“Pozivamo radnike svih dalmatinskih tvornica koje još uvijek na jedvite jade rade, Mljekara, Dalmacija vino, Željezara, da urade isto što i mi, preuzmu vlast u tvornicama koje jesu njihove” – kazao je u ime radnika Jadranske pivovare Goran Domljanović, povjerenik Sindikata PPDIV za Pivovaru.
U srijedu u devet sati ujutro radnici Jadanske pivovare fizički su zauzeli prostore tvornice i postavili ultimatum direktoru da do 12 sati kontaktira vlasnike poduzeća, Pivovarnu Laško, te da im se pruže odgovori na pitanja što će se dalje zbivati s pivovarom. Namjera vlasnika bila je još prije mjesec dana likvidirati poduzeće, ali je sindikat na splitskom Trgovačkom sudu zatražio zahtjev za proglašenjem stečaja. Kada se direktor nije obratio radnicima do podne, prestali su ga smatrati svojim direktorom i preuzeli su pivovaru, te objavili da ga ne će pustiti u krug tvornice – na što je direktor pozvao policiju. Dok se ne udovolji zahtjevima radnika – a oni se u osnovi svode na to da im se netko od vlasnika obrati, kao i da napokon saznaju koja je njegova namjera – radnici će 24 sata dnevno dežurati u preuzetoj tvornici. Također će nastaviti proizvodnju dokle god bude bilo sirovina. Radnici su pozvali svoje kolege koji rade u svim dalmatinskim tvornicama na rubu propasti – kao što su Mljekara, Dalmacijavino, Željezara itd. – da slijede njihov primjer i preuzmu vlast u tvornicama jer, kako kažu, to i jesu njihove tvornice. Na primjeru ovih hrabrih radnika još se jednom pokazalo proturječje između kapitalista i samih radnika. Kapitalistu (ovdje pojam kapitalista označava više vlasnika, ne nužno jednog) je u interesu da likvidira tvornicu jer je procijenio da mu nije profitabilna i njega naravno ni najmanje ne zanima ga što će se dogoditi sa radnicima. Štoviše, radnici ni sami ne znaju što će se zbivati s tvornicom i na ovom se primjeru još jednom potvrđuje pravilo da su radnici oni koji rade i stvaraju novu vrijednost, a uprava, koja predstavlja vlasnike kapitala, sama odlučuje o glavnim pitanjima poput profitabilnosti, distribucije dobiti, te nastavku proizvodnje. Radniku je u interesu da nastavi raditi, da preuzme sve poslove uprave i da on zajedno sa svojim kolegama odlučuje o glavnim pitanjima tvornice. Radnici bi se mogli organizirati i poslovati uspješno i bez ‘pomoći’ uprave i to se već pokazalo na puno primjera. Radnici moraju biti svjesni da ako trenutno rade u firmi u kojoj nema problema to nije zato jer se njih ozbiljno cijeni već zato jer vlasnici crpe dovoljno visok profit i da će onog trenutka kad svari krenu nagore za vlasnike ti isti radnici dobiti otkaz. Svi radnici se trebaju što prije sami organizirati i u savezu sa svojim kolegama preuzeti tvornice jer će im samo tako zaista i u potpunosti pripasti plodovi njihovog rada. Sve one skeptike koji tvrde da radnici ne mogu raditi ako nema poduzetnika, ovi hrabri radnici iz Jadranske pivovare demantirali su tvrdnjom da će sami nastaviti proizvodnju. Direktor, koji nije pušten u tvornicu, rekao je da ne vidi rješenje problema u zatvaranju prostorija od strane radnika. Upravo je to prvi korak ka rješenju problema i ostvarenju stvarne samostalnosti radnika i upravo je u njihovoj samoorganizaciji temelj buduće radničkog upravljanja nad poslovanjem tvornica. U skladu s navedenim, te uzimajući u obzir svu težinu postojećeg ekonomskog stanja, pozivu za preuzimanje tvornica u Dalmaciji pridružujemo poziv za preuzimanje svih tvornica u zemlji od strane radnika.
Vrijeme je za otpor – okupirati tvornice, stupiti u generalni štrajk!
Štrajk radnika Jadranske pivovare - radnici preuzmite tvornice!,
9 ožujka, 2010 at 01:04
Propagiraš parolu “tvornice radnicima”???
Samo par pitanja
Zar se baš ti radnici, između svih ostalih nisu borili za kapitalizam ranih devedesetih?
Zašto na izborima ne glasaju za one koji će im dat te tvornice nego za ove jebivjetre koji ih kradu?
Zašto još uvijek padaju na priče o domoljublju umjesto na konkretne ideje i vizije za bolji život?
Za koji kurac netko od tih radnika ili njihovih vođa ne kaže javno “treba se vratit na stari sistem”?
Za to nemate muda i zato je ovaj članak čisto laprdanje!
Jebiga, ne može piškiću-kakiću, malo bi kapitalizam, malo socijalizam.
Zaključak je jasan, naš je narod glup i tko mu je kriv, ima vlast i sistem kakve zaslužuje
Pozdrav retardinoj radničkoj klasi
p.s. Inače, i ja sam za “tvornice radnicima”
10 ožujka, 2010 at 12:53
?
Da si malo ozbiljnije pročitao “Tko smo mi?” i “Programske osnove” vidio bi da se Radnička borba bori za ukidanje kapitalizma, no ne i za povratak na “stari sistem” karakteriziran vlašću birokracije nasuprot radnicima, tržišnim reformama, te jednopartijskim sustavom, ma koliko bilo točno da su stvari po mnogim područjima, kao što su socijalna i radnička prava, tada stajale bolje nego danas i da je povratak na kapitalitam bio u potpunosti reakcionaran. Alternativa “sadašnje stanje” ili “povratak na stari sistem” je dakle lažna alternativa. Rješenje je da se po prvi puta uspostavi vlast radnika u pravom smislu riječi.
