Svaka je šesta osoba u Iraku siroče. To je cijena koju plaćaju djeca u Iraku, zemlji koja je pod okupacijom i prividnom zaštitom jedine svjetske supersile.

Jasno, nije sva siročad posljedica nasilja koje je pokosilo zemlju nakon američke invazije 2003. godine.

Međutim, invazija je izazvala brojne neispričane tragedije Iračana, samo uvećavajući već nanesene rane od strane bivših mučitelja – pristaša Saddama Husseina koje su vladale Irakom.

Objavljena su neslužbena izvješća prema kojima se Irak pretvorio u zemlju siročadi. No, točne brojke su postale poznate tek nedavno, kada je Ministarstvo rada i socijalne skrbi objavilo javnosti svoje statističke podatke.

Statistike ukazuju na zabrinjavajuću društvenu sliku s crnim socijalnim, zdravstvenim i ekonomskim posljedicama na zemlju koja još uvijek nema niti osnovnu državnu infrastrukturu.

To su anonimni Iračani. Američki okupatori su se kukavički povukli, a ni vladajući u Iraku nisu naročito zabrinuti za svakodnevicu i dobrobit svojeg naroda.

U zemlji ispunjenoj nasiljem, poput Iraka, gdje se čak niti američki marinci sa svojim pancirnim prslucima i debelim oklopima ne mogu osjećati sigurno, za nekoga poput siročeta ne preostaje mnogo prostora.

Njih stotine tisuća živi na ulici. Ne postoji organizirana socijalna skrb koja bi se brinula o njima. No, odgovor na pitanje tko im je ubio roditelje je sasvim druga priča.

Oni bi mogli biti žrtve nasumičnog ili usmjerenog bombardiranja i paljbe od strane američkih marinaca, djelatnika američkih zaštitarskih kompanija ili mnogobrojnih grupa militanata, koje rastu poput gljiva, poduprijetih od strane Sjedinjenih Država.

Usporedbe radi, ako bismo uzeli broj siročadi u Iraku i usporedili ga s populacijom Sjedinjenih Država, pet milijuna siročadi u Iraku ekvivalentno je gotovo 50 milijuna siročadi u Sjedinjenim Državama. Zamislite gradove poput New Yorka, Los Angelesa, Chicaga, Houstona, Phoenixa i Philadelphie napućene isključivo siročadi.

Postoje nebrojene priče iz Iraka koje bi irački okupatori i vladajući, a na nesreću i međunarodni mediji, htjeli gurnuti pod tepih.

Činjenica da se ovom zabrinjavajućem broju siročadi koji iznosi više od 16 posto iračke populacije i gotovo polovici ukupnog broja djece ne pruža odgovarajuća, zapravo nikakva, pomoć nadasve je potresna.

Azzaman, September 13, 2010

Prijevod i prilagodba : Radnička borba