Radnička klasa Mađarske je 23.10.1956. započela svoj herojski ustanak protiv vladajuće birokracije i nedemokratskog političkog sistema kojega je ona nametnula. U sklopu ove političke revolucije, radnicima su se otvoreno pridružili studenti, omladina, te progresivni intelektualci; uspostavljeni su radnički savjeti i radničke oružane jedinice – temeljni organi radničke države, kao i nova vlada. Nažalost, već nakon 18 dana revolucija je krvavo ugušena tenkovima iz SSSR-a pri čemu je poginulo 20.000 mađarskih revolucionara i 35.000 Rusa.
1
Jedna je od najvećih laži, koju promoviraju kako buržoaski političari, tako i staljinisti svih vrsta, da je Mađarski ustanak težio uspostavljanju kapitalizma ili čak u apsurdnijim verzijama staljinista – da je bio „fašistički“. Po svojemu karakteru čitav ustanak je bio radnički i težio je uspostavi istinske radničke vlasti i proleterske demokracije, te obaranju jednopartijske birokratske diktature. Mađarsko radništvo je u tim trenucima instinktivno izvršavalo program političke revolucije u degeneriranim radničkim državama koji je od strane Četvrte internacionale postavljen gotovo dvadeset godina ranije. To se sasvim jasno vidi ne samo iz činjenice da su radnici širom zemlje uspostavili svoju vlast u vidu povezanih radničkih savjeta, organizirali radničku miliciju i vlastiti tisak, te održavali stalne političke sastanke; već i iz zahtjeva koje su postavili istinski radnički organi.
U sferi radničke demokracije u proizvodnom procesu zahtjevi su glasili:
1. Tvornice moraju pripadati radnicima
2. Radnički savjet, demokratski izabran od strane radnika, treba biti temeljno tijelo koje upravlja tvornicama
3. Radnički savjeti biraju svoj izvršni komitet koji se sastoji od 3 do 9 članova, te koji je izvršno tijelo
4. Direktor je zaposlenik tvornice. Direktor i najviši zaposlenici trebaju biti izabrani od strane radničkih savjeta.
chimage.php
Politički zahtjevi, koje je postavio Veliki radnički savjet Budimpešte tek 10 dana nakon druge ruske intervencije, jasno ukazuju na snažni socijalistički i anti-staljinistički aspekt pobune:
1. Povlačenje sovjetskih trupa iz Budimpešte i cijele zemlje
2. Slobodni izbori u višestranačkom sustavu
3. Socijalističko vlasništvo nad industrijom
4. Zadržavanje radničkih vijeća i uspostava slobodnih sindikata
5. Pravo na štrajk i slobodno okupljanje, sloboda tiska, vjeroispovijesti itd.
hungary1956
Kao što je zgodno konstatirao jedan komentator mađarskih zbivanja – Mađarski ustanak nije težio obnovi staroga društva, već stvaranju sistema koji će biti puno više demokratski od onoga na Zapadu i puno više socijalistički od onoga na Istoku. Zbog toga je ova radnička revolucija sve do naših dana žrtva falsifikacija zagovornika kapitalizma s jedne strane, te staljinista s druge. Ovim kratkim osvrtom željeli smo pomoći razbijanju navedenih zabluda, te odati počast poginulim herojima. Temeljni principi i zahtjevi ove revolucije ostaju ugrađeni u program Radničke borbe, kao i u programe svih progresivnih organizacija širom svijeta.
Radnička borba
2877-foto1956
revcouple1956
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 5.0/5 (3 votes cast)
4 studenoga, 2009 at 16:45
pozdrav radničkoj borbi iz Karlovca,samo naprijed
4 studenoga, 2009 at 17:37
Maras, javi nam se na mail, pa makar da se upoznamo (ako se ne poznamo) i da popiješ barem pivu s karlovčanima iz RB…
Nadam se da se vidimo…
9 studenoga, 2009 at 17:05
Imate li barem ikakav dokaz za obaranje tih ‘laži i zabluda’ ili je i ovo samo namienjeno daljnoj manipulaciji? Magjarski je ustanak iz 1956. bio nacionalistički i antikomunistički, to dvoje prvenstveno. Osobno imam par prijatelja Magjara koji su to detaljnije proučavali, pa se potrudite naći dokaze za svoju tvrdnju prije nego što lupite glupost.
