Vlada i kapitalisti se boje samo jedne stvari – masovnog radničkog pokreta, generalnog štrajka, ulica ispunjenih masom nezadovoljnih, te preuzimanja tvornica. Drugog oblika dijaloga sa vladajućim skupinama ne može biti… Pročitaj detaljnije

Kolonijalne i polu-kolonijalne zemlje su po svojoj suštini nerazvijene zemlje. No nerazvijene zemlje predstavljaju dio svijeta pod dominacijom imperijalizma. Njihov razvoj stoga ima mješoviti karakter: najprimitivniji ekonomski oblici su pomiješani s najnovijim dostignućima u kapitalističkoj tehnici i kulturi. Na sličan su način definirane političke težnje radništva u nerazvijenim zemljama: borba za najelementarnija postignuća nacionalne nezavisnosti i buržoaske demokracije pomiješana je sa socijalističkom borbom protiv svjetskog imperijalizma. Demokratski slogani, prijelazni zahtjevi i problemi socijalističke revolucije nisu podijeljeni u različite povijesne epohe u ovoj borbi, već se razvijaju jedni iz drugih. Pročitaj detaljnije

Peti broj Radničke borbe – časopisa za socijalna pitanja i društvenu kritiku, može se naručiti preko maila : radnicka_borba@yahoo.com

Intervju Radničke borbe s predstavnikom sindikata Preporod – sindikata koji je prvi javno pozvao na napuštanje Gospodarsko – socijalnog vijeća, okupljanje svih sindikata, te zajednički rad na organiziranju generalnog štrajka. Pročitaj detaljnije

Pariška komuna iz 1871. godine predstavlja prvu radničku revoluciju koja je dovela do uspostave radničke vlasti, te je svojim primjerom omogućila daljnje preciziranje i razvoj Marxovih političkih koncepcija o revoluciji i organiziranju proletarijata u vladajuću klasu; do naših dana služeći kao stalna inspiracija svim onim strujama u radničkom pokretu koje su se borile za ukidanje kapitalističkog društva. Pročitaj detaljnije

Došlo je vrijeme da se salonski sindikalizam zamijeni uličnim. Oni sindikalisti koji ovo ne
razumiju ili ne žele razumjeti, bez obzira u kojem se sindikatu ili sindikalnoj središnjici nalazili,
trebaju svoja mjesta prepustiti onima koji će jalove pregovore znati i htjeti zamijeniti štrajkovima i
prosvjedima. Pročitaj detaljnije

Kao što se već mjesecima zna, Grčka je odavno upala u ekonomsku krizu,koju je njihova vlada namjeravala riješiti raznim mjerama koje su direktno napadale grčku radničku klasu – odnosno one koji su najmanje krivi za dotičnu situaciju. Konstantni udari vlade koji na životni standard grčkih radnika dosegnuli su kritičnu točku. Radnička klasa to više ne može i neće trpjeti. Pročitaj detaljnije

36 europskih antikapitalističkih organizacija, među kojima se nalazi i Radnička borba, na prijedlog Nove antikapitalističke partije iz Francuske i Socijalističke radničke partije iz Velike Britanije zajednički je potpisalo rezoluciju solidarnosti s borbom grčke radničke klase i studentske populacije.

1. Svjetska ekonomska kriza se nastavlja. Ogromne sume novca uložene su u financijske sisteme – 14 trilijuna dolara na spašavanje banaka i kompanija u SAD – u, Britaniji i u eurozoni, a 1.4 trilijuna na nove bankarske pozajmice u Kini – sve to u pokušaju stabilizacije svjetske ekonomije. Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li će ovi napori biti dovoljni da dovedu do održivog oporavka ekonomije. Rast razvijenih ekonomija je i dalje spor, a nezaposlenost i dalje raste. Strahuje se da se stvara novi financijski balon čiji je centar ovog puta Kina. Razvučeni karakter ove krize – najveće nakon Velike depresije – odražava svoje korijene u samoj prirodi kapitalizma kao sistema.

2.Nakon velikog vala otpuštanja u Europi se kriza sada usredotočila na javni sektor i sustav socijalne sigurnosti. Upravo ona financijska tržišta koja su se spasila od sigurne propasti zahvaljujući državnoj pomoći sada skaču na noge protiv porasta zaduženosti vlada, do koje je došlo upravo kako bi se ta tržišta spasila; zahtijevajući rezove javne potrošnje. Ove mjere su pokušaj cijele klase da cijenu krize prebaci sa onih koji su je izazvali – prije svega banaka – na radnice i radnike, i to ne samo one zaposlene u javnom sektoru, već i sve one koji se koriste uslugama koje taj sektor pruža. Zahtijevanje strogosti i „reforme“ javnog sektora najjasniji su znak da neoliberalizam, usprkos tome što ga je kriza na intelektualnom nivou diskreditirala, nastavlja dominirati u oblikovanju politike.

