Kao odgovor na javnu kampanju CIA-e, Obamina vlada je odlučila i dalje ograničiti već ionako suženu istragu protiv mučenja provođenih od Central Intelligence Agency (CIA) u godinama Bushove vladavine, koju je najavio državni odvjetnik Eric Holder.

Najavljujući istragu, Holder je jasno obznanio da će ona biti provedena samo protiv ograničenog broja agenata CIA-e, koji su provodili mučenja navodnih terorista mimo granica postavljenih direktivama Bushove administracije. Istraga neće obuhvatiti ni odvjetnike Ministarstva pravde, koji su stvorili pseudo-legalno opravdanje za mučenje sipanjem vode u dišne putove vezanih žrtava torture (waterboarding), vješanja vezanih žrtava o zidove, višesatno smještanje u kutije, te druge metode mučenja; istragom neće biti obuhvaćeni ni viši službenici Bushove administracije koji su naredili i nadgledali takve postupke.

CIA – uključujući i trenutnog direktora imenovanog od Obame, Leona Panettu, i bivši dužnosnici Bushove administracije, vođeni bivšim potpredsjednikom Dickom Cheneyem, javno optužuju Holderovu istragu, tvrdeći da će on teško štetiti američkim obavještajnim operacijama, te pomoći teroristima i ohrabriti ih.

U petak je sedam bivših direktora CIA-e poslalo pismo predsjedniku Obami, zahtijevajući zaustavljanje Holderove istrage. Potpisnici pisma bili su direktori CIA-e i demokratskih i iz republikanskih administracija: Michael Hayden, Porter Goss, George Tenet, John Deutch, R. James Woolsey, William Webster and James R. Schlesinger.

Idućeg dana, u članku s naslovom „Istraga CIA-inih postupaka se sužava“, „Washington Post“ je citirao dva neimenovana izvora, koji su rekli da će se Holderova istraga „usredotočiti na vrlo mali broj slučajeva…“ List nastavlja s izvješćem da će istražena biti samo „dva ili tri“ slučaja, od desetina i desetina slučajeva torture, prikazanih u izvješću glavnog inspektora CIA-e iz Bushovog doba, dokumentu s kojeg je skinuta oznaka tajnosti, a koji je Obamina administracija prošli mjesec objavila po sudskom nalogu u redakcijski vrlo pročišćenom obliku.

Kao mogući predmeti istrage, prema „Washington Postu“, navode se tri slučaja u kojima su zatrorenici ubijeni dok su bili u američkom pritvoru: prvi, smrt gušenjem iračkog generala Abeda Hameda Mowhousha u studenom 2003.; drugi slučaj istomjesečno ubojstvo Manadela al Jamadia, pretučenog od mornaričkih specijalaca, a koji je umro nakon što je po naredbi agenta CIA-e ostavljen da visi obješen za ruke; treći slučaj je ubojstvo mladića u tajnom afganistanskom zatvoru prije sedam godina, poznatom jedino kao „Slano okno“. Mladić, koji je otet iz Pakistana, pretučen je i lancima vezan za goli betonski pod, bez ikakvih pokrivača, gdje je umro od smrzavanja.

Pismo poslano od bivših direktora CIA-e je neprikrivena obrana mučenja i ujedno javno upozorenje Obaminoj administraciji. „Odluka državnog odvjetnika Holdera da ponovno pokrene kriminalističku istragu stvara atmosferu trajne ugroze za one čije je slučajeve Ministarstvo pravde prethodno odbilo progoniti“, kaže se u pismu.

Dalje se nastavlja: „Ti muškarci i žene koji su poduzeli teške obavještajne zadatke u vremenu nakon napada poput 11. rujna, moraju vjerovati da postoji trajnost legalnih pravila kojima je određeno njihovo djelovanje. Kao što je rekao predsjednik Senatskog odbora domovinske sigurnosti, senator Lieberman: oni moraju biti slobodni „u obavljanju njihovog opasnog i presudnog posla bez bojazni da će za nekoliko godina budući državni odvjetnik protiv njih pokrenuti kriminalističku istragu za ponašanje za koje je prethodni državni odvjetnik zaključio da je odobreno i legalno.“

Zapravo, Holder je već najavio amnestiju za te „muškarce i žene“ koji su proveli mučenja na pritvorenicima u skladu s uputama Bushove administracije, navodeći slične razloge za zaštitu tih mučitelja kao što su i razlozi bivših direktora CIA-e i drugih zastupnika mučenja kao instrumenta američke politike. Predstavljajući posebnog istražitelja Johna Durhama, Holder je nagovijestio da će ograničiti istragu na oko desetak takozvanih „nedostojnih agenata“, koji su izmijenili pisane naputke Bushove administracije o dopuštenosti mučenja.

