Prijevod koji donosimo  prikazuje nečovječnu praksu koju vlada jedne “razvijene i civilizirane zapadnoeuropske države” primjenjuje u odnosu na imigrante.  “Ako se društvo mjeri načinom na koji se odnosi prema svojim najslabijim članovima, Britanija je po tom kriteriju još gora nego što smo do sada mislili.”

Skandal koji je sramota svih nas

Ako se društvo mjeri načinom na koji se odnosi prema svojim najslabijim članovima, Britanija je po tom kriteriju još gora nego što smo do sada mislili. Način na koji ova zemlja tretira ljude koji traže azil je sam po sebi već bio šokantan. Hapšeni u ranojutarnjim racijama, pritvarani, tučeni i mučeni, prisiljeni da se, ako žele ostati u Britaniji, probijaju kroz neprohodnu birokratsku prašumu, na meti kampanja sijanja mržnje od strane političara i desnog tiska, izbjeglice se suočavaju s iznimno teškim iskušenjima.

Sada saznajemo da je situacija još sramotnija. Stotine djece je tajno zaključano u crnim rupama poput zloglasnog Yearl’s Wood, gdje su zatočenici bili prisiljeni započeti štrajk glađu protiv brutalnog tretmana od strane tvrtke Serco, koja vodi taj centar. Ljudska cijena je šokantna. Te dječje žrtve bačene su u depresiju i samoozljeđivanje. Jedno od te djece, kaže njegov otac, bilo je toliko traumatizirano da je od tada u strahu  svaki put kada vidi crno-bijelu uniformu, i „kada god ugleda policijski kombi, pita: dolaze li po nas?“ Ovakav tretman primjereniji je policijskoj državi nego zemlji koja sebe voli zvati civiliziranom. U svakom slučaju, nije obranjiv. Činjenica da preko polovica obitelji puštenih iz pritvora dobiva dozvolu za ostanak u Britaniji – što znači da je njihov pritvor bio nepotreban čak i po pravilima vlasti – još je samo jedna uvreda dodana na vrh muka koje su proživjeli.

Čak i da te obitelji odgovaraju karikaturama kanalizacijskog tiska, po kojima „ilegalni imigranti“ dolaze u Britaniju da pelješe našu državu blagostanja, to ne bi mogla biti izlika za izlaganje ovako neljudskom tretmanu. Međutim, većina njih dolazi iz ratnih zona poput Sudana, Sri Lanke i Demokratske Republike Kongo. Bježeći pred silovanjem, mučenjem i ubojstvom –i vjerujući da je Britanija civilizirana zemlja – obraćaju se vladi da, riječima etiopijske učenice Bethlehem Abate „razumije našu situaciju i pomogne nam“. Pomoć i razumijevanje su ono što bi trebali dobiti – i što bi dobili od civilizirane vlade.

Međutim, kod ove vlade, pomoć i razumijevanje su oskudni. Umjesto toga, oni koji se nalaze u situaciji sličnoj Bethleheminoj hapse se u racijama i bacaju u višemjesečni pritvor – na ministrovu naredbu. I to nije najgori dio čitavog skandala. Vlada nije naprosto donijela neljudski zakon, zaboravila ga i nastavila s dnevnim redom.U svakom slučaju, (gotovo trećini od ukupnog broja), u kojem je dijete bilo zatvoreno više od 28 dana, resorni ministar je osobno autorizirao svaku kaznu. Resorni ministar je imao priliku utvrditi činjenice, imao je priliku upoznati se s opasnošću od koje je obitelj pobjegla, vidjeti štetu koja je zatvaranjem učinjena fizičkom i mentalnom zdravlju azilanata – nakon čega je otpisao njihove živote potezom olovke. U ovom skandalu nije nevin nitko osim zatvorenih obitelji koje su njegove žrtve.

Mi smo krivi jer dopuštamo da se ovo čini u naše ime. Naši mediji su krivi jer siju mržnju prema imigrantima koja vodi tome da se ovakva brutalnost smatra primjerenim načinom tretiranja onih koji se ne mogu braniti. Naša vlada je kriva jer donosi zakone koji osuđuju nevine na boravak u zatvoru. I najviše krivi od svih su resorni ministri – koji god bili – koji su toliko udaljeni od humanosti, toliko udaljeni od Labourove tradicije borbe za one koji se ne mogu braniti, da su u stanju osuditi nevino dijete na boravak u zatvoru.

Ako Gordon Brown želi ispravljati greške, može započeti oslobađanjem svakog od djece zatočene u centrima za pritvor. i može imenovati, osramotiti i otpustiti ministre koji su ih tamo stavili.

Izvor: Morning Star, 31 August 2009.

Prijevod i prilagodba : Radnička borba