9 studenoga, 2009 at 20:55
Jedan od osnovnih dokaza moze se dobiti ako se procita tekst – u njemu su prikazani zahtjevi koje su iznijele radnicke organizacije – ni u jednome trenutku radnicke klasa nije postavila kao svoj cilj uspostavu kapitalizma i ukidanje socijalisticke ekonomije, vec bas naprotiv. Ono sto je jos presudnije je socijalni karakter ustanka – uspostava radnicke milicije i radnickih savjeta (sto predstavlja osnovne organe socijalistickog drustva) Takodjer, svi istaknuti vodje pokreta bili su ljevicari. Pokret je stoga bio anti-staljinisticki, a ne anti-komunisticki (naravno, burzoazija i pretpostavljam ti prijatelji madjari, ne vide i ne zele vidjeti razliku izmedju tih pojmova) i tezio je prekidanju sovjetske dominacije. Naravno, u svakom ustanku slicnog tipa iz kanalizacija ustaju i reakcionari koji nastoje iskoristiti tok stvari za provođenje svojih nazadnih nacionalističkih i pro-kapitalistickih programa. No, karakter ustanka valja ocjenjivati prema masovnim kretanjima i njegovim socijalnim aspektima, a ne po eventualnim djelovanjima sacica marginalnih reakcionara lisenih ikakve radnicke podrske. Naravno, ovo nije naprosto nesto sto smo mi odjednom za zabavu izmislili…navedeni prikaz se zasniva na izvjestajima ocevidaca, radovima veceg broja povjesnicara i analiticara itd.
Pametnom dosta.
10 studenoga, 2009 at 08:36
na prvoj slici prilozenoj uz ovaj clanak sa tenka se viori madjarska trobojnica sa isključivo nacionalnim obilježjima i, cini mi se, krunom sv.stjepana… ni traga crvenoj zastavi radnickog pokreta i svjetske revolucije.. zanimljiv detalje za razmisljanje.
mislim da se istina nalazi negdje izmedju. moguce je da su neki ili vecina aktera uistinu vjerovali kako rade socijalisticku revoluciju, no to i dalje ne govori nista o zbiljskom historijskom znacenju njihove djelatnosti. s druge strane konkretne politicke i ostale okolnosti tendencijski prokapitalisticke nacionalnisticke aktere su mozda nuzno tjerale da svoje zahtjeve uoblice u socijalisticki oblik.
sjetimo se primjerice tzv. hrvatskog proljeca. vodje su bili istaknuti clanovi saveza komunista, tocnije njegovo najslobodarskije krilo. u svojim zahtjevima nisu zazivali kapitalizam niti nacionalizam vec samo dosljednu primjenu samoupravnih principa i pravicnu socijalisticku raspodjelu… itd… no karakter njihovog djelovanja sasvim je jasan… i u historijskoj perspektivi i sam po sebi, u odnosu na sebe…
10 studenoga, 2009 at 18:43
mxt
ono što si napisao je zanimljivo iz ovog razloga: s jedne strane ispravno ukazuješ na nužnost analize historijskog značenja pokreta. S druge strane istu propuštaš izvršiti i zadržavaš se na isticanju značenja simbola. Za nedostatak ljevičarskih simbola na konkretnoj slici postoji jedan dosta razumljiv razlog: srp i čekić, crvena zastava, petokraka itd. u tim su trenucima za jedan dio mađara zbog djelovanja staljinizma značili simbole sovjetske dominacije…Osnovni problem su, dakle, posljedice staljinizma kao degeneriranog sistema otuđenog od temeljnih principa zdrave radničke države.
Karakter socijalnih zbivanja se pokazuje prema kretanjima u radničkoj klasi i pokretu radničke klase, specifičnim oblicima organiziranja – savjetima, rad. milicija itd., izraženim političkim ciljevima – ukidanje jednopartijskog sistema, socijalistička ekonomija… i u tom smislu nema dvojbe…u tom smislu je mađ.ustanak potpuno neusporediv s proljećem (koje prije svega nije bio radnički pokret)
5 prosinca, 2009 at 00:22
Pozdravljam radničku borbu iz Šibenika!