Politička i društvena zbivanja se ne zbivaju na oblacima čistih ideja, gdje bi ljudi hladno odvagivali argumente za jednu ideju i protiv druge, već unutar niza složenih klasnih i političkih borbi. Radnici nisu nikada glasali za kapitalizam – nije nikada eksplicitno bilo postavljeno pitanje “hoćete li kapitalizam ili ne” U ranim devedesetima nije bilo niti jedne ozbiljne organizacije koja se nije zalagala za kapitalizam, a to govori da nije bilo snage koja bi radničku klasu mogla organizirati, usmjeriti i povesti u borbu za svoja prava i zaustaviti uspostavu kapitalizma uz rušenje vlasti birokracije i uspostavu istinske radničke demokracije. Da je došlo do toga do čega je došlo sasvim je logično u takvom okviru stvari. Partija je u potpunosti kapitulrala i izdala svoje vlastite principe puno prije devedesetih, u tim godinama su njezini birokrati samo i formalno raskinuli s njoj uspostavljajući SDP i HDZ. Za koga su uopće mogli ljudi glasati? Za koga uopće mogu danas glasati?
Stvari su malo složenije od one razine do koje se dolazi u bijesu i uz psovke.
13 ožujka, 2010 at 17:25
“Za koga su uopće mogli ljudi glasati? Za koga uopće mogu danas glasati?”
Za Socijalističku radničku partiju Hrvatske (SRP)! Ne treba se ni tu pravit glup!
Mali jesu, ali zato što im se ovi “bez muda” neće da priključe. Vanparlamentarna stranka, ali zato što radnici uporno ne daju glas za promjene (“na izborima ne glasaju za one koji će im dat te tvornice nego za ove jebivjetre koji ih kradu”). Marginalizirani jesu, ali zato što se u ovakvoj društvenoj klimi ne uspijevaju nametnuti kroz medije, jer se ovi bave mainstreamom.
Ali polako… Evo pročitati npr. današnji Jutarnji list, članak J. Pavičića str. 30-31 ili Lasićev članak na H-alteru (http://www.h-alter.org/vijesti/politika/apostoli-nove-pravednosti).
14 ožujka, 2010 at 16:25
Djelomicno znajuci kadrove SRP-a, te poznavajuci njegovo vrludanje izmedju emotivne jugonostalgije i cistog oportunizma (neprincipijelne koalicije, ideje o slobodi trzista i pluralizmu vlasnistva) i koncentriranje samo na to kako doci do fotelja, bez ikakve veze s radnicima… ne mogu reci da on predstavlja ozbiljnu alternativu. Uz takav rad cudi me da uopce dobiva i toliko glasova.
14 ožujka, 2010 at 19:28
Ma moguće je da je SRP trenutno “zarobljen” pod teretom brojnih problema pa i ovih kjoje si spomenuo, ali razlog je što nema velike kadrovske i financijske kapacitete. To ne znači da nema snažan potencijal! To ne znači da je programska platforma koju nudi besmislena! To ne znači da se neće razvijati kako budu prilazili novi članovi i kako bude rastao broj glasača.
Politička stranka nije jednostavno proizvod neke tvrtke, pa je kao ovakvih ili onakvih kvaliteta, kupit ćemo ga ili ne. To su ljudi koji se u ovim (teškim) uvjetima bezrezervno zalažu za socijalističku alternativu. Jedini! Odlučili se se organizirati i pozvali su druge koji mogu pomoći da se priključe i da zajedno grade lijevu alternativu.
I zašto sada biti “elitista”! Zašto ne pomoći da se uozbilji ta politička alternativa? Zašto SRP ne bi bio naš (radnicima i ljevičarima) izbor? Zašto ne pomoći SRP svojim glasom na izborima ili aktivizmom? Zašto “ostaviti” tu skupinu ljudi koji pokušavaju ponuditi izbor i “iz daleka” se mrštiti na njihove mane?
Ne razumijem. Ako to bude naš izbor (okretanje glave), ostat će mali, vaparlamentarni i marginalizirani, a mi ćemo samodopadno govoriti: “da, znao sam… od njih ništa…” i glasati za koga? Kako potaknuti promjene, ako ne jačati organiziranost i podršku onih koji te promjene žele?
15 ožujka, 2010 at 00:43
Slažem se da se stvari ne mogu riješiti uz gnjev i psovke, ali ponašanje radnika u Hrvatskoj baš je takvo, za gnjev i psovke, i to na njihov račun. Činjenice su da je u državi privatizirano i uništeno stotine tvrtki, ugašeno na desetke tisuća radnih mjesta, a da su sve to ti isti radnici gledali i šutjeli. Ako bi i progovorili, bili bi jako tihi, jer su popušili nečiju priču i pristajali na otpremnine i penzije. Slabo se dizao glas kad su se privatizirale tvrtke koje su zapošljavale po tisuće i desetke tisuća ljudi. Nedavno mi je jedan dugogodišnji arapski student u Splitu rekao: Pa što se sad škverani bune, što se nisu bunili kad su im uništavali “Jugoplastiku” s više od 10.000 tisuća radnih mjesta i druge tvrtke. Zašto onda nisu pritekli u pomoć kolegama radnicima.
Sad je kasno za sve, pa evo ni ovaj ostatak ostataka radnika iz tri splitske tvrtke, željezare, pivovare i Dalmacijavina ne mogu se zajedno okupiti i dignuti glas. Eto, nisu ni to u stanju. Zaključak je isti; naš narod je glup i nesposoban, pozdrav
15 ožujka, 2010 at 11:34
a što onda da uopce radimo sada? Da sjednemo i placemo?
