentralizira, tj da se umjesto za licence korporacijima i održavanje, ulaže samo u održavanje odnosno u ljude. na taj način razvija se intelekt i slama korporacijski monopol.