Otvoreno pismo Kongresu, Centralnom komitetu i članovima jugoslavenske komunističke partije- drugi dio

Koji put ćete slijediti?

Prvi put otvoren za vas će biti da prihvatite kako je iznad svega važno u današnjoj situaciji u svijetu održati potpuno monolitne odnose jedinstva s politikama i ideologijom ruske KP. Sigurno postoje članovi među vama koji će predložiti takav smjer…Sigurno će biti predložen i drugi put, koji se u suštini sastoji od povlačenja u Jugoslaviju, odbijanja napada i eventualnog nasilja i provokacija Kominform-a i njegovih agenata, te pokušaja ‘izgradnje socijalizama’ u vašoj zemlji, dok će se zaključivati trgovinski odnosi sa silama kako Istočne Europe, tako i sa silama imperijalističkog Zapada. Nećemo skrivati od vas, Drugovi, da mi smatramo drug put jednako pogubnim kao i prvi put. Konačno, preostaje treći put, najteži, onaj koji je prepun prepreka: izvorni komunističku put za jugoslavensku partiju i proletarijat. Ovaj put je put povratka lenjinističkoj koncepciji socijalističke revolucije, povratak svjetskoj strategiji klasne borbe…,(osnivanja organa) u kojima će svi radnici imati pravo izraziti svoje mišljenje i svoje kritike bez premišljanja i bez straha od odmazde. Pravo radnika na organiziranje ostalih radničkih partija mora biti položeno kao temelj…

                                                       Koji put ćete slijediti?

Drugovi, vaš kongres će uskoro zasjedati, delegati od kojih će se sastojati i tisuće komunističkih članova koje će predstavljati nalaze se danas suočeni s odlukama od istinske historijske važnosti, vezanima uz rezoluciju Kominforma. Tri su puta otvorena za Vas i Vi morate izabrati jedan od njih. Vaš će izbor odlučiti o sudbini vaše zemlje  i njezinog proletarijata tokom narednih godina, ako ne i desetljeća, te će izvršiti duboki utjecaj na evoluciju i budućnost čitavog komunističkog pokreta.

Prvi put otvoren za vas će biti da prihvatite, unatoč ozbiljnim udarcima nanesenim od strane vođa ruske KP, kako je iznad svega važno u današnjoj situaciji u svijetu održati potpuno monolitne odnose jedinstva s politikama i ideologijom ruske KP. Sigurno postoje članovi među vama koji će predložiti takav smjer, te će čak i konstatirati  kako je u ovakvim prilikama poželjno javno se ispričati i prihvatiti  ‘kritike’ Kominforma, zahtijevati čak i promjenu vašeg rukovodstva, te čekati ‘bolje uvjete’ da se brane vaše posebne koncepcije unutar ‘velike komunističke obitelji’.

Takva odluka bila bi, po našem mišljenju, nepopravljiva i tragična pogreška i napravila bi najveću štetu ne samo vašoj partiji već i vašoj radničkoj klasi ali i internacionalnom proletarijatu i komunističkom pokretu, iznad svega svim radnicima u SSSR-u. Morali biste do sada već znati  metode i ideje Centralnog komiteta ruske KP dovoljno dobro da shvatite da to tijelo nikad neće biti zadovoljno javnim deklaracijama i političkim odlukama. Ono će zahtijevati da sva vlast u partiji i zemlji prijeđe u ruke njihovih ‘civilnih i vojnih agenata’ i onima među vama za koje vjeruju da  mogu nad njima manipulirati kao marionetama. Potpuno će eliminirati, zajedno s vašim trenutnim liderima, sve kadrove koji misle neovisno, sve članove koji se usude dignuti svoj glas u ime protesta. Potpuno će podrediti  interese radnika i siromašnih seljaka Jugoslavije potrebama vlastitih diplomatskih manevara s imperijalizmom. Zgnječiti će vašu partiju kao nezavisnu silu i zadat će veliki udarac socijalističkoj svijesti radnika vaše zemlje. Stvar će završiti fizičkom likvidacijom svih onih koji se usude na trenutak oduprijeti. Tragični primjer mnogih starih boljševičkih vođa u Rusiji pokazuje da oni nikada ne opraštaju čak niti prolaznu opoziciju, niti kada je taj oprost ‘kupljen’ tisuću puta sa samokritikom i javnim kajanjem ponižavajuće vrste.