15 ožujka, 2010 at 21:51
Ne, ne treba “sjesti i plakati”, već treba “ustati i vikati”. Sazrijevaju uvjeti za ozbiljnu akciju radnika da se stvarno preuzmu tvornice i da radnici sami njima upravljaju. Ne treba se previše zamarati sa diskusijama oko toga da li se treba vraćati na stari socojalistički sustav ili tražiti nove puteve. Mislim da sve ono što je bilo dobro u “onom sistemu” treba primjeniti, a ne odbacivati kao neprihvatljivo. Radnici su bili vlasnici tvornica i njima vrlo uspješno upravljali. To treba da učine i sada. Najveća je pogreška što radnici pristaju na prodaju i privatizaciju tvornica, pa je čak i zagovaraju. Umjesto toga bi trebali zauzimati tvornice i ne dozvoliti privatizaciju, već tvornice pretvoriti u opće-društveno vlasništvo, jer njih nije nitko od privatnika stvarao i razvijao već upravo ti radnici. Pa zar radnici još ne vide kud ih vodi privatizacija i kapitalizam. Poslodavci već vide svoju šansu i nude “spas” u pretvaranju rada na neodređeno vrijeme u rad na određeno vrijeme. Oduzima se i ono najosnovnije pravo radnika da radi bez stalne strepnje da ga se otpusti na ulicu. Sad je šansa da se ujedine sve snage: radnici, studenti, srednjoškolci, umirovljenici i da “narod preuzme vlast”. SRP je mali, ali predstavlja jedinu pravu osnovu za borbu za socijalizam, bez zadrške. Treba mu masovnost i podrška!!!
16 ožujka, 2010 at 00:12
Sa SRP-om se u proslosti pokusalo jaaako puno toga, no nazalost se pokazalo da nema niti jasan program, niti zdrave osnove, niti bilo kakve veze s radnicima a niti nekakve kadrove. Nije bas jasno kako uopce s time bilo sta poceti…ne samo da je jugonostalgicarski, vec i reformisticki i iskljucivo parlamentaristicki…
lakse je od nule graditi, odnosno od zdravih osnova.
Sto se tice jugoslavenskog “socijalizma” tu su radnici formalno mogli upravljati proizvodnjom, no radnicko je upravljanje donekle postojalo samo u granicama svakog pojedinog poduzeca, a ona su se nalazila na trzistu – nisu postojale forme upravljanja koje bi omogucile stvarnu radnicku demokraciju na razini cijele ekonomije i politickog sustava. Osim trzista i vlasti birokracije na razini cijele zemlje radnicko upravljanje su sputavali i birokrati i direktori u okviru svakog poduzeca. Stoga to ne moze biti nesto cemu bi trebalo teziti.Naravno, treba cijeniti sva pozitivna dostignuca i svakako da je takav sustav bio puno bolji od kapitalizma.
16 ožujka, 2010 at 20:33
Pogrešno! Na ljevici se tijekom posljednjih 15 godina zaista teškom mukom radilo i koliko-toliko su se profilirale dvije stranke: ASH i SRP (zanimljivo je i da se u današnjem Jutranjem listu, J. Lovrić sjetila samo njih). SRP se ipak nametnuo, kvalitetnim programom i stranačkom infrastrukturom, kao jedina i ozbiljna partija socijalističke alternative, s velikim potencijalom. Tome u prilog govori nekoliko činjenica:
1. To je jedina politička opcija u Hrvatskoj, koja u svom imenu, programu i djelovanju zastupa interese radničke klase nedvosmisleno se zalažući za socijalističku platformu pune demokracije (socijalne, ekonomske i političke).
2. Na lijevom polu političkog spektra, jedino SRP ima snage formirati liste u svim izbornim jedinicama i učinio je to na svim parlamentarnim izborima na kojima je sudjelovao od svog osnutka.
3. U potpunosti afirmira borbu za radničku perspektivu, što se počinje prepoznavati i cijeniti. Nedavno su i na sindikalnim demonstracijama bili pozvani od strane organizatora da zajedno s njima participiraju u protestima, i jesu! Članovi SRP-a organizirano i uporno odlaze među radnike tvornica od Istre do Dubrovnika! I rijetko u kojoj partiji ćeš čuti ovako nešto:
“Kao politička stranka koja pravi otklon od klasične parlamentarne stranke, izdvojene iz masa i oslanjanja na instrumentarij države, ugrađuje se u samo tkivo društva i zajedno sa ljudima, neposredno rješava probleme tamo gdje oni nastaju, osobito sad u fazi borbe za svoju afirmaciju, ne smije ostati samo na terenu političke borbe, nego mora preći na teren konkretnih socijalnih akcija. U tom smislu, mora se obavezno uključivati u inicijative radnika i građana u kojima se ispoljava socijalno i drugo nezadovoljstvo, ali i sami pokretati slične inicijative na kojima se može pridobivati ljude i ostvariti korisne promjene. Za taj oblik djelovanja, osim vlastitog aktivnog osposobljavanja, osobito je važno uspostaviti neposredne oblike suradnje i povezivanje sa sindikatima, nevladinim organizacijama i širokim spektrom udruženja građana i svim ostalima koji jačaju civilni sektor društva” (I. Plješa).
4. U dosadašnjim uvjetima uspjevao je pridobiti 15-20 tisuća glasova na parlamentarnim izborima. Na posljednjim lokalnim izborima, što u koalicijama, što samostalno, ostvarivao je rezultate i do 6%. Pozicionirao se kao peta-šesta po snazi vanparlamentarna stranka.
5. Iako malobrojni, uspjeli su okupiti, osim članova i simpatizere koji sudjeluju u njihovom radu, koji ih podržavaju i osiguravaju veće ljudske i intelektualne kapacitete, od članova Savjeta do ljudi koji prilaze gradskim i mjesnim organizacijama.
