Konferenciju za novinare na središnjem osječkom Trgu Ante Starčević iskoristili smo za kraći razgovor s Ozrenom Matijaševićem, predsjednikom HUS-a i koordinatorom pet sindikalnih središnjica u akciji prikupljanja potpisa za peticiju o provedbi referenduma.
Ostala su još tri dana do krajnjeg roka za prikupljanje potpisa za provedbu referenduma. Kakvi su rezultati i jeste li zadovoljni odazivom građana?
– Zaključno sa subotom 19. lipnja prikupljeno je 95 posto potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o radu. Vrlo smo blizu cilja, ali da bi zadovoljstvo bilo potpuno i ovom prilikom apeliram na sve hrvatske građane da izađu i daju svoj potpis kako bismo uspjeli prikupiti dovoljan broj potpisa. Uvjeravam sve građane, koji su dali i koji će dati svoj potpis, da ih nećemo izdati kao što su to učinile neke bivše kolege koji su iz sindikata otišli u saborske klupe, a svojim sramotnim diskusijama zaprljali častan posao sindikata. Zbog takvih je, kod jednog dijela građana, stvorena kriva percepcija o sindikatima. Vidjeli ste danas, kao i u Zadru, što znači kada se manipulira građanima.
Mislite na provokaciju jednog čovjeka o visini plaće sindikalnih čelnika i ulozi sindikata u borbi za prava radnika?
Upravo tako. Notorna je neistina da imam plaću u visini 25-30 tisuća kuna. Nikada i nigdje nisam krio, te sam u više navrata rekao da mi je plaća 10 tisuća kuna plus naknada za odvojen život. Još jedna neistina se provlači kroz medije, a to je da sam plaćen iz državnog proračuna što apsolutno ne odgovara istini. Jedini izvor iz kojeg se meni isplaćuje plaća je sindikalna članarina koju plaćaju članovi sindikata HUS-a, a oni me ujedno i biraju. Onog trenutka kada me ne budu više htjeli časno i pošteno se mogu povući jer obraz nisam zaprljao niti sam u bilo kojem trenutku izdao borbu za radnička prava. Također mogu napomenuti da su „benefiti“ takve plaće i to da sam „vlasnik“ desetak tužbi protiv mene od kojih je najnovija ona tvrtke Validus, široj javnosti poznata po upletenosti u aferu Podravka.
Kako komentirate „radni ručak“ predsjednice Vlade s predstavnicima HUP-a?
Retorika je posve očekivana i nimalo me ne iznenađuje jer je poznato da su i poslodavci i vlada na istoj strani i dok smo bili u gospodarsko – socijalnom vijeću u pravilu smo bili preglasavani. Da sam ja poslodavac zapitao bih se tko me to predstavlja, jer Damir Kuštrak, trenutačni predsjednik udruge poslodavaca, nije to, nego je posloprimac. Drugim riječima, Kuštrak je zaposlenik u koncernu „Agrokor“ i ima menadžerski ugovor. Svojom izjavom je uvrijedio i i sve koji su potpisali peticiju za provedbu referenduma rekavši da ne znaju što potpisuju. Nakon te njegove izjave, a i izjava predsjednice Vlade i ministra gospodarstva, broj potpisnika je naglo porastao. Ja sam im na tome zahvalan.
Što je novo u slučaju „Salonit“ ima li pomaka, te nazire li se rješenje?