Takva odluka bi zadala još veći udarac internacionalnom komunističkom pokretu. U svim zemljama, najhrabriji i najnezavisniji komunistički članovi, koju su danas uzbuđeni vašom akcijom, biti će prisiljeni na šutnju. Najservilniji elementi će svugdje pobijediti. Vrlo opasan princip da ‘tko god kritizira sovjetsku vladu predstavlja agenta imperijalizma’, a koji je već koštao internacionalni komunistički pokret, biti će snažnije istaknut nego ikada. Tisuće iskrenih revolucionarnih radnika, koji su bili s dobrim razlogom revoltirani s anti-lenjinističkim politikama od strane vođa Kominform-a, upast će nazad u pasivnost i skepticizam, povećavajući tako izolaciju komunističkih snaga svugdje i jačajući tako snage reakcije i imperijalizma. Put će biti oslobođen za nove poraze internacionalnog proletarijata.

Sigurno će biti predložen i drugi put, koji se u suštini sastoji od povlačenja u Jugoslaviju, odbijanja napada i eventualnog nasilja i provokacija Kominform-a i njegovih agenata, te pokušaja ‘izgradnje socijalizama’ u vašoj zemlji, dok će se zaključivati trgovinski odnosi sa silama kako Istočne Europe, tako i sa silama imperijalističkog Zapada. Nećemo skrivati od vas, Drugovi, da mi smatramo drug put jednako pogubnim kao i prvi put.

Potpuno je utopijski misliti kako je moguće ‘manevrirati’ tijekom čitavog perioda između SSSR-a i SAD-a bez da se tokom tog istog perioda postane subjekt  rastućeg pritiska od tih dvaju giganta. Uspjeh ‘manevara’ zavisi o konačnoj analizi relacije odnosa, a na stupnju ekonomske, političke i vojne moći; što je odnos snaga koji očito ne ide na vašu korist. Američki imperijalizam će vam drage volje učiniti neke ustupke koji će ojačati njihove argumente u razgovorima s Moskvom. Ali vas SAD zapravo ne želi poduprijeti protiv SSSR-a, već želi sklopiti kompromis s Rusijom – na vašu štetu ako je to potrebno. Ne samo da bi sadašnji lideri ruske KP bez oklijevanja pristali na takav kompromis, nego bi žestoko radili na tome stvore najveće ekonomske probleme za vas s ciljem da vas prisile na kapitulaciju ili na potpuno predavanje u ruke imperijalizmu Jenkija, a sve to zbog ‘demonstriranja’ svjetskoj radničkoj klasi da svaki prekid s Moskvom znači prelazak u ‘američki tabor’.

S druge strane, morate biti svjesni da će imperijalizam rapidno postajati sve više zahtjevan prema vama, posebno ako je ohrabren  da ide tim putem od strane Moskve, kao što se i treba pribojavati. Njegov pritisak će biti isprva fokusiran  na vaše trgovinske odnose. Njegov prvi cilj će biti da vas uključi u zonu Marshallovog plana. Za vrijeme njegove primjene težiti će da uništi sve socijalne reforme koje su provedene u Jugoslaviji u zadnje tri godine. S tim da će vas Rusija izolirati  i da će se vaše ekonomske poteškoće povećati i imperijalistički pritisak zaoštriti, a reakcija će se unutar vaše zemlje početi uzdizati. Kulak će pokušati ostvariti kontakt s međunarodnim tržištem. Američki će kapital penetrirati u sve pukotine vaše mješovite ekonomije s ciljem da pomogne kulacima u njihovom cilju. Vaši dani biti će odbrojani.