Još se može toga reći, ali je sasvim dovoljno da postavimo pitanje zašto bi sad netko sve to bacio u vodu? Zašto “od nule”? Ma dajte, molim vas ljudi. Budimo ozbiljni.
Treba omasoviti SRP, podržati ga i ojačati! Treba nam koncentracija glasova, a ne rasipanje, apatija i apsinencija! Inače, duboko sam u to uvjeren, bacili smo u vodu još jedno desetljeće i radnicima će biti samo još gore.
16 ožujka, 2010 at 22:13
Želio bih nešto tome dodati.
SRP je svojevremeno “stajao iza” jedinog časopisa lijeve orijentacije: Hrvatska ljevica (izdavač formalno Razlog d.o.o.). Možda se jednog dana postavi i web-arhiva. Danas se izdaje Novi plamen, čiji je glavni urednik bivši potpredsjednik SRP-a, F. Erceg (izdavač Demokratska misao d.o.o.). Pogledajte samo imena članova Savjeta. Časopis je pomogla švedska Partija ljevice, koja je usput rečeno, 1998. godine “iznenadila” na izborima.
SRP je već sada vrlo aktivan na lokalnoj razini diljem Hrvatske (Zagreb, Samobor, Slavonski brod, Split, Šibenik, Pula, Rijeka, ali i u mnogim malim sredinama gdje uopće nije lako raditi s pozicija ljevice).
Koliko sam informiran, održavaju i internacionalne kontakte. Nedavno su primljeni i u Ligu antifašista jugoistočne Europe.
Sad, na 8. mart, vidjeli smo da je aktivan i njihov forum žena. U suradnji s forumom žena SDP-a organizirali u Zagrebu proslavu Dana žena. U nekim sredinama javno im je (ženama) njihov dan čestitao samo SRP!
Započinje uskoro s radom i SRP-ova zaklada August Cesarec.
Uspostavio je suradnju i s drugim lijevim snagama u Hrvatskoj (eto, išli su i u koaliciji prošli put na iznore) i otvoren je za suradnju sa svim profilima ljevičara koji se zalažu za demokratski socijalizam.
Ja bih rekao da je to barem “zdrava osnova”. Sve upućuje na to da je SRP logičan izbor za stranku oko koje će se okupljati lijevica u Hrvatskoj. Uopće ne sumnjam da je to alternativa kojoj se mogu okrenuti radnici. Dakle, zaključak je da samo možemo postaviti pitanje hoće li, ali nije pitanje imaju li kome.
17 ožujka, 2010 at 11:49
Ne budimo smijesni – vecina od ovoga sto je receno ni najmanje ne odgovara stvarnosti. Kao sto je opce poznato SRP ni ne moze poduzimati nekakve aktivnosti jer mu je 80% clanstva starije od 70 godina. Na zadnjim izborima je u koaliciji sa jos 5 burzujskih stranaka osvojio najvise 0.4% glasova – to se lako moze provjeriti na stranici s izbornim rezultatima. Vecinu tog clanstva i ne zanima neka ideologija – osim slavljenja druga Tita i Jugoslavije, program je uglavnom mrtvo slovo na papiru, a osim toga ni on nije ni najmanje revolucionaran.
Sto se tice toga dovoljno govori http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/odzvonilo-revoluciji…”podržavaju i ulazak Hrvatske u Europsku uniju, kao i privatno vlasništvo, privatizaciju i slobodno poduzetništvo” Katastrofa.
17 ožujka, 2010 at 17:38
“Ne budimo smijesni – vecina od ovoga sto je receno ni najmanje ne odgovara stvarnosti. ”
Ovo je malo zloćesto. Ja sam si dao truda i provjerio, sve informacije su točne. To ne dovodi u pitanje ni tvoja “argumentacija”. Nitko nije rekao da su veliki i jaki (naprotiv!), ali ti upozoravaš na to da ih je 80% staro članstvo. To bi značilo da od (oko 3000) članova preostaje oko 600 aktivista. Neka je i manje, pa šta? Navedene tvrdnje, od sudjelovanja na izborima u svim jedinicama do odlaženja među radnike i sudjelovanje na demonstracijama (posebno u Splitu), su istinite. Nadalje, podatkom o 0,4% glasova si opet htio manipulirati, a zapravo ukazuje na točnost nevedenih informacija, čovjek je napisao “15-20 tisuća glasova na parlamentarnim izborima” – to je taj postotak.
Uostalom, neka se javi netko iz SRP-a pa potvrdi kakvo je stvarno stanje – evo prijedlog: da se napravi intervju s Plješom i objavi na ovim stranicama. Vjerujem da nas sve zanima.
Drugo je što i kako interpretira bilo tko od nas njihove stavove i ideje. Ali programski okvir je prilično jasan, ne postoji takav kod drugih (to je činjenica) i uz postojeće aktivnosti (ipak je to već više od deset godina rada), sigurno su alternativa za razmotriti.
17 ožujka, 2010 at 21:25
A ima jedan stariji intervju: http://www.noviplamen.org/themes/clean/pdf/NPL1.pdf
18 ožujka, 2010 at 13:55
Hahahahaha, 3000 članova se ne može skupiti niti da se mrtvi broje. Realno na papiru ima 1000 članova, a od toga je 95% starije od 65 godina. Aktivnih članova 15 od toga sposobno 0!