5 prosinca, 2009 at 12:05
Živio Šibenik!
10 prosinca, 2009 at 21:39
Također pozdravljam Radničku Borbu ali iz Kutine 😉
14 prosinca, 2009 at 15:13
qKapitalizamSlažem se sa vama u
14 prosinca, 2009 at 15:18
Staljin je najveći zločinac u povijesti čovječanstva, a kapitalizam je najgori ekonomski sistem ikada, dok je liberalizam najnazadnija ljudska pojava.
Slažem se sa vama u vašem socijalnom programu i borbi za radničku klasu, ali se ne slažem sa vašom anacionalnom i sa vašom rasnom politikom. Također, vi ne shvaćate da je čovjek duhovno biće, i da se ne može sve promatrati materijalistički ( religija, nacionalni i rasni ponos….)!
14 prosinca, 2009 at 21:10
A ti ne shvaćaš da je religija i vjera samo moćno sredstvo za vladanje ljudima tzv. opijum naroda. U počecima ljudske povijesti ljudi su vjerovali u nadmoćne sile jer je to oblik primitivnog shvaćanja svijeta. Danas je religija samo poticaj i ubojiti faktor za ratove i nemire kao što je primjerice u Bliskom Istoku. Rasni ponos nema veze s vezom jer se niti jedan crnac ne razlikuje od bijelca osim po nekim fizičkim osobinama koje i čine rase. Nacionalni ponos isto tako je bez veze jer nitko ne bira hoće li biti Hrvat, Srbin, Židov ili Kamerunac. Mi ljudi se trebamo držati zajedno jer se nitko neće brinuti za nas. Nacionalizam je osjećaj ponosa nastao povijesnim zbivanjima no on samo donosi mržnju i konflikte kao i rasizam. Komunizam (ne govorim o birokraciji komunizma nametnutog od Staljina) je najhumanija ideologija koju čovijek može stvoriti jer klase nemaju smisla u prirodnom ljudskom društvu. Znam da ti ne mogu to objasniti jer ti poštuješ ljude koji su činili sve da bi se Hitleru zavukli u guzicu koji bi ih poslije sa svim Slavenima strpao u radne logore dok ne istrunu od mukotrpnog rada.
3 siječnja, 2010 at 14:58
Čovjek nije evoluirani majmun, bez duše, i duhovnosti. Svaki čovjek je duhovno biće, pa tako i ateist. Vi morate znati da je raj nemoguće ljudskom rukom stvoriti na zemlji. I džaba vam onda prekrivati tu zabludu tobožnjom borbom protiv Boga i vjere. Cijeli marksizam je iskrivljena verzija kršćanskog socijalnog nauka, a u službi židovskog materijalizma.
Religija je duboko ukorijenjena u našem narodu, ona je dio njega, a ako se i jedna politička opcija hoće približiti narodu, mora poštovati i narodni identitet. A pod taj narodni identitet osim religije, svakako spada i nacionalna i rasna pripadnost. Jugoslavija, niti jedna takva slična zajednica nije i ne će opstati, te nikada ne će moći ostvariti svoju socijalnu i narodnu sreću. Zašto? Zato što hoće spojiti nespojivo. Hoće spojiti različite kulture, mentalitete i nesrodne narode (pojam južni slaveni je izmišljen, i nema nikakav genetski materijal). A samo se srodnu zajednicu – iste rase, iste povijesti, kulture, običaja i prostora, može spojiti. Samo takva zajednica može opstati, i samo je takva zajednica poželjna da opstane. Daleko da treba mrziti, daleko da treba iskorištavati i ekploatirati druge narode i rase, kao što konkretno u prvom redu naš narod i našu rasu iskorištavaju i u podređenom položaju drže kapitalisti, židovi i masoni. Ne, treba sve poštivati, ali nemojmo se zavaravati, da bi se naš narod trebao identificirati, da se naš narod želi identificirati ili da je poželjno da se naš narod identificira i osjeća povezan sa nekim drugim nesrodnim narodom, nekom drugom rasom, nekim mješancem ili nedaj Bože nekom društvenom poremećaju (homoseksualizam, pedofilizam, feminizam)!
