U skladu s dogovorom najvećih europskih sindikalnih središnjica 29.9.2010. duž čitave Europe, u 37 različitih Europskih zemalja, održani su prosvjedi i štrajkovi kojima su Europski radnici pokazali svoje jedinstvo u borbi protiv smanjivanja plaća i protu-narodnih mjera štednje. Najveće su akcije održane u Belgiji, Grčkoj i Španjolskoj. Na taj je dan u samome Bruxellesu bilo prisutno više od 100 000 ljudi iz 27 europskih država. Najveću sindikalnu delegaciju činili su, naravno, Belgijanci, a zatim Francuzi; uz velik broj Rumunja, Čeha i Latvijaca. Osim toga, iz Istočne Europe su bili prisutni i predstavnici radničke klase Poljske, Slovenije i Srbije. Hrvatski sindikalni rukovodioci su nedolazak hrvatske delegacije opravdavali pripremama za sindikalne kongrese, što čini se, služi i kao birokratska izlika za sabotiranje organiziranja generalnog štrajka i bilo kakvih relevantnih aktivnosti u Hrvatskoj u trenucima kada su one najpotrebnije.

Usprkos činjenici da  HDZ – ova Vlada zasigurno niti najmanje ne zaostaje za svojim neoliberalnim kolegama u provođenju politike na štetu širokih slojeva naroda, te da ekonomska i socijalna slika Hrvatske spada u lošije u Europi, na taj dan u našoj zemlji nije bilo masovnih sindikalnih akcija. Štoviše, na isti dan je započinjao štrajk radnica poduzeća Kamensko, te je bilo sasvim logično da se tom prilikom pokuša spojiti iskazivanje solidarnosti s radnicama s općenitom osudom Vladine politike, te uključivanjem hrvatskih radnika u dan europske borbe protiv protu-radničkih mjera koje provode politički saveznici kapitala u cijeloj Europi. No, sindikalna rukovodstva su o tome šutjela. Ta činjenica dodatno ukazuje na njihovu veliku pasivnost i birokratiziranost – očite opasnosti koje postaju sve većom zaprekom normalnom funkcioniranju sindikata i organiziranju radničkog otpora u Hrvatskoj.

Istoga je dana u Španjolskoj organiziran generalni štrajk u kojemu je prema izjavama sindikata sudjelovalo 10 milijuna ljudi, što čini oko 70% svih zaposlenih. Uz dvije najveće sindikalne središnjice – UGT i COO, štrajku su se pridružili i mnogobrojni manji sindikati, kao i brojni predstavnici antikapitalističkih organizacija. Štrajk je paralizirao trgovine, industrijski sektor, obrazovanje, zdravstvo, ribarstvo, komunalne usluge, rad televizijskih postaja itd. Uz to, generalni štrajk je bio popraćen masovnim demonstracijama kojih je bilo oko stotinjak duž cijele zemlje. Prema podacima sindikata od toga je u Madridu  prosvjedovalo 500 000 ljudi,  Barceloni 400 000, u Sevilli 40 000, a u Cordobi oko 20 000….Generalni štrajk i demonstracije popratila je otvorena policijska represija – osim uobičajenog prisustva policijskih snaga radničke je manifestacije popratilo i prisustvo velikog broja policajaca u civilu. Takva je praksa, kojoj smo između ostaloga više puta mogli svjedočiti i u Hrvatskoj, dovela do nekoliko ozbiljnih incidenata. Tako su u pogonima aeronautičkog poduzeća CASA prosvjednici prepoznali i okružili prikrivene policajce u svojim redovima. Policija je na to odgovorila ispaljivanjem prave municije u zrak. U Sevilli je, pak, policija upala u prostorije rektorata tamošnjeg sveučilišta i počela premlaćivati prisutne prosvjednike, zbog čega je jedan od njih morao biti operiran. U Barceloni su se prosvjednici zbog policijskog onemogućivanja slobodnog kretanja gradom sukobili s policijom koja je odgovorila ispaljivanjem gumenih metaka, na što su prosvjednici odgovorili postavljanjem barikada i paljenjem automobila. Došlo je i do velikog broja uhićenja – tako je u Madridu uhićeno oko 60 ljudi, 30 u Kataloniji, a nešto manje u ostalim dijelovima zemlje.

U grčkoj su radnici državnog i privatnog sektora Europski dan akcije obilježili generalnim štrajkom protiv politike rezova koju provodi PASOK-ova vlada. Generalni štrajk je satima paralizirao veliki dio javnog sektora, uključujući i škole bolnice, kao i transportni sustav. Od strane grčkih sindikata GSEE i ADEDY organizirane su i masovne demonstracije ispred zgrade grčkog parlamenta i prostorija Europske unije u Ateni.

Radnička klasa Europe je ovim aktivnostima jasno demonstrirala svoju snagu i poručila kako ne će pristati na protu–socijalnu i protu–radničku politiku europskih vlada, rađenu na narudžbu krupne europske buržoazije, te kako je dovoljno snažna i organizirana da pruži odlučan i neslomljivi otpor.