Dana 31.kolovoza, kad su se oni koji rade vraćali s godišnjeg odmora, kad su turisti uživali u svojim zadnjim danima ljeta na hrvatskoj obali, kad su premijerka i njeni ministri uživali u svojim ogromnim plaćama i vozili se u klimatiziranim automobilima, više od stotinu radnica imotske tvornice ‘Trimot’ obilazilo je šaltere banaka i bankomate. To nisu radili iz zabave, već jer im je premijerka, kao i resorno ministarstvo, obećala isplatu zaostalih plaća do kraja kolovoza. I to čak šest zaostalih plaća! Ne zna se je li jadnije to što je premijerka obećala da će se isplatiti šest zaostalih plaća (kad znamo da se u hrvatskoj prošlosti takav ‘presedan’ nije dogodio u korist radnika) ili to što je toliko plaća koje se nisu isplaćivale. Iako sličnih, pa i gorih, slučajeva ima na stotine. Dakle, država im nije uputila niti jednu jedinu kunu. To je izravno najavljeno i preko Radija Imotski, no, kako to biva, što je više pompozna najava to su manje šanse njena ostvarenja. Radnice su ogorčene, ne samo da jedva preživljavaju, nego im sada dodatno stavlja sol na ranu. Sindikalni predstavnik je bio veza između radnica i Vlade, te je i on razočaran ovim postupanjem Vlade. On tvrdi da je pokušao stupiti u kontakt s premijerkom i da se na kraju treba s njom i naći. Od toga nije bilo ništa, pa je imotski gradonačelnik kontaktirao Kosor i dobio obećanja za isplatu plaća. Vidimo da se to nije ostvarilo. Nakon skoro tjedan dana (a tim radnicama koje nemaju novaca, tih tjedana doima se kao mjesec dana) pedesetak radnica izašlo je na pješački prijelaz pored glavne pošte u Imotskom i na nekoliko minuta ga blokiralo. Time su izrazile svoje negodovanje prema većinskom vlasniku i njegovom odnosu prema njima i tvornici. Radnice već počinju kritizirati sindikate jer, kao i nadzorni odbor, šute. Ovi opet kažu da su dobili čvrsta obećanja i da treba čekati. Preko vrha sindikata, kojega očito čine pojedinci kojima na tom položaju nije mjesto, ministri mogu pasivizirati radnike i neodređeno odugovlačiti. Radničke interese u ovim okolnostima treba braniti tako da se ide na sve ili ništa. Kako radnici dobivaju već dugo vrijeme ovo ‘ništa’, onda se mora ići na ‘sve’. Prema tome, svi sindikati u toj regiji trebaju organizacijom i štrajkovima zaprijetiti državi, a ne postupati poslušno. Također, ova situacija još jednom pokazuje kako je sindikalno vodstvo u savezu s Vladom i da baš ništa ne čini kako bi se zaštitili radnički interesi. Plaće kao problem ovdje su samo vrh sante leda. Što je s neplaćenim doprinosima, što je s radnim uvjetima i konačno koliki je iznos tih zaostalih plaća? Ne može se pretjerati ako se kaže da bi jedna plaća premijerke bila dovoljna da se isplati svih šest plaća jednoj radnici. A premijerki su puna usta ravnopravnosti spolova i ženskih prava. S druge strane, takvih neplaćenih doprinosa i poreza ima beskonačno. U isto vrijeme deficit proračuna raste pa su potrebni krediti. Ukoliko bi država nalazila interes u rastu proizvodnje, te tvornicama poput Trimota tada ne bi dopuštala ovakve slučajeve. No, ona ima interese jedino u tome da ih proda privatnom kapitalu, a to kakvu će mirovinu radnice imati u budućnosti ili kako zdravstvo će imati, to se Vlade ne tiče. Radnici su ogorčeni i razočarani, ali trebaju shvatiti kako mirnim prosvjedima potkopavaju i ono malo dostojanstva što im je ostalo.  Prvi korak je taj da se smjene sva impotentna sindikalna vodstva te da se radnici bolje organiziraju. Sigurno je da bi došlo do drugačijeg ishoda ove situacije da je ovaj prosvjed bio samo mali dio cjelovitog masovnog prosvjeda u zemlji, te da su svi sindikati pozvali svoje članove na obustavu rada. Stoga, radnici organizirajte se!

B.V.