Stvarno mi je glupo komentirati ovo da je g. Hitler išao pokoriti cijeli svijet (prije je išao osloboditi svijet od židovskog materijalizma, dekadencije i bezbožnog ateizma)… U Hrvata konkretno ideja jugoslavenstva nikada nije zaživjela. Ali i da jest, kako to da su Nijemce dočekali kao osloboditelje? Kako to da su Nijemce Litvanci, Estonci, Litvanci, Ukrajinci dočekali kao osloboditelje, i bacali im cvijeće, te i dandanas ih slave? Kako to da su od Rusa Nijemci formirali prvoklasnu SS diviziju? Ovo je već druga tema, ali mora se znati istina.
5 siječnja, 2010 at 11:41
nema te istine koju ti mozes shvatit.spojiti nesrodne narode?!jeemtisusa!
6 siječnja, 2010 at 14:47
na ovakvu hrpu fašističkih gluposti svaki je komentar suvišan
10 ožujka, 2010 at 20:11
smskindnczwslvuaeecj, Abercrombie, imOFJOH.
2 svibnja, 2010 at 02:34
Danas 1.5.2010. na prosvjednom skupu na trgu Bana Jelačića prvi put sam dobio letak RB i pošao vidjeti na netu što je to. I bez obzira da li se slažem ili ne s komentarima nešto drugo mi se čini važnije, ne samo kod ove teme nego svih tema: važno je razgovarati bez isključivosti.
Ako tko drugačije misli argumentima mu pokušati objasniti ono što možda ne zna, priznati vlastitu pogrešku ako ju shvatimo…
A o samoj temi: Bio sam nedugo nakon revolucije u Budimpešti, moj je utisak da je to bio nacionalni ustanak (ne mislim polemizirati).
Zanimljivo je da su tada jedini put studenti bili u nekoj vladi premda samo nekoliko dana.
Također je zanimljiva teza da je naš spomenik Banu Jelačiću uklonjen baš pred 100-godišnjicu mađarske revolucije u 19.st baš stoga da se Mađari malo udobrovolje jer se osjećalo narodno nezadovoljstvo.
18 srpnja, 2010 at 23:27
prvo veliki pozdrav i potpora radničkoj borbi ali i jedna velika zamjerka: prestanite u povijesnim događajima tražiti opravdanje za svoje ideje ili klasne sukobe. povijest se tako ne može i ne smije iskorištavati jer to vodi u ono tako poznato partijsko jednostrano i iskrivljeno tumačenje povijesti kakvo je bilo prisutno u totalitarnim režimima Europe u 20.st, pa i kod nas, a koje vi žusto napadte i odbacujete. naime, nakon Drugog svjetskog rata bivša Kraljevina Mađarska potpala je pod interesnu sferu Sovjetskog Saveza i prisilno postala članicom istočnog bloka. Na prvim poslijeratnim slobodnim izborima pobijedila je, doduše, Stranka malih posjednika, ali je 1948. izveden udar i uspostavljena staljinistička diktatura, koju vodi vođa Mađarske komunističke radničke partije Matyas Rakosy. slično se dogodilo i u Poljskoj i Čehoslovačkoj 1946-8.
Diktatura je dostigla vrhunac 50-ih godina. Teške političke prilike još je više pogoršala jaka zima 1955. na 1956. i loše žetve tih godina. Narodni otpor diktaturi raste. Studenti i radnici izašli su na dan 23. listopada 1956. na ulice Budimpešte prosvjedujući protiv staljinizma i sovjetske vojske. Oni ruše Staljinov spomenik u središtu grada. tu pada Rakosyjeva vlada i vlast preuzima Imre Nagy.
U početku Sovjeti smatraju kako će uz pomoć nove vlade i partijske administracije koju vodi Nagy na miran način prevladati pobunu. Zato povlače vojsku iz Mađarske. Međutim, Nagy vodi politiku ponovnog buđenja mađarskog nacionalizma, provodi liberalizaciju, uvodi u vladu i nekomuniste te najavljuje da bi Mađarska mogla izaći iz Varšavskog pakta i postati neutralnom, po uzoru na Austriju. Promjene su previše drastične za Kremlj i ortodoksne mađarske komuniste.