Manje više je sve poznato u slučaju „Salonita“. Ono što ova Vlada nije ispunila je isplata odštete radnicima oboljelim od azbestoze. Ponuda vlade je isplata 30-60 tisuća kuna za oboljele radnike, što je potpuno amoralna ponuda da ne upotrijebim neku težu riječ. Ono što mi tražimo i nećemo odustati od toga je isplata 50 tisuća eura po oboljelom radniku. Respektirajući činjenicu teške gospodarske situacije spremni smo bili dogovoriti isplatu u narednom periodu no i to nije odgovaralo ovoj vladi. Mi od našeg zahtjeva nećemo odustati, a na vladi je da dobro razmisli koje će poteze povući. Nadalje, prije više od mjesec dana sam, kao predsjednik HUS-a, podnio tužbu po žurnom postupku protiv predsjednika Trgovačkog suda u Splitu Ive Bakalića, stečajnog suca Joze Čalete i stečajnog upravitelja „Salonita“ Mirka Kozine. Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu sam protiv spomenute trojice podnio kaznenu prijavu zbog zlouporabe položaja i ovlasti jer su u stečajnom postupku omogućili da sanaciju i dekontaminaciju tvorničkog kruga od azbesta obavlja poduzeće Adriatic blizna koje uopće nije osposobljeno za takav postupak. Odgovor do danas nisam dobio, ali sam deset dana nakon podnošenja prijave dobio poziv za obavijesni razgovor pod optužbom, pazite sad, – poziv na otpor. Mogu samo poručiti da me neće ušutkati niti zastrašiti, te da ću zajedno s radnicima ustrajati u borbi.
Što kanite učiniti nakon dovoljnog broja prikupljenih potpisa za provedbu referenduma?
Po završetku akcije spremni smo odmah 24. lipnja sjesti za stol s vladom i pregovarati, ali ovaj put s bitno drugačijim startnim pozicijama. Podnijet ćemo zahtjev za opći kolektivni ugovor, ukidanje pravilnika o radu i to sve po principu uzmi ili ostavi. Nećemo zaboraviti niti radnike zaposlene u privatnom sektoru. Svi znamo kakva je njihova izrazito niska razina zaštita radnih prava i u kakvim uvjetima rade. Također planiramo provedbu izjašnjavanja svih, ponavljam, svih zaposlenih radnika u Republici Hrvatskoj o tome jesu li za organizaciju generalnog štrajka. Ukoliko se pozitivno izjasne idemo u realizaciju istog. Radnici zasigurno nisu ti koji su doveli do ovakve situacije i ne žele da se samo preko njihovih leđa prelamaju tereti izlaska iz krize. I ne samo da ne žele, nego to i neće dozvoliti, a sindikati će čvrsto stati uz njih i njihove opravdane zahtjeve.
Pen Šarp
Razgovor s koordinatorom sindikalnih središnjica,
22 lipnja, 2010 at 01:43
daj jebote s bandom pričate…
22 lipnja, 2010 at 15:26
Sada sektašenje ide dotle da se više ne smiju raditi niti intervjui s koordinatorima radničkih aktivnosti, putem kojih se dobivaju razne informacije vezane uz radnicki pokret. Najbolje bi valjda bilo da se zbog “pravovjernosti” zabrani i spominjenje određenih imena i stvari. Koješta.
23 lipnja, 2010 at 10:08
?, nije Matiješević “koordinator radničkih aktivnosti”, već svodnik koji eventualno radi na proširenju radničkog kaveza.
24 lipnja, 2010 at 18:01
Štrajkovi,prosvjedi, pokušaj rušenja Zakona o radu itd. dakle nisu radničke aktivnosti. Aktivnosti koje ti provodiš su onda zasigurno “radničke” i vrijedne spomena i bolje od ovih.
30 lipnja, 2010 at 11:21
Eto opet samo pricamo, sigurni, zavaljeni pred kompjutore… Dakle, cinjenica je da HUP u Vlada kao predstavnici krupnog kapitala kojem se smanjuje ekstraprofit odlucili posto poto to nadoknaditi otimajuci radnicima, seljacima…
Zato mi se neda vise trkeljati, nego ajmo se povezat, nabavit oruzje i krenuti !
5 srpnja, 2010 at 12:45
Slažem se s Gorom, previše priče ispred kompjutera u sigurnosti vlastitih naslonjača, premalo rada i akcije.