Svaka politika postavljena na bazi ignoriranja međunarodnih proturječja, koja su sveobuhvatni okvir u kojem su svi problemi jugoslavenske politike izneseni; svaka politika koja bi postavila pitanja o industrijalizaciji nezavisno  od problema osiguravanja opreme  pomoću sredstava međunarodne razmjene i konzekventno, nezavisno od pritiska kapitalističkog svjetskog tržišta; svaka politika ove vrste mora biti otvoreno odbačena, inače bi sva djela koja je poduzela vaša partija mogla biti suočena jedino s potpunim slomom. Iz perspektive klevetničkih optužbi vođa Kominform-a, imperativ je da treba biti strogo svjestan  pritajene opasnosti imperijalističkog pritiska, kako ne biste poduzeli niti jedan korak bez da oprezno razmotrite posljedice. U tom pogledu leži glavna garancija izvorno revolucionarnog i socijalističkog napretka u vašem djelu.

Konačno, preostaje treći put, najteži, onaj koji je prepun prepreka: izvorni komunističku put za jugoslavensku partiju i proletarijat.  Ovaj put je put povratka lenjinističkoj koncepciji socijalističke revolucije, povratak svjetskoj strategiji klasne borbe. Taj put mora početi, po našem mišljenju, od jasnog razumijevanja činjenice da  jugoslavenske revolucionarne snage mogu  postati snažnije i da mogu konsolidirati svoje pozicije jedino zahvaljujući svjesnoj potpori radničkih masa svoje zemlje kao i cijelog svijeta. To prije svega znači razumjeti da odlučujuće snage na svjetskoj areni nisu ni imperijalizam sa svojim resursima i oružjem, a niti ruska država sa svojim silnim državnim aparatom. Odlučujuća sila je neizmjerna vojska radnika, siromašnih seljaka i koloniziranih naroda čiji revolt protiv njihovih eksploatatora postojano raste i koji trebaju samo svjesno rukovodstvo, prikladan program akcije i efektivnu organizaciju kako bi ogroman zadatak svjetske socijalističke revolucije priveli uspješnom završetku. Ne mislimo vam ponuditi gotov nacrt. Razumijemo neopisive poteškoće s kojima se morate boriti unutar siromašno opremljene zemlje koja je bila uništena zbog rata. Želimo vam samo istaknuti što su, po našem mišljenju, glavne linije kroz koje se može konkretizirati ova internacionalna revolucionarna politika – jedina politika koja će vam omogućiti da izdržite čekajući nove borbe masa, da ih sami stimulirate i da zajedno s njima pobijedite.

Obvezati se na ovaj put, posebno u samoj Jugoslaviji, znači temeljiti se na otvorenoj i potpunoj revolucionarnoj dinamici masa. Frontovski komiteti moraju biti organi koji su izvorno izabrani od strane radnika grada i države, koji proizlaze iz čvrsto isprepletenog sistema radnika i siromašnih seljaka.

Oni moraju postati izvorni državni organi i moraju zauzeti mjesto današnjih hibridnih organa koji su preostaci buržoaskog državnog aparata. Moraju biti organi sovjetske demokracije, u kojima će svi radnici imati pravo izraziti svoje mišljenje i svoje kritike bez premišljanja i bez straha od odmazde. Pravo radnika na organiziranje ostalih radničkih partija mora biti položeno kao temelj,  naravno uz uvjet, da se to mora odvijati unutar okvira sovjetske legalnosti. Trenutni hibridni ustav mora biti revidiran i novi, inspiriran lenjinističkim ustavom iz 1921.g., mora biti stvoren od strane skupštine delegata iz komiteta radnika i siromašnih seljaka.