Zato partijski sekretar Janos Kadar napušta Budimpeštu i na istoku zemlje osniva novu radničku ravolucionarnu vladu te poziva sovjetske trupe da pruže bratsku pomoć. to je inače tipični model rušenja neke disidentske vlade u sovjetskom bloku, koji se najbolje očituje na primjeru ČSSR 1968. treba na umu imati i kontekst svijetskih događaja te godine. naime na nacionalizaciju Sueskog kanala i deseant anglo-francuskih trupa izbija izraelsko-arapsli rat, što je pozornost druge supersile skrenulo na Bliski Istok, Sovjeti to stanje iskorištavaju i bez većeg otpora međunarodne javnosti prelaze mađarsku granicu s teškim naoružanjem i 4. studenog 1956. ulaze u Budimpeštu. Tenkovi uništavaju grad. Ubijeni su deseci tisuća Mađara, a prema granicama Austrije, Slovenije i Hrvatske bježi oko 250 tisuća ljudi.
Mađarsko rukovodstvo Sovjeti su uhitili, a Imre Nagy interniran je u Rumunjsku, osuđen na smrt i pogubljen. Uz sovjetsku pomoć, kontrolu države preuzima Janos Kadar koji će upravljati zemljom sve do 1988. Ono što je važno napomenuti u tome svemu je da je pokušaj mađarske liberalizacije komunizma i onoga što je Doubček pokušao u ČSSR nazvavši to “komunizmom s ljudskim licem” završio slomom zato što je jedan narod tražio pravo na slobodu, samoodređenje i mogućnost da sam upravlja svojom nacionalnom sudbinom. U tom kontekstu treba gledati izrezivanje crvene zvijezde iz mađarske trobojnice.
18 srpnja, 2010 at 23:32
@slavonski problem je u tome što su Hrvati i izmislili Jugoslaviju. oni su se najviše borili da u nju uđu, a kad su ušli, svim silama da iz nje izađu. zašto je tako? na to pitanje tek povijest može dat odgovor.
19 srpnja, 2010 at 00:16
Nas je cilj da iz povijesti učimo, a ne da je rabimo za “opravdavanje” svojih ideja. S druge strane, klasni sukobi su nešto što je u cijeloj povijesti sveprisutno i ne treba se puno truditi da bi se pronasli. Naravno, povijesna zbivanja se na to ne mogu svesti, a to nije nitko ni pokušavao. Npr. u ovom kratkom tekstu cilj je bio iznijeti neke malo poznate cinjenice i pojave (radnicki savjeti, radnicka milicija itd.) vezane uz madjarsku revoluciju, a ne dati njezino cjelokupno objasnjenje i prikaz. Stoga, sve sto je navedeno gore ne diskreditira gornji tekst ciji je cilj sasvim drugaciji.
Traziti da se vise ne objaljuju tekstovi u rubrici “iz povijesti” koja je posvecena povijesti radnickog otpora i radnicke borbe i ciji je cilj upoznati ljude s onime o cemu se ne moze cuti nigdje drugdje bilo bi neobicno. To nema veze s totalitarnim iskoristavanjem povijesti, posebno ako pogledamo iskoristavanje povijesti od strane vladajucih koje se provodi od osnovnih i srednjih skola do televizije.
19 srpnja, 2010 at 10:38
“Radnička klasa Mađarske je 23.10.1956 započela svoj herojski ustanak protiv vladajuće birokracije i nedemokratskog političkog sistema kojega je ona nametnula” neopisivo me podsjećate na one službene školske knjige povijesti na području bivše SFRJ iz 1960ih:) na one naše iz 90ih a bome i na one izraelske udžbenike iz 80ih koji sustavno nastoje provući temeljne i aktualne ideološko političke teze kroz cijelukupnu povijest, a to je moj dragi druže, povijesni falsum.Pače treba više objavljivati tekstova o povijesti jer samo onaj tko zna svoju povijest zna i svoju budućnmost, ali se ne ograničiti na jedan njezin aspekt. vidiš klasni sukobi nisu ni jedan percent od onoga što pokreće turbulencije i čas cilička, čas pravocrtna gibanja u povijesti. za nju treba biti objektivan. nadam se da tu objektivnost nećete izgubiti. povijest se danas svagdje iskorištava, zapravo postavljam pitanje da li ona uopće može postojati kao objektivna znanstvena disciplina s obzirom na to da svaka pisana povijest o prošlom vremenu nosi pečat ambijenta i sadašnjeg vremena u kojem je nastala.
