Razgovor Radničke borbe sa slovenskim sindikalistom u vezi najnovijih aktivnosti sindikata u borbi protiv «Zakona o malome radu» i izmjena zakona o mirovinskoj reformi. RB: Možete li se predstaviti i koja je vaša funkcija ?

Ja sam Goran Lukič iz ZSSS (Savez slobodnih sindikata Slovenije) i radim kao samostalni stručni suradnik za područje tržišta rada, socijalno područje i migracije.

RB:O čemu se radi u prijedlozima «Zakona o malome radu» ?

Osnovna intencija zakona je bila da se promijeni postojeći sistem studentskog rada u Sloveniji i to na način da se raširi na tri različite društvene skupine: na studente, na umirovljenike i na nezaposlene.  Prijedlog je također bio usmjeren na to da se promijene tzv.koncesije (novac koji daju poslodavci u proračun koji služi za izgradnju studentskih domova, za stipendije itd.). Zatim, u tom zakonu bila je određena brojka sati koja je limitirana za te radnike, tzv. «male radnike», na 720 sati godišnje i studenti bi ih morali odraditi u roku prvih mjeseci.

RB: Koja su iskustva drugih država u pogledu «malog rada»?

Iskustvo drugih država je vrlo negativno, jer «mali rad» je, koliko god u osnovi bio zamišljen kao neka korektura negativnih trendova na tržištu rada (primjerice kada nije dovoljno žena na tržištu rada, kada je vrlo velika prekarizacija određenog dijela tog tržišta), pokazao da još povećava negativne trendove. Na primjer  u Njemačkoj, gdje su «mali rad» formalizirali u kasnim 90-tima, pokazalo se da je doslovno gutao puno radno vrijeme, tako da je srazmjerno tome  smanjio broj normalnih radnih odnosa.Prema tome, očito je da je «mali rad» dobar za poslodavce jer smanjuje cijenu rada i to ne na razini jednog poduzeća, već cijelog sustava tržišta rada i zato je on problematičan. K tome « mali radnici» nemaju skoro nikakvih prava. Dakle, iz kombinacije svega toga proizlazi da to nije rješenje za studentski rad.

RB: Kako je teklo prikupljanje potpisa za referendum o «malom radu»?

 Referendum je u Sloveniji organiziran na način tako da bi se uopće pokrenuo treba prikupiti najmanje 40 000 potpisa. Inicijatori referenduma bili su studenti, odnosno njihov tzv. Pokret za dostojanstveni rad. Oni su bili nositelji i mi smo im se pridružili i s njima aktivno prikupljali potpise, tako da smo prikupili potreban broj potpisa u roku od 8-9 radnih dana. To je bilo vrlo brzo. Zatim su ti potpisi poslani dalje u parlament gdje su ih izbrojali i potvrdili i od tada je počela referendumska procedura. Rezultat je bio taj da je 80%  izašlih na referendum bilo protiv Zakona o malom radu.

RB:U kojoj fazi je sada cijela stvar?

Sada je stvar takva da po našem zakonodavstvu oni koji su inicirali taj zakon u njega ne smiju ‘dirati’ barem godinu dana. To znači da se zakon u takvom obliku ne smije staviti u proceduru, a nakon što stekne rok od jedne godine može se predložiti neko drugo rješenje koje nije isto kao ovaj zakon.U ovom je trenutku, dakle, taj zakon zamrznut.

RB:Možete li komentirati izmjene Zakona o mirovinama?

 Pa, zakon o mirovinskom osiguranju je velika stvar jer ne obuhvaća samo starije ljude već i mlade koji tek ulaze na tržište rada, te mlade koji studiraju. Predlagatelj zakona je donio neke odluke koje nisu baš u korist radnika, recimo produženje dobne granice za rad na 65 godina, te druga stvar koja je problematična, oni koji žele ići u mirovinu ranije biti će penalizirani tako da će im se od mirovine odbijati 0.3% mjesečno. Dakle ako netko odluči ići s onoliko godina s koliko je mogao po starom zakonu, ti penali se penju 16-18%, što nije malo. To je veliki problem u Sloveniji, još uvijek imamo tradicionalno tržište rada na kojem je i dalje temelj industrijski radnik (njih je oko 10 000). Svi ti radnici su istrošeni i ne mogu raditi do 65 godine i mi smo na to već puno puta upozoravali, ali vladajući su se se oglušili na upozorenja i zahtjeve da se i o tome vodi računa. To je dovelo do poziva za referendum i tada smo krenuli u akciju sličnu onoj kod Zakona o malom radu, s jednom razlikom, ovaj put su sindikati inicijatori.

RB: Kako je riješena situacija bosanskih radnika koji su ovdje radili bez dozvole i bili pritom iskorištavani? 

Pa nije riješena. Očito je da su i slovenska i bosanska vlada zažmirile na taj problem i ignoriraju ga. Mi u sindikatima već tri godine govorimo, pozivamo, da se promijeni taj sporazum između Slovenije i BiH, na osnovu kojeg bi se omogućilo radnicima koji nemaju stalno prebivalište u Sloveniji da dobiju naknadu za nezaposlenost, jer u ovom trenutku  socijalni sporazum između ove dvije države je diskriminacijski, a to priznaje i slovenska Vlada. Po našem zakonodavstvu uvjet za tu naknadu nije stalno prebivalište, dok je on uvjet za bosanske radnike, dakle čista diskriminacija i smo to već puno puta naglasili i to je samo stvar promijene jednog članka. Mislim da je to međunarodna sramota.

RB: Planira li ZSSS neke značajnije akcije u bliskoj budućnosti?

Mi već djelujemo do početka godine. Prvo smo počeli sa zakonom o malom radu, zatim sad ovaj zakon o mirovinskom osiguranju. Oko drugih stvari značajno je to da smo uputili poziv Banki Slovenije, odnosno Vladi neka se izjasne oko toga tko je sve odgovoran za tzv. menadžerske otkupe (buy-oute), jer u zadnjih dvadeset godina je nekoliko milijardi eura bankovnih garancija dano tim menadžerima za otkup poduzeća, a na kraju je većina tih poduzeća propala. Prema tome, mi smo pozvali Vladu da ustanovi objektivnu komisiju koja će istražiti slučaj po slučaj gdje je sve taj novac otišao. Još uvijek čekamo odgovor.  Druga stvar koje je vrlo značajna i koja je veliki problem je da u Sloveniji poslodavci doslovce ne uplaćuju socijalne doprinose i to je problem koji je, u ovom trenutku težak, 204 milijuna eura. Tražili smo od Vlade da javno objavi listu svih poduzeća koje ne plaćaju i ona je odgovorila da to neće uraditi jer bi to negativno utjecalo na poduzeća i njihov poslovni ugled. Mislim, a što je s pravima radnika? Očito ih ne zanimaju. To su neke značajnije akcije u kojima i dalje ustrajemo, a sljedeća akcija koju planiramo je isto značajna, a tiče se prekarnih radnika. U Sloveniji je ta prekarizacija rada osebujna i sve više uzima maha, tako da sad razmišljamo kako doći do tih radnika.

RB: S kojim se preprekama suočavaju slovenski sindikati?

Nove situacije na tržištu rada zahtijevaju i nove načine prilagodbe djelovanje sindikata. Nije više kao prije 20, 40 godina kada si otišao u veliku tvorničku halu i na licu mjesta dobio pet stotina novih članova. Danas te članove moraš tražiti po isto toliko firmi, tako da to podrazumijeva puno terenskog rada, a to iziskuje puno novih ljudi koji moraju biti na terenu.