3. Grčka je trenutno u središtu svih zbivanja. Ona je jedna od nekoliko europskih ekonomija koje su naročito ranjive, dijelom zbog dugova koji su se tokom ekonomskog booma nagomilavali, dijelom zbog toga što im je teško nadmetati se s Njemačkom, gigantom eurozone. Pod pritiskom financijskih tržišta, Europske komisije i njemačke vlade, vlada Georgea Papandreua je pogazila predizborna obećanja i najavila rezove u visini od četiri posto nacionalnog dohotka.

4. Na svu sreću, Grčka ima veličanstvenu povijest socijalnog otpora, koja se proteže sve do 70-tih godina. Nadovezujući se na pobunu omladine iz decembra 2008, grčki radnički pokret je na vladine pakete mjera odgovorio valom štrajkova i demonstracija.
Također, pozdravljamo i primjer referenduma provedenog na Islandu, gdje je narod odbio vraćanje dugova koje su im nametnule banke.

5. Grčkim radnicama i radnicima je potrebna solidarnost socijalista, sindikalaca i antikapitalista iz cijelog sveta. Grčka je samo prva europska zemlja koja se našla na meti financijskih tržišta, ali ona u vidu imaju i mnoge druge – na prvom mjestu Španjolsku i Portugal.

6. Potreban nam je program mjera koje mogu podići ekonomiju iz krize, ali na takvim osnovama koje će za prioritet imati ljudske potrebe umjesto profita i stavljanje tržišta pod demokratsku kontrolu. Moramo se zalagati za antikapitalistički odgovor: Naš život, naše zdravlje, naša radna mjesta – ispred profita.
• Zaustaviti ili preokrenuti sva smanjenja domaće javne potrošnje: stop mirovinskoj „reformi“; zdravstvo i obrazovanje nisu na prodaju;
• Zagarantirati pravo na rad i program javnih investicija u zelene poslove – javni prijevoz, industrije obnovljivih izvora energije i adaptacija privatnih i javnih zgrada radi smanjenja emisije ugljikovog dioksida;
• Za stvaranje jedinstvenog javnog bankarskog i financijskog sistema, pod javnom i narodnom kontrolom!
• Bez diskriminacije imigranata i izbjeglica: legalizirati ih!
• Ne potrošnji u vojne svrhe: Za povlačenje zapadnih trupa iz Iraka i Afganistana, drastično smanjenje vojnih budžeta i raspuštanje NATO pakta!

7. Odlučili smo organizirati aktivnosti europske solidarnosti protiv rezova u javnom sektoru i kapitalističkih napada. Pobjeda grčkih radnica i radnika ojačati će otpor rezovima u drugim zemljama.

Greece : Aristeri Anasynthesi, Aristeri Antikapitalistiki Syspirosi, Organosi Kommuniston Diethniston Elladas-Spartakos, Sosialistiko Ergatiko Komma, Synaspismos Rizospastikis Aristeras (Syriza) ;

Portugal : Bloco de Esquerda ;

Austria : Linkswende ;

Belgium : Ligue Communiste Révolutionnaire – Socialistische arbeiderspartij ;

Britain : Socialist Resistance, Socialist Workers Party ;

Croatia : Radnička borba ;

Czech Republic : Socialistická Solidarita ;

Cyprus : Ergatiki Dimokratia, Yeni Kibris Partisi ;

France : Nouveau Parti Anticapitaliste ;

Germany : Internationale Sozialistische Linke, Marx21, Revolutionär Sozialistischen Bund ;

Italy : Sinistra Critica ;

Ireland : People Before Profit Alliance, Socialist Workers Party ;

Netherlands : Internationale Socialisten, Grenzeloos ;

Poland : Polska Partia Pracy, Pracownicza Demokracja ;

Russia : Vpered ;

Serbia : marks21 ;

Spanish State : En lucha/En lluita, Izquierda Anticapitalista, Partido Obrero Revolucionario ;

Sweden : Socialistiska Partiet ;

Switzerland : Gauche anticapitaliste, Mouvement pour le socialisme /Bewegung für Sozialismus, solidaritéS ;

Turkey : Devrimci Sosyalist İşçi Partisi, Özgürlük ve Dayanışma Partisi.