Nakon neprekidnih napada na životni standard, socijalna prava i dostojanstvo, grčki radnici su pokazali kolika je njihova snaga, te jasno dali do znanja da više ne žele biti žrtve krize koju je izazvao kapital. Uslijed masovnog generalnog štrajka zaustavio se sav javni prijevoz, proizvodnja i promet brodova, većina industrijske proizvodnje, kao i rad u  bankama i državnim ustanovama. Također, organizirane su i masovne demonstracije u nizu gradova pri čemu je došlo i do sukoba s policijom. Grčki radnici su na ovaj način neizravno poručili svojim kolegama u Hrvatskoj što treba učiniti – prestati s iščekivanjima, molbama i lažnim kompromisima; mobilizirati se i stupiti u odlučne masovne prosvjedne i sindikalne akcije; konačno – pokazati snagu i odlučnost u borbi za svoja prava.

Prema sindikalnim podacima sudjelovanje u generalnom štrajku bilo je veliko na svim radnim mjestima koja zapošljavaju znatan broj radnika : 100% u brodogradilištima, 100% u rafinerijama,  100% na brodovima i u lukama, 100% u građevinarstvu, 90% u bankama,  70% na željeznicama, u državnoj električnoj kompaniji, telekomunikacijama, te poštanskim uredima. Na razini cijele industrije odaziv je bio također 70%. Najmanji je odaziv bio u malim i srednjim poduzećima, te uslužnom sektoru.

 Demonstracije su se zbile u preko 70 grčkih gradova, od kojih su najbrojnije bile one u Ateni s ukupno 50 000 nazočnih. Slogani koji su se mogli čuti bili su: “Ljudi i njihove potrebe ispred tržišta”, “Plutokracija mora platiti za krizu!”, “ Nema više iluzija – ili kapital ili radnici” itd.

Prosvjednici su se sukobili s policijom koja je odgovorila suzavcem, na što se odvratilo s kamenjem, bocama, te crvenom bojom. Sukobi su se odigrali uglavnom u blizini zgrade grčkog parlamenta.