Jedno od temeljnih polazišta analiza i politike Radničke borbe jest činjenica da svaka vlada u postojećem društvu u krajnjoj liniji nije ništa drugo nego pomoćnik i najprisniji suradnik vladajuće kapitalističke klase . Općenitije govoreći, čitava institucija države je organ ugnjetavanja radnika. Od nje se stoga ne može očekivati da će bez pritiska radnika donositi odluke koje idu u korist potlačenima. Ova tvrdnja se još jednom pokazala kao istinita – u pregovorima oko Zakona o radu Vlada je otvoreno stala na stranu kapitala i izigrala radničke organizacije, odnosno sindikate. Slijedi organiziranje prosvjeda na Markovu trgu, najavila je Ana Knežević, predsjednica SSSH-a.

Ana Knežević je poručila: “Vlada nema hrabrosti stati na stranu hrvatskih radnika i uvijek popusti pred hrvatskim poslodavcima. U razgovoru s premijerkom argumentirali smo zašto treba mijenjati članak koji se odnosi na rad na određeno vrijeme i svi prisutni su se suglasili i to prihvatili. Međutim, nakon sastanka s HUP-om u popodnevnim satima, u Vladi kažu kako se ne ide sada s tom izmjenom. Vlada je u prijedlogu izmjene ZOR-a djelomično ograničila rad na određeno vrijeme, tako da će radnik moći raditi tri godine neovisno o vrsti posla. Sindikati su inzistirali da se rad na određeno ograniči na dvije godine te da poslodavac s radnikom može u to vrijeme sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu. Prema tome, više od 15 mjeseci rada na usklađivanju izmjena ZOR-a, uzalud je potrošeno vrijeme. Argumentacija koja je bila na sindikalnoj strani Vladi i poslodavcima ništa ne znači ! Ta sprega Vlade i poslodavaca, koja je i sada došla do izražaja, uvijek je na štetu radnika. Jadranka Kosor izigrala je sindikate i priklonila se prijetnji poslodavaca…”  Za nas ovo nije ikakvo iznanađenje, nego potvrda starog pravila. Riječi koje su zapisane u našim Programskim osnovama neprestano se iznova u praksi potvrđuju kao istinite : ” Kapitalizam se temelji na dominaciji kapitala nad radnicima, te njegovom monopolu nad sredstvima za proizvodnju. Njegova je osnovna tendencija povećanje razlika između radnika i kapitalista, odnosno nejednakosti između vlasnika sredstava za proizvodnju i radnika, pri čemu država služi kao represivni aparat čija je funkcija držati radnike i marginalizirane slojeve u pokornosti. Također, kroz parlamentarnu demokraciju (ustvari prividnu ili formalnu demokraciju) stvara i održava podvojenost stanovništva na običnu masu (koja ni na koji način ne može upravljati svojim životom osim svake četiri godine birati između saveznika kapitalista) i političku elitu.Politička elita se nalazi u interesnoj simbiozi sa kapitalističkom klasom, te zahvaljujući tome ima mogućnost upravljanja medijima, financiranja glamuroznih kampanja i sl., te na taj način kontrole svijesti ljudi.” Jedan od zaključaka koji odavde moramo izvući je taj da je ideja socijalnog partnerstva iluzorna. S jedne strane imamo kapital i državu koja je pod njegovom kontrolom, a s druge strane radnike – interesi ova dva tabora su najoštrije suprotstavljeni. Jedini oblik partnerstva i mira koji ovdje može nastupiti je partnerstvo, odnosno mir, između gospodara i sluge. Na to ne možemo pristati!

Za zaštitu svojih interesa moramo se pobrinuti sami i to metodama beskompromisnog socijalnog otpora. U tome sindikati u ovome trenutku moraju imati ogromnu ulogu. Zbog toga svi moramo izvršiti snažan pritisak na sindikalno rukovodstvo i ne dozvoliti da ovoga puta pred Vladom i kapitalom popuste ni milimetar.

Ovdje se ne radi samo o Zakonu o radu. Socijalni otpor i masovna mobilizacija radnika i studenata mora nastupiti zbog svega što se u ovome trenutku događa, a što potkopava teško stečena socijalna prava kao i našu budućnost. Radnici – studenti, vrijeme je za otpor!

Ne Zakonu o radu u interesu kapitala!

Ne privatizaciji brodogradilišta!

Ne kriznom porezu !  Neka za krizu plate oni koji su nas u nju doveli!

SDP =HDZ, jedina alternativa – RADNIČKA VLAST!

Radnička borba