Nakon što je Sarkozy 31. 7. održao govor u Grenobleu, potaknut pobunama zbog nezavisnih policijskih ubojstava mladog Roma i mladog imigranta, u kojem je najavio sistematsko uništavanje romskih naselja, diljem Francuske je uništeno više od 100 romskih naselja, a oko 1000 Roma je protjerano. Francuska radnička klasa (jedan od organizatora prosvjeda bila je i francuska sindikalna konfederacija – CGT), studenti, te aktivisti različitih organizacija (među kojima je bila i NPA – Nova antikapitalistička partija) ovu su subotu održali prosvjede u 140 francuskih gradova protiv rasističke politike francuske vlade, neviđene od masovnih protjerivanja u toku nacističke okupacije Francuske.

U jednoj od najvećih sila Europske unije, zajednice tobože izgrađene na principima solidarnosti, multikulturalnosti i otvorenosti, a zapravo zasnovane na vladavini korporacija i izrabljivanja kako radnika, tako i naroda, imigranata, te nerazvijenih područja;  provodi se zločinačka politika otvoreno usmjerena protiv romske populacije. Visoki europski politički krugovi na to odgovaraju šutnjom ili u najboljem slučaju tromim i umjerenim verbalnim „osudama“. To nipošto nije slučajno. Ovaj progon Roma mnogo je više od izoliranog incidenta, a njegova logika vezana je uz politički trend koji nipošto nije svojstven samo Francuskoj. U svom dugotrajnom osvajačkom pohodu, koji je uključivao i izazivanje i poticanje ratova, provođenje imperijalističke i kolonijalne politike, te uništavanje čitavih ekonomija, zapadnoeuropski krupni kapital se obilato služio ideologijom slobodnog tržišta, te „slobodnog protjecanja roba, usluga i ljudi“.

Zahvaljujući navedenoj politici kapitalu su bile uklonjene sve zapreke, te je nerazvijene ekonomije – prvenstveno Europe i Afrike – mogao u neravnopravnoj borbi bacati na koljena i dovoditi u kolonijalni položaj. Međutim, kapital i politički krugovi koji ga služe istovremeno ne mogu dozvoliti ono što bi s druge strane proizlazilo iz njegove vlastite ideologije. Stanovništvu porobljenih područja ipak ne može biti dozvoljeno slobodno useljavanje i ostvarivanje svih prava u državama zbog čije je imperijalističke politike ono i prisiljeno napuštati svoj teritorij, budući da na njemu ne mogu biti ostvareni dostojni životni uvjeti. Koristeći se potlačenim položajem imigranata kapital je u stanju održavati niže razine plaća za ovu skupinu i povećavati svoj profit, ucjenjivati ostale radnike i prijetiti im jeftinijom radnom snagom, kao i poticati i izazivati etničke podjele u svrhu razbijanja radničkog pokreta. Također, sistematsko usmjeravanje snažnog nezadovoljstva stanovništva, izazvanog krizom i pogoršanjem života, u mržnju prema imigrantima i drugim etničkim skupinama predstavlja prokušani sigurnosni ventil koji pomaže u očuvanju postojećeg stanja – drugim riječima održavanju kapitalističkih profita i političkih pozicija vladajućih. Posebno velika potreba za korištenjem ovih mehanizama nastupa u razdoblju krize i jačanja narodnog nezadovoljstva. To je glavni razlog za sve otvoreniju ksenofobnu politiku koju provode gospodari Europske unije i koja se jasno vidi u sve izraženijem potenciranju islamofobije, te nedavnim progonima Roma.

Provođenje takve politike jedan je od zaštitnih motiva sadašnje vlade Francuske na čelu sa Sarkozyem, djetetom mađarske porodice koja je 1945. emigrirala u Francusku (suptilna se razlika sastoji u tome što je porodica Sarkozy pripadala mađarskom plemstvu, a ne radničkoj klasi i siromasima). Sarkozy je svoj poziv borbe protiv siromašnih imigranata započeo još za vrijeme dok je bio ministar unutarnjih poslova, rukovodeći gušenjem pobuna pariške sirotinje u slumovima, pri čemu je one protiv kojih se borio jednostavno nazvao „smećem“.

Jedan od razloga za provođenje ovakve politike prema Romima u ovome trenutku zasigurno je i pokušaj stjecanja političkih simpatija najzaostalijih i najnazadnijih slojeva stanovništva – Sarkozijeva vlada se nalazi u ozbiljnoj političkoj krizi, obilježenoj stalnim padom popularnosti, te je uz to potresana aferama koje na veoma direktan način razotkrivaju spregu krupnog kapitala i Sarkozya.