19 srpnja, 2010 at 18:18
Znači nije bilo ustanka protiv birokracije i nedemokratskog političkog sistema?
Niti je radnička klasa sudjelovala u ustanku? Ali što je onda sa svim opisanim događanjima štrajkovima, radničkim savjetima, radničkom milicijom? Da li je ustanak bio herojski? Pa, onda u čemu je problem u prvoj rečenici?
Kao što je rekao Drug, ne može se povijest svesti na samo jedan aspekt, no taj jedan, klasni aspekt, koji je btw od prvorazredne uloge, može se posebno naglasiti i istaknuti u pojedinim tekstovima koji ne pretendiraju na davanje zaokružene slike, posebno ako je on, kao što je to činjenica u mainstream historiografiji, u potpunosti zanemaren. Meni se čini da je to takav tip kratkog teksta…Tekst kojega si ti napisao, s druge strane govori mnoge stvari koje u tekstu na stranici nisu spomenute, niti na trenutak ne problematizira položaj i ulogu radničke klase u svemu tome. Radi se, mislim, prvenstveno o razlici pristupa…
19 srpnja, 2010 at 23:54
ne znam zašto je klasni aspekt od prvorazredne uloge. (?!) nipošto. prvo problem prve rečenice je sasvim jasan. radnička klasa? zanemaruje se široki spektar raznih društvenih slojeva koji su sudjelovali u ustanku a time i njihovi afiniteti i ciljevi u revoluciji. ustanka protiv birokracije nije bilo. to je vaš pojam jer želite svoj komunizam ograditi od onog staljinističkog. birokracija=država. pokaži mi državu koja funkcionira bez birokracije. mađarski narod nije ustao protiv mađarske nacionalne države već protiv katastrofalnih ekonomskih staljinističkih reformi mađarske vlade koju ja nipošto ne bi nazvao prvenstveno birokracijom, već jednostavno onim čime su oni sebe nazivali: komunizumom, a to je tad bio nedemokratski politički sistem. treće nitko ne negira radničke savjete ali treba istražiti njihovu stvarnu ulogu u situaciji tih turbolentnih 20ak dana, a to se tek može otvaranjem arhiva u budapestu koje mi nažalost nismo pročitali pa smo ovdje potpuno nekompetentni:) zadnje: herojski? to se podrazumijeva da je u svakom ustanku hrabrost i herojstvo, samo me to nekako neopisivo posjetilo na ono milijunti put ponavljano herojstvo NOP-a koje je ponekad bilo sve, samo ne herojstvo:) da stvar je u razlici pristpa ali važno je da se in paucis verbis intendemus nos.
21 srpnja, 2010 at 13:57
Prema historijsko-materijalističkom tumačenju povijesti klasni aspekt je od prvorazredne uloge. Naravno, pitanje je zašto baš prihvatiti taj pristup, a ne neki drugi i zbog čega bi on bio ispravniji. Za to bi bila potrebna posebna duža diskusija. Ta pitanja i nisu toliko jednostavna. No, i bez diskusije, možemo jasno konstatirati da tvoj pristup, koji zanemaruje ekonomiju i klasne odnose i klasnu borbu, vec se usredotocuje na subjektivne snage nije jedini i nije bogomdan,a nije ni očito da je bolji znanstveniji itd. Ako je legitimno da si ti u svom postu koristio takav pristup onda je legitimno i da netko drugi koristi historijsko – materijalistički. Kao što je vulgarizirana verzija historijskog materijalizma služila staljinističkom falsificiranju povijesti tako i subjektivistička služi buržoaskom simplificiranju i falsificiranju povijesti.
Sudjelovali su naravno različiti slojevi, no to nije bio predmet ovog teksta. On se bavio ulogom i ustankom radničke klase i samo time, koliko mogu pročitati.
A ako bi se vlast nazivala božanskom ili plemenitom onda bi je i mi trebali takvom nazivati? Kakav je to argument da nešto nazivamo komunističkim samo zato što takvime nazivamo samo sebe. Ja se mogu nazivati Isusom, pa takav naziv baš i neće odgovarati stanju stvari.