Odbije li Obama dati jamstva o odbijanju kriminalističke istrage – nastavlja se u pismu CIA-inih direktora – „ozbiljno će naštetiti spremnosti mnogih drugih obavještajnih službenika u preuzimanju rizika u zaštiti zemlje. Administracija mora biti promišljena, jer će javno otkrivanje proteklih obavještajnih operacija pomoći jedino Al Qaedai osujetiti američke obavještajnce i njihove buduće operacije.“

Od kraja 2001., SAD su zatočile desetine tisuća ljudi u po zlu poznatim mjestima poput Abu Ghraiba, Bagrama i Guantanama, a uz to i u nepoznatom broju tajnih CIA-inih zatvora u Iraku, Afganistnu, Istočnoj Europi i drugdje. Tim zatočenicima  je uskraćena pravna pomoć u osporavanju temelja njihovog pritvora, jer su i Bushova i Obamina administracija tvrdili da se „rat protiv terorizma“ ne vodi niti na temelju američkog zakonodavstva, niti ženevskih konvencija i drugih međunarodnih zakona koji zabranjuju mučenje.

Među dokumentiranim oblicim mučenja izvođenih od američkih agenata su ubojstva, silovanja i drugi oblici seksualnog zlostavljanja i ponižavanja; prijetnje ubojstvom i silovanjem članova obitelji pritvorenika; premlaćivanje, waterboarding, izlaganje ekstremnim temperaturama, postavljanje pritvorenika u bolne „stresne“ pozicije, izlaganje bez odjeće, lišavanje hrane, ekstremna izolacija, ponižavajuće izrugivanje.

Od samog početka, Holderova istraga je oblikovana tako da zaštiti operacije CIA-e i vojske u Iraku, Afganistanu i drugdje, dok istodobno, za potrebe odnosa s javnošću, prikazuje tobožnje suprotstavljanje mučenju.

Sve do danas, niti jedan agent CIA-e nije osuđen za zločine vezane uz zlostavljanje zatvorenika. Agent koji je nadgledao smrzavanje do smrti mladog zatočenika u „Slanom oknu“ – bio je to „jedan od njegovih prvih većih zadataka“, primjećuje „Washington Post““ – kasnije je unaprijeđen u CIA-i.

Obrana temeljnih demokratskih prava traži opsežnu i javnu kriminalističku istragu režima mučenja ustrojenog u vremenu Bushove administracije, uključujući uloge potpredsjednika Cheneyja,  i samog predsjednika Busha.

Obama se suprotstavlja svakoj takvoj istrazi. U odgovoru na pitanje Boba Schieffera iz CBS-a za vrijeme svog pojavljivanja u nedjeljenom programu „Face the Nation“, Obama je ponovio svoju temeljnu formulu za suprotstavljanje ozbiljnoj istrazi, rekavši: „Što se tiče nekih problema koji su se pojavili za vrijeme prethodne administracije, ili što se tiče istraga, želim gledati naprijed a ne nazad.“

„Ne želim da se dogode lovovi na vještice“, dodao je.

 Zaštitivši mučitelje iz vremena Bushove administracije, Obamina administracija pokazuje da je sudionik u počinjenom zločinu. Ovo je jedan od više primjera Obaminog nastavka politike njegovog prethodnika, nesuglasan s njegovom retorikom izborne kampanje o „promjeni“. Mora se smatrati upozoravajućim da CIA i vojska pod Obamom izvode slične zločine kao što su oni koji su izvedeni u doba Busha.

Snaga vojno-obavještajnog aparata je od II. svjetskog rata stalno rasla, sve do točke kada vojno-obavještajni aparat čini virtualnu „državu u državi“, a gotovo je potpuno neodgovoran i izvan je nadzora civilnih službenika. Javna kampanja CIA-e u blokiranju vladinih kriminalističkih istraga pokazuje rastuću snagu i prodornost tog aparata. Plašljivo dodvoranje Obamine administracije i Kongresa tom aparatom naglašava propadanje američke demokracije i rastuća je opasnost demokratskim pravima američkog naroda.

Tom Eley, 22. rujna 2009.

Prijevod i prilagodba : Radnička borba