18 ožujka, 2010 at 19:59
Pa dobro šta je ovo? Ako se SRP nekome ne sviđa, to je druga stvar i to je ok. Ali čemu ovo isforsirano ismijavanje i zašto lagati? Da se nisu SDP-ovci počeli javljati, ne kužim? 🙂 Ili možda razočarani SRP-ovci! Aha! 🙂
Dakle, sad se postotak starih “prilagodio”: nije 80% preko 70 godina, nego 95% preko 65 godina. Ali da ne bi nekom palo na pamet kakvom računicom i logičkim propitkivanjem doći do kakvog zaključka, velikodušno nudi nam se walkthrough – konačno rješenje: svega 15 aktivnih članova! I da ne bude ni tu dodatnih komplikacija i zabune, Petar će nam odmah objasniti da su svi ti preostali nesposobni!
E, ponavljam – provjerio sam sve napisano i točno je. Djelomično je ostao još samo prostor za špekulacije o članstvu i aktivistima jer sam dao samo svoju procjenu (ali tek kako bih pokazao da je navedeni aktivizam očekivan s obzirom na broj ljudi koje SRP okuplja). Ja sam se bio poslužio javno objavljenim podacima (izvor je hidra) prema kojima je 2004. godine SRP brojio 3.500 članova. Uzeo sam i još manju brojku i zanemario mogućnost rasta članstva. E, sad sam pročitao ovaj intervju s predsjednikom SRP-a i on izlazi s brojkom od 2.000 članova. Nemam osjećaj da laže jer se radi o svjžijem podatku, a manjem u odnosu na one ranije. U jednom objavljenom izvještaju sam pročitao da im je godišnji proračun (gotovo isključivo od članarine) blizu 80.000 kuna pa kad se uračuna tih 5-10 kuna dolazi se do raspona između 700 i 1.400 članova, a kako stariji plaćaju manje (uzmimo da ih je većina – nema veze koliko) i kako uvijek postoji kašnjenje s članarinom kao i određeni broj neaktivnih, logično je da je bliže gornjoj granici, ali neka eto bude oko 1.000 (i Petar zadovoljan 🙂 ). Mislim da je fer zaključiti onda da SRP broji između 1.000 i 2.000 članova.
Ne znam zašto bi netko iznad 65 godina bio bez iznimke neaktivan (to se implicira), ali tada vrijedi valjda i logika da su oni ispod te dobne granice u pravilu aktivni. Ne znam ni da li je točno da je takvih 95%. Međutim, to bi na kraju ukazivalo na to da je broj aktivnih SRP-ovaca između 50 i 100 ljudi, dok je ostalih (više stotina!) pasivno, a na što, uostalom, članovi bilo koje organizacije uglavnom imaju pravo.
S obzirom da su u Zagrebu uspjeli okupiti na proslavi Nove godine blizu 200 članova rekao bih da je ta brojka ipak veća. Ali to ne mijenja činjenicu da je sve pobrojano u prošlim komentarima (aktivnosti, program i sl.) točno.
I još nešto – zaboravljate na simpatizere koji mogu također aktivno podržavati ih! A onda su brojke još i veće, zar ne?
Konačno, zašto ne dovesti nekog iz SRP-a da prezentira situaciju.
18 ožujka, 2010 at 21:22
Ljudi, da rasformirajmo sve te stranke (i SRP) i sve ispočetka – I? I opet će se više-manje ti isti ljudi aktivirati i pokušati nešto napraviti! Tako da ne treba budaliti, nego raditi s ovim što imamo. Samo naprijed drugovi socijalisti! Ne dajmo se obeshrabriti!
19 ožujka, 2010 at 02:04
Zasto samo hvalite SRP ovdje, uclanite se kad je vec tako dobar.
Bio sam u SRP-u, tamo ima staljinista, maoista, milosevicevaca, homofoba, ljudi koji ni neznaju sta je socijalizam, reformista, oportunista, ‘drugova’ koji misle da su jos u Savezu komunista…
Aktivnosti su se svodile na obiljezavanje 8. marta, Prvog maja, Dana mladosti, Nove godine (?!) i sl. uz sudjelovanje na pokojem prosvjedu.
Nije tu bilo nikakve stvarne povezanosti s radnistvom.
Jugonostalgija je prevladavajuca ‘ideologija’ medju starijim clanstvom koje je bilo potpuno neaktivno.
Najaktivniji dio clanstva je bila omladina (30tak clanova) koja je kolektivno napustila stranku! Vec i to dovoljno govori.
Neznam zasto uopce spominjete ono liberalno smece Novi plamen koji cak vise nije niti anti-kapitalisticki. O velikom pjesniku Filipu Ercegu i njegovim ‘promisljanjima’ o socijalizmu ne treba trositi rijeci. A Savjet Novog plamena? Vecina tih ljudi nema nikakve veze s listom, vec su putem raznih poznanstava zamoljeni da se koristi njihovo ime kako bi list dobio na kredibilnosti. Volio bih znati zasto Radnicka borba uopce ima link na njihovu stranicu?!
Ukratko, u SRP-u nema ‘zdrave osnove’, ali najbolje da se uclanite, pa cete se i sami uvjeriti u to, a ne da vjerujete svemu sto procitate.
P.S. Iskreno se nadam da se sve u SRP-u promijenilo, ali moram priznati da mi to zvuci nevjerojatno.
19 ožujka, 2010 at 15:05
Uopce ne kuzim zasto se ovdje, na ovoj temi, pocelo s tolikom reklamom za SRP.
S druge mi strane nije jasno ni cemu nekakva vrijedjanja/ismijavanje.
Citirano je dovoljno da se rasprava zavrsi:
“podržavaju i ulazak Hrvatske u Europsku uniju, kao i privatno vlasništvo, privatizaciju i slobodno poduzetništvo”
19 ožujka, 2010 at 15:59
Koliko sam shvatio, postavilo se pitanje šta da se radi i kome da se okrenu radnici. Ne vidim šta je sporno šta je netko rekao: pogledajmo lijevo od SDP-a, čini mi se logičnim da to bude SRP. I to je sve. Uslijedila je argumentacija zašto se tako misli, a onda nekakva ismijavanja.