U marksističkoj teoriji degeneracije revolucije birokracija ne znači tetu u suknji koja sjedi u kancelariji, već vladajući političko – ekonomsko-upravni sloj koji se razvio nad nacionaliziranom ekonomijom i održava vlast putem političkog monopola. Tu se ne radi o običnoj birokraciji koja postoji u svakoj državi, već o birokratskom političkom i privrednom sloju koji je nakon ukidanja kapitalizma preuzeo potpunu državnu vlast. Stoga se očito radilo o anti-birokratskom ustanku i svi argumenti koji su izneseni nemaju veze s time. Karakter radničke pobune jasno se vidi u zahtjevima za radničkom demokracijom koji su izneseni u tekstu gore.
Ako je nešto, gledano naravno u cjelini, u povijesti ovih naroda bila herojsko onda je to bio NOP koji je proveo revoluciju i pobjedio okupatora. Eventualni ekscesi, koji su prirodno vezani uz apsolutno svaki rat, ne mogu promjeniti ovu činjenicu niti za milimetar.
22 srpnja, 2010 at 14:13
🙂 ma sve je to ok, samo mislim da ako već se bavite povijeću na ovom blogu, pristupite joj znanstveno:)u svakom smislu te riječi.
22 srpnja, 2010 at 14:35
prijatelju, ja nisam rekao da tvoj pristup nije legitiman nit da ga ne koristiš, kao što nisam rekao nit da je moj bolji. kao ni što moj pristup zanemaruje ekonomiju ni socijalne kategorije, dok tvoj zanemaruje onu nacionalnu, al ko što kažeš nije to sad važno, samo čitajte malo što piše:) ali moraš znati da jednim pristupom ne možeš dobiti objektivnost u povijesti nekog događaja. uostalom nigdke u životu je ne možeš dobiti! A zar to nije smisao povijesti ovdje? objektivnost. ako nije, prestanite se njome ovdje baviti, molim vas!
ako se ti oblačiš ko Isus, govoriš ko Isus i živiš ko Isus, pa i nazivaš se njegovim imenom, i ako te drugi PRIZNAJU kao njega, ne znači da si Isus ali znači da želiš oponašati sve što je on i da u tebi ima jedan dobar dio preslika osobina svega onoga što Isus jest. ti jesi Isus ali nisi Isus u apsolutnom smislu te riječi. sad to preslikaj na komunizam. filozofski, zbilja je ono što vjerujemo da jest:)
NOP je slučaj za sebe. ako pod “Eventualnim ekscesima” podrazumjevaš ono što i ja, onda se obojica grdno varamo. ili se ti varaš:)
još nešto, lijep prijateljski pozdrav i bilo bi lijepo kad biste koristili manje marksističke indoktrirane rečenice u retorici a više svojim rječnikom objasnili pravo stanje stvari!:)
24 srpnja, 2010 at 11:36
Ha, ha – objektivnost u povijesti. A gdje uopce imamo primjer te objektivnosti – u burzujskoj povijesti mozda – u pro -ustaskom “tv kalendaru”, u citankama i knjigama?
Ma divota jedna. Draza mi je i pristrana radnicka povijest od ove “objektivne” i “nepristrane” kojom nas sopaju.
25 srpnja, 2010 at 18:53
Staljinizam nije niti izgledao, niti se ponašao, niti mirisao kao “komunizam” – ne znam kako vlast hrpice birokrata uz zabranu štrajkova, okupljanja i govora i političkog djelovanja ze sve one koji nisu u birokratiziranoj partiji, može izgledati kao radnička demokracija ili radnička vlast. Naravno,zbilja je “ono što vjerujemo da jest” samo u idealističkoj filozofiji, u stvarnosti mi takve fraze neće pomoći da se ne razmrskam kada skočim s desetog kata, ako budem zamišljao da imam krila.
Nisam mislio na ništa posebno, govorio sam o potencijalnim ekscesima pojedinih osoba koji su se jednako kao i u svakom ratu zbivali i u NOB-u i koji ne mogu dovesti u pitanje cijeli pokret i njegov oslobodilački karakter, te koji stoga nisu ni zanimljivi na taj način.
