U zadnje vrijeme je Ivan Pernar usvojio naviku spominjanja i napadanja ljevice, uključujući i Radničku borbu, prilikom intervjua i gotovo svakog govora, čime je ona postala ritualni dio njegovih istupa. Napad slijedi dobro poznate demagoške recepte, koji su dio arsenala i Andrije Hebranga. Najprije se, bez ikakvog objašnjenja i argumentacije, na Radničku borbu nalijepi etiketa ekstremizma u svrhu diskreditacije nakon koje više nema potrebe za bilo kakvim obrazlaganjima. Zatim se borba za radničku vlast i radničku kontrolu nad ekonomijom poistovjećuje sa jednoumljem, jednopartijskim sustavom i totalitarizmom – zapravo staljinizmom. Pri tome je nebitno što se Radnička borba definira kao organizacija izrazito antistaljinističke orijentacije i kao svoj cilj u temeljnom programskom dokumentu definira društveno uređenje koje treba proširiti, a ne na bilo koji način ograničiti, demokratska prava i slobode teškim borbama naroda stečene u kapitalizmu. Nebitno je i to što je politička tradicija Radničke borbe proizašla iz revolucionarne opozicije vladajućoj birokraciji u tzv. „socijalističkim zemljama“, čiji su pripadnici bili mučeni, proganjani i zatvarani od strane vladajućih tzv. „komunističkih“ partija kojima je upravljala birokracija. Sve je to nebitno jer je, čini se, Pernarovo poznavanje politike jednako slabo kao i poznavanje ekonomije.
Koji su motivi koji stoje iza ovakvih rituala? Najočitiji je zadržavanje vlastite poljuljane pozicije u okviru prosvjeda. Pernar nastoji negirati činjenicu postojanja velikog broja onih koji odbacuju njegovo vodstvo pripisivanjem napada na njega jedino ljevici. To je utoliko više potrebno što se jasno vidi da vodstvo prosvjeda sve više izmiče iz njegovih ruku i sve manji broj ljudi podnosi njegove govore. Jedan od pokušaja čuvanja vlastite pozicije predstavlja i pokušaj plašenja prosvjednika pripovjetkama o komunističkoj opasnosti. Te pripovijetke onda služe i kao uvod u izlaganje vlastitih ekonomskih vizija o čistom neoliberalnom kapitalizmu, odnosno dodatnom porobljivanju radnika i dosljednijem provođenju politike koja se provodila u zadnjih 20 godina. Ne radi se o tome da bilo tko od nas želi preuzeti mjesto vođe; Pernar se toga ne treba bojati. Radi se o tome da prosvjedima i narodu lideri, odnosno nova politička elita, jednako kao niti nove proturadničke politike, nisu potrebni! Toga se itekako treba bojati i protiv toga se narod treba oglasiti!
Slučaj Pernar: napadi vođe na ljevicu,
7 ožujka, 2011 at 01:12
Pernar je mlad i neartikuliran, al mu se mora priznati da je pokretač sadašnjih događanja.
7 ožujka, 2011 at 21:55
Ovakav tip prosvjeda za sada nema prave lidere, niti će ih biti, jer ovo je glas naroda protiv nepravde. Glas studenata, nezaposlenih, pokradenih, obespravljenih ljudi koji više ne mogu podnositi svu tu količinu prljavštine kojom ih zasipaju političke i gospodarske “elite”, pa izlaze na ulice. Većina ljudi na prosvjedima je apolitična i nije zainteresirana za političke govore. No, vrijeme je da se narod oslobodi toga straha od vlastitoga glasa, da preuzme stvar u svoje ruke. Narod je napokon shvatio da je strančarenje najobičnija prijevara na temelju koje se potkrada naivni narod koji te iste crveno-crne podjele uzima zdravo za gotovo. Živjela revolucija!
8 ožujka, 2011 at 00:40
Ovi antivladini prosvjedi su sastavljeni od izrazito heterogenih grupa, počev od očajnog lumpenproleterijata do intelektualne ljevice, a ubačeni su tu i tamo i fašistoidni elementi. Dakle, vlast je pritisnuta i s lijeva i s desna. Ipak uočljivo je da dominira ljevica ali je ona neartikulirana pa se sve više govori o – anarhistima. Da se ne bi ovaj narodni bunt poistovjećivao sa anarhizmom progresivne i sve druge organizirane socijalističke snage moraju nastupiti jedinstveno i pročišćeno. Treba ikonografijom, govorima, parolama itd. jasno istaknuti socijalistička obilježja ovih prosvjeda da ova vlast, ali i opozicija!, shvati koga ima protiv sebe i od koga joj prijeti stvarna opasnost. Ako se istinska ljevica u ovoj zemlji ne organizira i ne počne hrabro javno isticati svoje socijalističke ideale prijeti daljnje jenjavanje demonstracija uz možebitni truli kompromis sa vlašću ili što je još gore – udar ratnički nastrojene desnice. Onaj tko nije na radničkom i socijalističkom kursu kao mladi gospodin Pernar i njemu slični trebaju to jasno reći i izdvojiti se a ne opstruirati stvarne demonstrante. Neka bude REVOLUCIJA, za novi svijet , za novo društvo, za socijalizam 21. stoljeća.