Nitko nije “reklamirao” tu stranku i bez zadrške su svi istaknuli da je ipak riječ o maloj stranci koja je marginalizirana, ali da ipak daje neku polaznu osnovu. U tom kontekstu je Alo potpuno u pravu i ne čini se razumnim sve to samo tak odbaciti. Izgubit će se dragocjeno vrijeme.
Ako netko iz RB-a ipak smatra da se rasprava treba prekinuti, ok. Neću se ni ja više javljati, ali očito je da postoji interes za stanjem na ljevici i da razmišljamo “što da se radi i kome da se radnici okrenu?”. U tom pogledu je i RB vrijedna inicijativa (jeli marginalna? 😉 ), ali u političkoj areni ostaje suženi izbor – i tu isplivava SRP. E, sad vi ne bi htjeli da se o tome razgovara.
Mislio sam da je informiranje, rasprava i razmjena ideja i iskustava, nešto što je u interesu svih koji posjećuju ovakve stranice. U tom smislu, kao što ću sa zanimanjem pročitati intervju sa Bulićem ili Miličićem, tako bih sa zanimanjem pročitao što imaju za reći npr. Plješa (SRP) ili Klarić (ASH) ili bilo tko drugi tko je angažiran (ne moram se pritom u svemu i sa svima slagati). To je bit, svi smo mi zainteresirani za lijevu alternativu i šta je sad a priori loše u informiranju i dogovoru što napraviti da se ta alternativa oblikuje i uozbilji.
19 ožujka, 2010 at 16:59
Krivo me se shvatilo – nisam pozvao da se rasprava prekine, vec da u skladu s mogucnostima bude smirenija/konstruktivnija i bez ismijavanja s jedne strane i navijanja s druge. A moje misljenje je misljenje pojedinca, a ne cijele organizacije, naravno.
19 ožujka, 2010 at 21:15
Pitanje je bilo za koga danas možemo glasati. Ako hoćemo promjenu političkih struktura morat ćemo izaći na izbore i na listiću zaokružiti nekoga. Koga? Ovo što netko doživljava kao navijanje i reklamiranje je bilo argumentiranje i obrazlaganje zašto se nekome SRP čini logičan izbor. Imate neki bolji prijedlog? Onaj “sve od nule” je neozbiljan, a i dogodilo bi se ovo šta kaže Alo. Dakle?
A što se tiče onog citata, predlažem da pročitate npr. http://www.srp.hr/vj200210.htm
20 ožujka, 2010 at 17:26
I tako, dok se mi na ljevici “koljemo” banda je na vlasti.
Do kada, pitam ja vas sve skupa? Do kada?????
21 ožujka, 2010 at 22:09
Dok se ne organiziramo. Evo što će se dogoditi na sljedećim izborima. Dio “nas” će glasati za SDP i HNS u strahu da im “ne propadne glas”, kao što su to radili i do sada (naravno, dio voli biti s “pobjednicima” pa se tako osjećaju kao da su nečem ipak pridonjeli.). Jedan dio će se dati prevariti akcijama kao novim HSLS-ovim skretanjem ulijevo ili novoosnovanim Hrvatskim laburistima koji hoće iskoristiti evidentan porast “potražnje” za politički organiziranom ljevicom, a manjak “ponude” kod centristički orijentiranih stranaka, poput SDP-a (koji je upravo na tome gradio političke uspjehe ovih godina i zapravo je suodgovoran za situaciju u zemlji) ili HNS-a (koji slovi čak i za lijeviju stranku od SDP-a).
Tu smo, po mojoj procjeni, izgubili barem 2% glasova. Gledajući dosadašnje izbore, SRP dobije do 20.000 glasova, a toliko zajedno dobiju ASH (nema snage za izaći u svim izbornim jedinicama) i Hrvatska ljevica (prije posjednjih izbora zbrajao sam Bebićev Treći blok i SDU). To je otprilike 1%. Radnici (i nezaposleni) i studenti, pritisnuti teškom socijalnom situacijom i u strahu za svoju egzistenciju sutra, a razočarani u dosadašnje stranke, bi mogli amanjiti broj apstinenata ovaj put pa pretpostavljam da bi ih se možda uspjelo pridobiti dio kada bi im se ponudila iole ozbiljnija alternativa. Ako je ne bude, tu se gubi sigurno 1% glasova. Stanimo ovdje. Zbroj je 4% i približili smo se izbornom pragu. U nekim izbornim jedinicama bi ga sigurno prešli. Samo u Istri je na izborima 2003. grupa stranaka SRP, ASH, Treći blok, SDU i IDF dobili su skoro 7%, što znači da imaju potencijal u nekim izbornim jedinicama u ovim novonastalim uvjetima i za preći 8%. To bi u drugom koraku “probudilo” ljevicu, afirmiralo je, potaklo bi ljude da joj aktivnije prilaze, jačala bi… Ali, ne! Mi ćemo vrludati na lijevoj margini, “tražiti dlaku u jajetu”, “klati se”… A uz samo malo truda, organiziranosti, ozbiljnosti – eto, početak promjena!
24 ožujka, 2010 at 16:11
Ne treba se pozivati na 2003, kada znamo koliko su u toj jedinci stranke dobile na proslim izborima.
Ne radi se o tome da se “trazi dlaka u jajetu” – ako cemo ozbiljno razgovarati o politici onda se to ne moze temeljiti na pricama o “budjelju ljevice”, “ljevici” itd. gdje uopce nije ni jasno sto je uopce to “ljevica” niti koji su joj ciljevi.
