Kao što se već mjesecima zna, Grčka je odavno upala u ekonomsku krizu,koju je njihova vlada namjeravala riješiti raznim mjerama koje su direktno napadale grčku radničku klasu – odnosno one koji su najmanje krivi za dotičnu situaciju. Konstantni udari vlade koji na životni standard grčkih radnika dosegnuli su kritičnu točku. Radnička klasa to više ne može i neće trpjeti.
Oko tri milijuna radnika duž čitave Grčke sudjelovalo je u generalnom štrajku. Zatvorene su bile zračne luke, škole, javne i državne institucije, javni prijevoz je stao, u bolnicama su radile samo hitne službe, a štrajku su se pridružili i mnogi radnici iz privatnog sektora. Posebno je radikalnim proglašen štrajk u Ateni u kojem je sudjelovalo preko 150 000 radnika. Nakon što su na zgradu parlamenta poletjele plastične boce i kamenje, došlo je do sukoba sa policijom koja je suzavcem krenula na prosvjednike. No, kako suzavac nije smirio prosvjednike došlo je do fizičkog obračuna. Nažalost, cijeli štrajk, te njegova masovnost i borbenost, žele biti „ocrnjeni“ tragičnim ubojstvom troje ljudi u jednoj grčkoj banci zbog bačenog molotovljevog koktela. To je bio kriminalni čin protiv mladih radnika koji su bili prisiljeni raditi pod prijetnjom da će izgubiti posao sudjeluju li u štrajku. Troje nesretnih radnika nije moglo pobjeći iz zgrade zbog nemara i nebrige direktora banke, koji nije osigurao da zgrada ima protupožarne mjere i izlaz u nuždi. Veoma je intrigantna i činjenica da policija, koja je bila u velikom broju prisutna na demonstracijama, nije poduzela mjere kako bi zaustavila požar u banci. Ne može se sa sigurnošću reći da li je taj požar bio čin kriminalnog i očajničkog nasilja dijela skupine anarhista ili dobro organizirana provokacija od strane državnog terora, s ciljem da okleveće radnički pokret. Ako uzmemo u obzir prirodu generalnog štrajka, zajedno sa tragičnom smrću troje ljudi u MARFIN banci, napade na trgovine i optužbe o prvokacijama grčkih fašista, moguće je da su provokacije organizirane sa strane same države. Čak i ako sve to nisu bile posljedice provokacije, sigurno su tako djelovale. Navedeno je oslabilo radnički pokret u njegovom samom početku, ocrnivši generalni štrajk, istovremeno blagoslivljajući veću uporabu policijskog nasilja.
Ovaj štrajk mora postati početna točka za daljnji plan borbe. Radnički pokret ovdje ne smije stati, već prava revolucija mora tek nastupiti.
Video :
Generalni štrajk u Grčkoj,
