Kolumna koju donosimo na konkretnom primjeru oslikava prezira vrijedne metode političke elite koja u svrhu osobne promocije neskriveno instrumentalizira osobe s invaliditetom, pripadnike potlačene klase koji u okvirima logike kapitalističkog sustava, a posebno u potpunosti socijalno neosjetljive politike Vlade, jedva uspjevaju ostvariti i najtemeljnija prava.

Mjesto radnje: Hotel „Sheraton“, Zagreb

Vrijeme radnje: 02. Travnja 2010., 12,00 sati, „Veliki petak“

Glavna uloga: predsjednica Vlade

Sporedna uloga(„mali od kužine“): ministar Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti( MOBMS )

Statisti i publika: predstavnici 62 udruge osoba s invaliditetom, scenografi…

Predstavnici šezdeset dvije udruge osoba s invaliditetom iz devetnaest županija s područja Republike Hrvatske pozvani su da na navedenom mjestu, u navedeno vrijeme, preuzmu iz ruku predsjednice Vlade, uz malu pomoć neizbježnog ministra MOBMS-a, Ugovore o suradnji i financiranju projekata osiguravanja usluge osobnih asistenata osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta.

Veliki broj novinara, snimatelja i fotografa je s nestrpljenjem očekivao dolazak nositeljice glavne uloge. Nakon proteka „akademskog“ kašnjenja od petnaest minuta omiljene glavne glumice još uvijek nije bilo na vidiku. Slavodobitno se ušetala, uz pratnju „malog od kužine“, sa zakašnjenjem od 40 minuta?!?! Tek tada je nastupio pravi stampedo predstavnika medija, hrvatskih novinara, fotografa. Naravno, niti jedan od njih nije snimao i fotografirao osobe s invaliditetom, nego su okružili predsjednicu Vlade, koja je, klimajući glavom, veselo otpozdravljala. Očito se njezin raiting popularnosti toliko srozao da se u podizanju istog odlučila na beskrupulozno i krajnje licemjerno podilaženje jednoj od najranjivijih skupina stanovništva „Lijepe naše“.

Nakon što se euforija oko dolaska glavne glumice stišala, riječ je uzeo „mali od kužine“. Ono što se moglo čuti iz njegovih usta nije vrijedno trošenja tipkovnice. Takvog ulizivačkog, podilazećeg govora ne bi se posramio niti sjevernokorejski izbornik nogometne reprezentacije, koji je izjavio kako će uz pomoć „velikog vođe“ Kim Jong-ila, osvojiti SP u Južnoj Africi i tako sjevernokorejski narod učiniti ponosnim?!?!?!?! Tko je u našoj predstavi izbornik, a tko veliki vođa, prosudite sami. Objektivno, nije teško za pogoditi.

Potom je riječ preuzela glavna glumica ove predstave. Poslije uvodnog, kurtoaznog, pozdravljanja svih prisutnih i napomene da se ona osjeća ovdje kao domaćica( samo je još nedostajala zdjela s krumpir salatom da scena bude potpuna ) krenulo se s dobro poznatim frazama i lamentiranjem o tome kako ova Vlada brine o osobama s invaliditetom, kako je sveta zadaća zaposliti što više osoba ove skupine građana RH,… bla, bla, bla. Iz godine u godinu, uvijek ista priča. Prelazak s riječi na djela, očito, nije zadaća ove Vlade. Ono što je uslijedilo, nakon uvodnog djela, iznenadilo je pisca ovih redova, a vjerujem i sve objektivne, ako ih je bilo, promatrače koji su upoznati s problematikom osoba s invaliditetomi njihovim položajem i statusom u RH.

Doista je poduži spisak neistina koje je ova jeftina i loša glumica izrekla to popodne na pozornici hotela „Sheraton“. U nastavku ću pojasniti samo dio koji se odnosi na pilot projekt osobnog asistenta za osobe s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta u RH.  Predsjednica Vlade: „…unatoč, uistinu teškim vremenima u kojima smo, što se tiče proračuna,morali kresati i rezati uistinu na svim stranama( zašto ne i sebi i na svojoj strani?!). To tako mora biti i sljedeće godine i sljedećih godina, dalje nastavljamo s ovim i važnim i vrijednim projektom osobnog asistenta. Dakle, ove godine 429. Odlična je vijest da postoji prostor kroz raspisivanje novoga natječaja i za mogućih, novih, sad smo nekako računali, čak stotinjak, što mislim da će biti jednako dobra vijest za sve nas,( namješteni aplauz ) ne samo za vas koji se bavite pitanjima i problemima osoba s invaliditetom u RH, nego, uistinu, za sve nas, a posebno za Vladu RH.“ Ovaj pilot projekt pokrenut je prije pet godina kada je sadašnja predsjednica Vlade obnašala dužnost ministrice MOBMS-a i to na izričit zahtjev predstavnika EU zbog prilagodbe zakonodavstva  RH s onim europskim. Dakle, notorna je neistina da je za ovaj projekt zaslužna Vlada, nego je istina da ju je na to natjerala EU. Prije dvije godine uslugu osobnog asistenta koristilo je samo 338 osoba s invaliditetom od ukupnog broja koji se kreće oko 7.000. Ove godine 329. Gdje je nestalo 9 osoba? One su, nažalost, vjerojatno umrle, a nitko nov nije uključen u projekt. Zar se onda može vjerovati predsjednici Vlade na riječ kada se olako razbacuje brojkom oko stotinjak novih korisnika usluge osobnog asistenta? Pod pretpostavkom da se i ostvari povećanje korisnika ove usluge, kako je obećala predsjednica Vlade, ukupan broj ne bi prelazio 429. Proglašavati ovo velikim uspjehom Vlade, u trenutku kada više od 6.500 osoba s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta nije imalo sreće biti obuhvaćeno ovim projektom krajnje je bezobrazno i licemjerno, da ne upotrebim neku težu riječ. Kada bi se nastavilo dosadašnjim tempom uvrštenja novih korisnika zadnji bi došli na red za nekih 65 godina?!?!

Velika većina njih će, nažalost, umrijeti, a da neće okusiti slast pobjede i velikog uspjeha ove Vlade, kojega tako gorljivo i u nebeske visine uzdiže glavna glumica predstave u „Sheratonu“. Sve u svemu, ova predstava je bila jedna od gorih, ako ne i najgora, koju sam gledao i slušao. Nositeljima glavne i sporedne uloge poručio bih neka se okane svjetla pozornice. Loše djeluju na probavni trakt statista i publike, koji su jedini zaslužili prolaznu ocjenu, ako zbog ničeg drugog, a ono zbog toga što su uspjeli dočekati kraj ove grozne predstave, bez vidljivih ozljeda na sebi. Za one unutarnje, ionako ih, nitko ništa ne pita.

   Pen Šarp