Da bi se na bilo koji nacin moglo razgovarati moraju se ozbiljno dogovoriti zajednicki ciljevi, programska platforma, principi i strategija. A to na zadovoljavajuci nacin nije moguce napraviti s burzujskim strankama kao sto je ASH. Ocito je da niti jedna od spomenutih stranaka, ukljucujuci i SRP, ne zna sto uopce zeli i kako to ostvariti, osim sto znaju da zele uci u sabor. I sta kada se konacno uđe u sabor? Dizat ce se ruka za SDP, je li?
DOsadasnji komentari koje je nekoliko ljudi postalo to dokazuju. Ako je istina da sluzbeni stavovi SRP-a nisu ulazak u EU, trziste, privatizacija i slobodno poduzetnistvo onda nije jasno kako se onda dozvoljava predsjednici nekakvog kluba “komunista” da tako nesto govori, ne samo da bi je u svakoj ozbiljnoj organizaciji istog trena smijenili nego bi je i izbacili iz clanstva. Isto vrijedi i za homofobe, staljiniste, maoiste, milosevicevce koje je gore netko spomenuo, a sto nije demantirano. Iz navedenoga se dobiva dojam da je ta stranka u potpunom rasulu, da nema nikakvog reda i da svatko melje sto hoce – da je to potpuna ludnica. Ako oni ne mogu napraviti reda u svojim redovima sto se onda uopce moze ocekivati? Kako onda ocekivati bilo kakve rezultate?
24 ožujka, 2010 at 19:24
Oprosti, ali doista je “traženje dlake u jajetu”. Ovdje se postavilo pitanje glasanja na izborima i argumentirano je zašto SRP za neke predstavlja dobar izbor. Na sve komentare koji su maliciozno ridikulizirali tu opciju, odgovorilo je nas nekoliko vrlo ozboljno, a sad još treba demantirati što je “netko pronašao miloševićevce” među njima… Ma daj, molim te. Ništa od nabrojanih preferencija (od staljina do miloševića) nije njihov stranački program ni politika, a osobno poznajem neke SRP-ovce i nema sumnje u ovo što tvrdim (iako sam se prisjetio vremena kad je NATO bombardirao Srbiju – ja se na poslu izrazio negativno o tome, a mene prozvali miloševićevcem. Samo tako!).
Također, pretvorba i privatizacija je ocijenjena u SRP-u kao kriminalna i zahtjevali su uvijek da se prestane s privatizacijom. Isticali su da su za Europu rada, a ne kapitala (i u programu), kao što su pobornici alter-globalizacije, a ne anti-globalizacije. Dakle, sve što se i očekuje od siocijalista i internacionalista! Ni oko poduzetništva ništa nije nejasno. Zalažu se za pluralizam vlasništva i u tome vide osnove demokratskog socijalizma. O tržištu, a povezano s tim, participativnoj ekonomiji i brojnim drugim temama, sad nema mjesta ni vremena pisati ovdje (u svijetu među socijalistima buja rasprava i literatura o tome i ponavljam), ali možemo zaključiti bez “grižnje savjesti” da SRP nije kvazi-ljevica. (naravno, dopuštam da se takva ljevica nekome ne sviđa u potpunosti, ali dozvolite – to je ne čini desnicom ili centrom).
O “buđenju ljevice” sam govorio u smislu da bi SRP mogao na izborima “probiti led” i više afirirati socijalizam kao parlamenatrna stranka, nego što uspijeva ovako. To bi sigurno potaklo aktivizam na ljevici i u tom smislu “buđenje” nije neki apstraktni koncept. Mislim da se to razumije i iz konteksta.
Ali zašto ne vodimo razgovor direktno o problemu izbora? Dakle, tražimo političku opciju i rekli smo mogućnosti:
a – SRP
b – Neka druga lijeva opcija
c – Apstinirati (ili poništiti listić)
I dok su neki od nas rekli – a – i obrazlagali zašto, ostali, pa ni ti Druže, se nisu jasno izjašnjavali ni za – b – ili – c- , a kamoli da obrazlože zašto (ili u slučaju da je pod – b – stvaranje nove opcije i kako). Možemo li u tom smjeru povesti diskusiju i da bude konstruktivna (kako je to rekao RB-ovac)?
24 ožujka, 2010 at 19:28
Dodao bih samo da se ne sjećam da sam osim kod SRP-a u programu neke stranke, od ukupno 100-tinjak koliko ih ima u Hrvatskoj, vidio da se zalažu za samoupravljanje!
27 ožujka, 2010 at 13:01
Moja je poanta bila c) dok se ne izgradi b). Nije toliko bitno kakav je nominalni program koliko je bitno u kojoj je mjeri on zazivio medju clanstvom, koliko je organizacija kompaktna, koliko ozbiljna, koliko su kvalitetni kadrovi, kolike su veze s radnickom klasom, kakva je strategija, kakve joj se perspektive otvaraju. Postojanje takvog kaosa u kojemu, prema onome sto sami simpatizeri govore, predsjednica jednog bitnog kolektiva unutar SRP-a otvoreno svojim stavovima krsi program (ili mozda ne, ali to je jos gore) i pritom ne snosi nikakve sankcije, te poklanjanje paznje samo izbornom djelovanju k tome neuspjesnom jos dodatno istice probleme. Nema realnih sansi da SRP udje u sabor. A sto i ako kojimm cudom udje? Sta onda? Moze uci samo u koaliciji, a koalicija ce odmah pojuriti da lize skute i dize ruke za SDP. I zasto bi to bilo koga zanimalo?
27 ožujka, 2010 at 21:24
Pozdrav Drugu!
E pa Druže, koji ti bolji program nudiš od onoga koji ima SRP? A ovaj “izlet” drugarice Milice koja je izabrana za predsjednika Kluba komunista, ne znači ništa posebno za SRP, jer je to njeno privatno mišljenje, a ne mišljenje SRP-a. Ako malo pogledaš istupe SRP-a i njegov program vidjet ćeš da se baš SRP zalaže za suprotno od onoga što je u tom intjerviuu izrečeno.
