U ponedjeljak će četiri sindikata koja djeluju u Hrvatskim željeznicama zaustavljanjem svih vlakova na prugama održati 15 – minutni štrajk upozorenja, a u međuvremenu se događa blokada pruge u Čapljini, BIH. Koji su naredni koraci koje treba poduzeti?

11.10.2010 u 15h oko 200 radnika Željeznica Federacije BIH okupilo se na željezničkoj stanici Čapljina, tražeći isplatu četiri zaostale plaće, pritom blokirajući prugu koja vozi prema Hrvatskoj,  poručivši kako blokadu neće prekinuti sve dok im se ne ispune zahtjevi – a to znači isplatu barem dviju zaostalih plaća i uplatu doprinosa. Jedan od štrajkača, Andrija Jurković, je istaknuo: „„Toliko smo izvarani, ne vjerujemo nikom niša. Kad plate budu na banci deblokirat ćemo prugu. Nažalost prinuđeni smo na ovakve korake. Nije nam drago, ali ne vidiom drugog izlaza. Toliko smo puta prevareni od strane Uprave“

U Hrvatskoj, pak, Sindikat željezničara Hrvatske, Sindikat tehničkog pregleda vagona i vlakova HŽ-a, Sindikat prometnika vlakova Hrvatske i Sindikat strojovođa Hrvatske najavljuju održavanje kraćeg prosvjeda upozorenja zbog nerješavanja sve ozbiljnijih problema nastalih podjelom jedinstvenog HŽ-a, kao i zbog zanemarivanja dijaloga sa sindikatima. Kao konkretne razloge štrajka sindikati navode “neodgodivu potrebu rješavanja problema neulaganja u željezničku infrastrukturu; katastrofalno loš vozni red koji je doveo do smanjenja broja putnika, a u konačnici do prijedloga ukidanja vlakova, odnosno obustave prometa na pojedinim pruga; te neulaganja u vozne i vučne kapacitete (veliki broj izvanrednih događaja)”.

Iluzorno je za vjerovati da će se samo ovim štrajkom upozorenja ostvariti neke značajnije promjene – njega bi trebalo shvatiti samo kao simbolični i početni korak u ostvarivanju navedenih ciljeva. Pri tome ne bi trebalo gubiti vrijeme nego već sada početi raditi na pripremama za ozbiljnije i obuhvatnije sindikalne akcije. Posebno je potrebno popis zahtjeva nadoputi snažnijim socijalnim momentima, čija potreba proizlazi iz pogoršanih uvjeta života i niza poskupljenja koji snažno udaraju i na željezničke radnike, te koji zahtjevaju borbu za povećanje razina plaća. Također je potrebno posvetiti veliku pažnju radu na povezivanju sindikalnih akcija željezničkih i industrijskih radnika. Jedino sigurno sredstvo ispunjavanja barem najminimalnijih zahtjeva predstavlja generalni štrajk uz blokiranje cjelokupnog industrijskog, prometnog i uslužnog života zemlje sve do ispunjavanja niza zajedničkih, kao i za svaku struku specifičnih zahtjeva. Hrvatski željeznički radnici, kao uostalom i radnici svih drugih struka, u radnicima ne samo BIH, već i svih ostalih zemalja u regiji, mogu pronaći najvjernije i najodanije prijatelje i saveznike i zajednička suradnja će se s vremenom pokazati kao sve više potrebna.

Problem malverzacija u HŽ-u, lošeg voznog reda, neulaganja u infrastrukturu, te vozne i vučne kapacitete može biti riješen samo uz uvođenje radničkog nadzora na razini čitavog HŽ-a. Jedino je putem radničkog nadzora, koji se ne bi svodio na prisustvovanje sindikalnih birokrata na nekoliko sastanaka, već sudjelovanjem svih zainteresiranih radnika u kontroli  i procesima donošenja odluka povezanim uz sve aspekte poslovanja, moguće zaštiti HŽ od postepenog propadanja, a radnike od pogoršavanja radnih uvjeta, te otpuštanja.

Radnička borba