8 ožujka, 2011 at 03:22
Zna se tko je pravi virus ovoga društva. Oni koji glume jedinstvenost pod stijegom lažnog domoljublja, a zapravo ih ujedinjuju jedino hegemonijski i kapitalistički interesi. Većina ljudi prosvjeduje zbog nepravde, a ne zbog toga da bi oni došli na vlast. Obične ljude vlast ne zanima, ali postaju sve svjesniji moći koju masa može imati ukoliko to želi. Buđenje prosvjedne i socijalne svijesti nešto je najbolje što će se iznjedriti iz ovih prosvjeda. Inače, smatram da neartikulirane i nesuvisle govore treba totalno izignorirati i odmah krenuti s povorkom, kako bi se jasno dalo do znanja da nas politički govori diletanata ne zanimaju. Pa neka budu dva prosvjeda, zašto ne: govorancije pune mržnje i revanšizma na Cvjetnom trgu i povorka građana po gradu, u borbi za bolje sutra svih nas, protiv pokvarenih političkih elita.
8 ožujka, 2011 at 03:38
Nemojte biti nagli. Prosvjede ne treba dijeliti jer ce to napraviti sranja. Takvi umisljeni i bahati stavovi ce izroditi samo probleme. Ste zaboravili da je najbitnija sloznost?
8 ožujka, 2011 at 23:34
Moj osvrt na govore bio je reakcija na ono čemu sam svjedočila. Svi će rado poslušati govore običnih obespravljenih građana prije kretanja povorke, ali ljude, čini mi se, iritiraju pojedini politički govori koji ovim prosvjedima jednostavno ne pristaju. To se može zaključiti po reakcijama ljudi. Treba prihvatiti želju većine, pa neka bude kako većina odluči.
9 ožujka, 2011 at 00:08
Govori na cvjetnom su katastrofa, ne samo da su politički nego nerijetko i šovinistički i jeftino desno-populistički, da ne spominjemo pernarovske imbencilarije. Mislim da što prije s njima treba prestati. Ako to ne žele govornici, onda ih vikom i zviždanjem treba ušutkati.Složnost ne može biti izlika da trpimo ispada primitivizma, nacionalizma i šovinizma i svakakve idiote-klaunove tipa onog fašista Golubića, takvih se u cilju zdravlja prosvjeda trebamo riješiti i poslati ih daleko od nas.
10 ožujka, 2011 at 15:47
Broj prosvjednika se povećava! Svi žele biti dio prosvjeda i to je sada najvažnije! Svjetski mediji prenose scene sa zagrebačkih ulica na drugačiji način od naših (zar naših?)! Pošaljimo pravu poruku! Među prosvjednicima je svakim danom sve više građana (djece, mladih, ljudi srednjih godina, umirovljenika) od nekakvih marginalaca željnih ispoljavanja svojih niskih strasti. Sve je više normalnih, kulturnih ljudi. Političare može biti sram! Najsmješnije je bilo jučer na snimkama s Jajine pressice vidjeti onaj vrlo prikladni slogan Kra De Ze-a koji izvrsno ide uz naše prosvjede: Ljudi ispred politike. Prava humanost na djelu. Prava parola za novi prosvjedni transparent. Bolje bi im bilo da su iskreno napisali: Guzice ispred ulica! Zna se čije su guzice, a čije ulice, ne? Tko još od tih silnih lopova šeće ulicama? Oni su odavno zaboravili da imaju noge. Što će im noge kada imaju svoje šofere i limuzine? Ako pitamo vlast, ulicama šeće samo “neradnička bagra”, samo “propali filozofi”, “glumci bez uloga”, “Indijanci na putu za rezervat” i tome slično. Kako mogu tako vrijeđati ljude?
Čak i kaptolski zvonari su se javili sa svojim uvredama upućenima prosvjednicima. Oni su deklarativno protiv prosvjeda. Zar smo sumnjali? Vele: prvo EU, onda izbori. Valja im uzvratiti zajedničkom molitvom prosvjednika ispred Katedrale, čisto da vide tko su pravi vjernici. Oni sigurno nisu. Sram ih može biti. Jaja Kudivotudija Kosor zvana J. K. prijeti prosvjednicima svojim otrovnim škorpionom. Svake minute njena je pojavnost u medijima sve intenzivnija. Ne bez razloga. Eto je opet, u istom danu, nova vijest: kradezeovski se ljubi i grli s Purdom! Novinari ih fotkaju, a ona frca od sreće i zadovoljstva! Bit će kuma njegovu djetetu. Nema sumnje: Kra De Ze kampanja je počela. Ne znam samo koliko će glasača uspjeti skupiti, kad se čak i neki kradezeovci anonimno odriču grobarice i grobara Kra De Ze-a kakvog su poznavali. Nosonja Hebrang prosvjednike naziva ruljom! Sve im je važnije od naroda na čijim leđima žive. A medijska izvješća će i danas uz izuzetke slobodnih medija lagati o sve većem broju prosvjednika na ulicama. Koja država! Koja farsa! Kako se podanici boje “rulje na ulicama” i gubitka love iz crnih kradeze fondova. Fuj! Oni su rulja, a ne mi! Živjela revolucija!
10 ožujka, 2011 at 23:23
Indijanko, još nije bilo revolucije bez mrtvih…
I da, oni jesu rulja, ali, nažalost, jebeno naoružana rulja.
Indijanko, naoružanu rulju ne ruši boja bačena na vrata i dokono valjanje ulicama, leci, parole i teorijska laprdža, nego naoružane skupine odlučnih pojedinaca.
Sloboda ili smrt!
4 travnja, 2011 at 05:34
Ma vi ste stvarno budale.
5 travnja, 2011 at 00:39
a tebi prijatelju uskoro ode imovina koju si stekao izrabljivanjem radnika 🙂