Jedan od novijih trendova na tržištu rada vezan uz određena zanimanje jest potražnja za osobama koje su spremne raditi i puno radno vrijeme bez ikakve naknade od strane poslodavca, uz eventualne simbolične naknade od strane burze . Radi se o krajnje beskrupuloznom i ekstremnom vidu iskorištavanja radnika omogućeno pritiscima i zahtjevima koje pred njih postavlja tržište. Ovdje nije riječ o, svakako ozbiljnom, problemu neplaćene prakse u strukovnim školama putem čega se  uz suradnju škola i kapitalista otvoreno izrabljuju maloljetne osobe koje svojim gazdama bez ikakvog troška donose zaradu. Ovdje poslodavci koristeći veliku nezaposlenost i teškoće pri zapošljavanju, kao i potrebu ostvarivanja radnog iskustva i davanja preporuka, rabe tzv. „volontiranje“. Radi se o za kapital veoma idiličnom odnosu : radnik tokom punog radnog vremena donosi profit bez ikakvih troškova radne snage, a zauzvrat mu se daju stvari koje uopće nisu materijalne i ne predstavljaju stvarne ekonomske kategorije – „iskustvo i preporuke“. Osim privatnika ovakve mjere koriste i državne institucije kako bi i na ovaj način pokušale „uštedjeti“, naravno na štetu radnika. Pročitaj detaljnije

Teorija permanentne revolucije Trockog, u kratkim crtama prvi puta prikazana u njegovom eseju ‘Dostignuća i perspektive’ (1906.g.), bila je najsjajniji politički prodor u marksističkoj misli početkom 20.st. Odbacujući ideju o razdvojenim historijskim fazama – sa prvom fazom kao buržoasko-demokratskom -u budućoj ruskoj revoluciji, te ističući mogućnost transformiranja demokratske u proletersku/socijalističku revoluciju u „permanentnom’ (neprekinutom) procesu, Trocki nije samo predvidio opću strategiju Oktobra, već je i omogućio ključne uvide u ostale revolucionarne procese koji će se odvijati kasnije u Kini,  Indokini, na Kubi itd. Dakako, ova teorija nije bila bez problema i nedostataka, ali je neusporedivo relevantnija za realne revolucionarne procese na periferiji kapitalističkog sustava od svega što je proizveo ‘ortodoksni marksizam’ sve od smrti Engelsa do 1917. Pročitaj detaljnije

Do besplatnog tiskanog primjerka 8.broja časopisa, koji uz ostale teme obrađuje analizu rasta nezaposlenosti, neke globalne učinke privatizacije u Hrvatskoj, te istraživanja koja nedvosmisleno ukazuju na praksu upotrebe smrtonosnih medicinskih istraživanja nad stanovnicima Gvatemale od strane zdravstvenog sustava SAD-a, možete doći naručivanjem na kućnu adresu na radnicka_borba@yahoo.com ili ih preuzeti u antikvarijatu Daj koliko daš, Pavla Hatza 7, u Zagrebu.

U nedjelju poslijepodne u kino dvorani u Općini Pučišća održana je tribina pod nazivom „Zajedničko zlo“. Na tribini su govorili čelnici sindikata bračkog „Jadrankamena“ i splitskog „Uzora“. ‘Zajedničkim zlom’ smatraju, opravdano, Orešara, vlasnika tih nekada perspektivnih i jakih poduzeća. Već duže vrijeme radnici ovih poduzeća rade u katastrofalnim uvjetima, ne primaju plaću (niti im se uplaćuju doprinosi) – ukratko, jedva žive. Pročitaj detaljnije

Moj zaključak nakon 8 godina radnog iskustva je da ne postoji poslodavac koji će svoje radnike staviti na prvo mjesto ili barem na mjesto koje im pripada zajedno sa svim pravima koje imaju kao ljudi i kao radnici, a koje im država ujedno zakonom garantira, ali ne provodi i ne osigurava provođenje. Razlog je velikim dijelom što se država i poslodavci okreću jedino profitu, što je imperativ današnjeg kapitalističkog uređenja i sustava u kojem živimo. I to treba mijenjati. Treba mijenjati sustav i društvo. U ovome društvu kakvog danas imamo, radnik nikad neće prestati biti rob i žrtva, iskorištena roba. Sve više postajem toga svjesna i kada pomislim da ću to morati biti još 37 godina, te da ću na kraju svog životnog vijeka možda morati kopati po kontejnerima i/ili liječiti dijelove tijela čije sam zdravlje darovala poslodavcu svojim iscrpljujućim radom, a čijim rezultatom (novcem) on sada vozi novi Audi, ide na krstarenje svijetom…Želim čvrsto i odlučno reći; E, NEĆEŠ! Pročitaj detaljnije