A kakve su to rečenice koji nisu “marksistički indoktrinirane”? One su možda objektivne? Ili ipak možda prije i same indoktrinirane ideologijom sada postojećeg poretka? Hm…
28 srpnja, 2010 at 21:39
Pozdrav ljudi!
Prvo: pohvale na website-u. Dobar sadržaj, dobar dizajn, sve pet. A što se tiče ovog tekstića…
U redu je. Posebno je dobro što ste uključili ovaj historijski dokument (popis originalnih zahtjeva). Jedino što je, povezano s tim dokumentom, sporno jest to da niste naveli vanjske izvore. Recimo, netko maliciozan bi mogao zaključiti da ste vi sve na licu mjesta jednostavno izmislili. Bilo bi super kada biste i dali malu malecku bibliografiju i neke linkove (pogotovo što se tiče dokumenata ove vrste).
A što se tiče nekih primjedbi…pogotovo ove o “marksistički indoktriniranim” rečenicama…mitihad je donekle u pravu kada upozorava na to. Autor(i) ovog teksta su se služili specifičnom, vrlo “vatrenom” retorikom koja doista može podsjetiti na službene načine izražavanja u onome što ćemo, vjerujem, nazvati degeneriranim radničkim državama (ili državno-kapitalističkim). Nije ovo neka duboka kritika, nego samo prijateljsko upozorenje. Primjer je prva rečenica. Bojim se da je retorička bombastičnost danas na poprilično lošem glasu.
Još samo nešto: “Po svojemu karakteru čitav ustanak je bio radnički i težio je uspostavi istinske radničke vlasti i proleterske demokracije, te obaranju jednopartijske birokratske diktature.”
Ovo je preopsežan i prejednostavan zaključak (iako je argumentiran i na dobrom tragu, koliko mi se čini…) za ovako maleni tekst. Iako se u potpunosti slažem da je klasna borba najbitniji faktor u povijesnom događanju i razvoju, moram priznati da postoje i drugi faktori koji mogu igrati određenu ulogu, a veličina vašeg teksta nije dozvolila uzimanje jednog cjelovitijeg konteksta u obzir, pa stoga bi možda i trebalo izbjegavati ovakve “velike” tvrdnje. Ponovno, nije neka kritika, samo mala napomena.
Pozdrav!
30 srpnja, 2010 at 10:39
Eto, ovo je lijep primjer dobre i konstruktivne kritike.
6 ožujka, 2011 at 13:33
U cijelom tom tekstu nema ni jednog dokaza,ni jedne reference na povijesne izvore,ništa…
14 lipnja, 2012 at 16:50
Ustanak je počeo kao radnički ali je bilo puno antikomunističkog uticaja u celoj priči: od slogana “Ruszkik haza” – Rusi kući (pri tom je u mađarskom “Ruszki” pogrdan naziv za Ruse), do isecanja petokrake iz zastave Mađarske, crtanja mađarskog krsta na osvojene tenkove i nošenja Košutovog grba.
Evo fotografije srušenog socijalističkog grba Mađarske:
http://1956.mti.hu/Pages/Gallery.aspx?GalleryID=1
Nije taj ustanak bio čisto socijalistički niti čisto antikomunistički/fašistički već je bilo različitih uticaja, a bilo je, naravno i stranog uplitanja (SAD, SSSR, SFRJ itd.).
Doduše, danas buržuji svojataju taj ustanak, kao ustanak za uspostavljanje parlamentarne demokratije. Naravno, to je laž.
15 lipnja, 2012 at 15:46
Jasno, rijetko koji ustanak ili široka pobuna ima sasvim čist karakter i istaknuto postojanje samo jedne tendencije, o tome ne treba dvojiti. I u danima Oktobra npr. djelovale su neke krajnje regresivne snage, uključene u otpor prijelaznoj Vladi, doduše sasvim marginalnog utjecaja. U pravilu usvakom širokom narodnom pokretu postoje mnoge složene nijanse političkih strujanja, u skladu s klasnim interesima i političkim profilima sudionika – od reakcionarnih do progresivnih. Upravo bi dužnost revolucionarne političke organizacije trebala biti ta da ustanak usmjeri u progresivnom pravcu i za svoj program pridobije većinu…