Dakle, druže ponudi bolji program i okupi na njemu članstvo, pridružit će ti se vjerojano i SRP?
28 ožujka, 2010 at 13:37
SRP se zalaze za Jugoslavizam, a to Hrvatskoj ne treba pogotovo kada je Srbija nacionalisticki nastrojena…
28 ožujka, 2010 at 18:53
Eto, meni je osobno bolji ovaj program od Radnicke borbe, ako se pita…http://www.radnickaborba.org/dokumenti/programske-osnove-radnicke-borbe/
No, uopce nisam govorio o programu. Ako ta drugarica Milica istupa javno u ime SRP-a, onda to vise nije samo osobno misljenje navedene, vec ona izrazava sluzbene stavove. To moze znaciti samo : 1) takvi su sluzbeni stavovi, 2) u toj stranci ne postoji nikakav red i svatko prica sto zeli, a za cele ljude se postavljaju svakakvi tipovi koji s antikapitalizmom, a da ne govorimo revolucijom, nemaju veze. Ako se SRP zalaze za suprotno onda bi je trebalo smijeniti, izbaciti iz stranke, te demantirati izjave? Je li to ucinjeno? Ne vjerujem bas. To je sve samo ne ozbiljno.
29 ožujka, 2010 at 19:13
Konačno! Ajmo razgovarati o izborima i političkom aktivizmu. Dakle, Drug bi bojkotirao izbore i radio na stvaranju nove političke stranke. Lijepo. Za početak, ne razumijem zašto u međuvremenu, dok ne formira stranku i ne pojavi se na izborima, ne bi glasao za neku postojeću stranku lijeve orijentacije? Drugo, kako zamišljaš osnivanje nove stranke? Tko su ti skriveni revolucionari, socijalisti, aktivisti koji čekaju neku novu stranku jer su im ove “neozbiljne i nedovoljno lijeve”? Da li bi rezultat bio zapravo daljnje mrvljenje glasova na ljevici i bi li se time dodatno obilježila ljevica kao skupina neorganiziranih, malih, nejakih, marginaliziranih kojima je “šteta dati glas”?
31 ožujka, 2010 at 19:44
Dosta parlamentarnog kretenizma! Socijalizam nece biti uspostavljen pobjedom SRP-a ili neke druge ‘lijeve’ opcije na izborima, vec revolucijom. To zahtijeva konstantnije i konkretnije djelovanje, nece biti lako, a mozda ni ubrzo, ali mislim da je to jedini nacin.
31 ožujka, 2010 at 21:45
Kako bilo. Ja bih volio čuti ozbiljan, smisleni odgovor na pitanje zašto ne glasati na izborima za SRP dok se ne realizira neka druga varijanta, ako se već ovom ne zadovoljavate.
1 travnja, 2010 at 15:04
mislim da su u više navrata u cijelom nizu postova ti odgovori već dani
1 travnja, 2010 at 19:37
Ma nemoj. Možda budemo te sreće da neki ipak pomisle kako ti ne trebaš misliti za njih pa na kraju možda i dobijemo suvisli odgovor.
8 travnja, 2010 at 21:41
Tent dobro sta je tebi? Koristit cu se anarhistickom: “Glasanje je dokaz vlastite nesposonbnosti”
Zasto glasati za hrpu neorganiziranih kvazimarxista ako imas alternativu djelovati ovdje?
9 travnja, 2010 at 23:35
Revolucionar, pa nemam problem djelovati tamo gdje objektivno mogu. I u RB-u. Ali poanta je da mogu još i na izborima dati glas onima koji su najbliži mojim pogledima i željama. Nema potrebe se odreći glasa kad već imamo tu mogućnost. A ako takvi prođu u sabor, mogu samo doprinositi afirmaciji vrijednosti koje uvelike dijelimo.
Nije mi jasno zašto apstinirati, zašto bi glasanje bilo u suprotnosti s mojim nastojanjima da promjenim svoju radnu i životnu okolinu? Neka djeluje kako tko misli da je najbolje, ali izbori se održavaju u svakom slučaju i možemo na taj način smanjiti podršku strankama centra i desnice, tj. demonstrirati i na taj način svoje preferencije u društvu.
9 travnja, 2010 at 23:39
Ili da parafraziram tebe 🙂 Zašto ne glasati za hrpu bilo koga, ako još uvijek imam alternativu djelovati i negdje drugdje?
11 travnja, 2010 at 11:37
Ako gledas SRP kao politicku stranku, oni su nigdje…da te pitam. Glasao bi za Staljina prije nego za nekog desnicara jer je blizi tvojim ocekivanjima. A sto ako je taj Staljin odvratan tip koji ce tvoju ideologiju skroz izokrenuti i krenuti svojim “marxizmom” koji se izrodi kao staljinizam.
Zato ne treba glasati za ljevicu jer je ona ljevica, bas zato sto ima previse parazita u ljevici koji ce ti ljevicu pretvoriti u sasvim drugaciju ideologiju. A opet, uvodis previse birokracije. PARTIJA SVE, LJUDI NISTA! Zato treba djelovati odozdo prema gore. Ne govorim o RB ili nekoj drugoj organizaciji, ali zasto crvenu elitu umjesto radnika?
12 travnja, 2010 at 14:34
Vidim da smo se zavrtili u krug. Opet priče o staljinizmu, kvazi-ljevici i tako u nedogled. Baš sam potratio vrijeme.
12 veljače, 2014 at 18:22
Samo ujedinjeni u namjeri da uzmu što je njihovo peroleteri mogu uspjeti.