Crvena iskra, časopis Komunističke partije Nepala objavio je ovo ljeto članak Baburama Bhattaraia, u kojem između ostalog stoji da je “trockizam za napredak proleterske borbe postao relevantniji od staljinizma”. Ova pozicija predstavlja rezultat konkretnog povijesnog iskustva koje je razotkrilo pravu prirodu staljinizma i potvrdilo ideje Lava Trockog, u slučaju Nepala posebno njegovu teoriju permanentne revolucije.

Jedan od vodećih teoretičara KP Nepala, Baburam Bhattarai, nedavno je u časopisu partije, Crvenoj Iskri, objavio članak koji u  komunističkom pokretu nije prošao nezapaženo; kako u Nepalu tako i u svijetu. Bhattarai (55) je član politbiroa glavne maoističke organizacije u Nepalu. Bio je ministar financija u kolovozu 2008 za vrijeme sudjelovanja maoista u koalicijskoj vladi koju su kasnije napustili. KP Nepala dugi je niz godina zastupala ideje Staljina i Mao Zedonga. 

Bhattarai u svom članku piše sljedeće: “Razina globalizacije imperijalnog kapitalizma danas  neusporedivo je viša od razine globalizacije u vrijeme Oktobarske revolucije. Razvoj informacijske tehnologije pretvorio je svijet u globalno selo. Međutim, zbog nejednakog i ekstremnog razvoja inherentnog kapitalističkom imperijalizmu došlo je do stvaranja nejednakosti među različitim nacijama. U ovom kontekstu, još uvijek (donekle) postoji mogućnost revolucije u jednoj zemlji, slične Oktobarskoj revoluciji, međutim, za konsolidiranje revolucije definitivno je nužan globalni ili u najmanju ruku regionalni val revolucija u više zemalja. U takvim uvjetima, marksistički revolucionari trebaju priznati činjenicu da je u trenutnom kontekstu trockizam za napredovanje proleterske borbe postao relevantniji od staljinizma.” (Crvena Iskra, Srpanj 2009, Broj 1, S.10)

Za nepalske maoiste i za kadar njihove organizacije , istina o životu i doprinosu druga Lava Trockog bili su do sada skriveni. U vrijeme u kojem putevi staljinizma i maoizma završavaju u slijepim ulicama, partijski kadar traži objašnjenja od vodstava svojih organizacija, i ta su vodstva  prisiljena početi govoriti istinu o boljševičkoj revoluciji općenito i Lavu Trockom konkretno. Ovakvo priznanje ujedno ukazuje da maoisti nastoje napraviti bilancu svoje više desetljeća duge borbe.

Jedna od temeljnih razlika između Staljina i Trockog bilo je pitanje “socijalizma u jednoj zemlji”. Do 1904, Trocki je razvio ideju da ruska revolucija protiv carističkog režima ne može stati na neposrednim zadacima “građansko-demokratske” revolucije (agrarna reforma, parlamentarna demokracija, prava nacionalnih manjina itd.). Drugim riječima, ruska revolucija ne može stati na etabliranju građanskog demokratskog režima. Trocki je objasnio da će zbog slabosti ruske buržoazije i njene ovisnosti o caru, vodeća uloga u revoluciji pripasti radničkoj klasi. Nerazvijenost ruske privrede neće spriječiti radničku klasu u preuzimanju vlasti i iniciranju socijalističke transformacije društva. Međutim, u isto vrijeme, Trocki objašnjava da nije moguće uspostaviti socijalističku vlast koja bi mogla preživjeti bez širenja revolucije na više drugih zemalja u relativno kratkom vremenskom periodu. Ova perspektiva ušla je u povijest marksizma kao “teorija permanentne revolucije”.

Nakon Lenjinove smrti 1924, Staljin i drugi vodeći članovi boljševičke partije napadaju teoriju permanentne revolucije, kojoj suprotstavljaju teoriju “socijalizma u jednoj zemlji”. Prema toj teoriji, bilo je moguće izgraditi socijalizam u Rusiji neovisno od međunarodnog konteksta. Perspektiva “svjetske revolucije” je napuštena. Ta je teorija bila odraz nacionalističke i birokratske degeneracije sovjetskog režima, uzrokovane produženom izolacijom ruske revolucije te ekonomskom i kulturnom zaostalošću zemlje.  

Bhattarai, međutim, na jedom mjestu čini pogrešku: 1917, niti Lenjin, niti Trocki, niti bilo koji drugi vodeći član boljševičke partije (uljučujući Staljina) nije smatrao da se revolucija može ograničiti na jednu zemlju. Nitko nije niti spomenu ovu ideju prije nego što je postala Staljinov motto 1924. Međutim, usprkos ovoj činjeničnoj pogrešci Bhattaraia, sama činjenica da jedan vodeći član jedne tradicionalne staljinističke partije prepoznaje validnost ideja Trockog predstavlja vrlo značajan napredak, i sigurno će unutar komunističkog pokreta stimulirati vrlo korisnu diskusiju o historijskim korijenima staljinizma i idejama izvornog marksizma.

U Nepalu trenutno postoji vrlo živ interes za teoriju permanentne revolucije. Činjenica da je maoistički lider prepoznao da “u takvim uvjetima, marksistički revolucionari trebaju priznati činjenicu da je u trenutnom kontekstu trockizam za napredovanje proleterske borbe postao relevantniji od staljinizma” predstavlja iznimno interesantan razvoj situacije. Sa ovom debatom učinjen je i jasan korak naprijed u izgradnji veza s drugim pokretima i organizacijama u globalnom izazovu kapitalizmu. Debata i diskusija o ispravnoj taktici i strategiji internacionalne revolucije predstavlja dužnost marksista svugdje u svijetu. U tom smislu pozdravljamo Bhattaraiev članak i nadamo se da će doprinijeti diskusiji među nepalskim komunistima. Borba za socijalizam je međunarodna borba, i pobjeda nepalskih komunista bila bi pobjeda za radnike čitavog indijskog potkontinenta, i, uistinu, čitavog svijeta.

Pablo Sanchez and Kamred Hulaki

Prijevod s engleskog : Radnička borba