Ove odlučne političke promjene moraju biti zamišljene kao krajnji rezultat stvarne masovne mobilizacije, moraju biti postignute od strane vaše partije kroz unošenje ovih Lenjinovih ideja i u najudaljenija sela vaše zemlje, objašnjavajući razlike između sovjetske države i ostalih državnih oblika, te nadmoćnosti prvog oblika. To je način na koji je Lenjin djelovao 1917.g., s maksimalnom jednostavnošću. Golema kampanja reedukacije mora biti pokrenuta, zajedno s periodom diskusije i nesmetanim izražavanjem mišljenja od strane radnika. Potonji će izraziti kritike o sadašnjim državnim poslovima na svojim skupštinama. Partija će konačno direktno znati koje su stvarne aspiracije masa, te će dobiti konstruktivne prijedloge od radničke klase, čija je golema energija najsigurnija garancija socijalizma. Vaša partija ima prilično mnogo od takvog razvitka. Pouzdanje masa će enormno rasti i postat će efektivni kolektivni izraz interesa i želja proletarijata ove zemlje.

Međutim, neće biti dovoljno ponovno uspostaviti potpunu suverenost komiteta, promijeniti stajaću vojsku izvornom radničkom i seljačkom milicijom, zamijeniti imenovane suce onima izabranima od masa, reetablirati i čvrsto održati načelo plaćanja funkcionera na temelju prosječnih plaća kvalificiranog radnika. Problem revolucionarne transformacije u vašoj zemlji je prije svega, ekonomski, u kojem seljaštvo zauzima prvo mjesto.

Postoji samo jedan lenjinistički način da se pristupi ovom problemu: tražiti potporu od siromašnih i iskorištavanih slojeva zemlje i biti oprezan da se ne krše zakoni i time funkcije gospodarstva, već naprotiv da se oni iskoriste u interesu socijalizma. Zemlja mora biti nacionalizirana i borba poduzeta protiv koncentracije dohotka i vlasništva u rukama kulaka. Ali se ove mjere ne mogu ostvariti samo administrativnim sredstvima, kao niti dekretima, a niti silom. Ono što je potrebno jest da ogromna većina seljaka shvati da je to u njihovom vlastitom interesu. Zbog toga je revizija petogodišnjeg plana i odnosa između poljoprivrede i industrije, prijeko potrebna. Plan industrijalizacije mora prije svega omogućiti garanciju rastuće kvantitete potrošačkih roba za seljake. Sredstvima stabilizacije dinara i  sistemom podjele industrijskih potrošačkih roba država može ponuditi više malom i srednjem seljaku nego što što bi mu kulak mogao dati. Potrebno je u isto vrijeme dati najveću podršku spontano formiranim kooperativama malih seljaka, rezervirati svu modernu radnu opremu za njih, odobriti im jeftine kredite i uspostaviti takve uvjete za njih u kojima će živjeti bolje i zarađivati više nego srednji seljaci koji nastavljaju raditi na svojoj zemlji kao pojedinci. Ovo će se dokazati kao najsigurnija metoda izoliranja kulaka na selu i razvoja, te ubrzanja dobrovoljne lokalne kooperacije.

Napredak ove vrste će biti ostvariv jedino mijenjanjem metode rada i provjere planova. Nijedna grupa specijalista ne može matematički utvrditi stvarnu ravnotežu između potreba radnika, potreba seljaka i kapitalnih potreba za gospodarstvo, o čijoj ravnoteži ovisi skladno planiranje i razvoj zemlje. Krucijalno je da mase što je aktivnije moguće budu potaknute na sudjelovanje u planiranju, da se najviše računa vodi o njihovim prigovorima i da potrebe koje izražavaju budu primarni faktor u planiranju.

Potpuna suverenost tvorničkih komiteta mora biti uspostavljena u postrojenjima i izvorna radnička kontrola proizvodnje mora biti uvedena. Radničkim sindikatima mora biti odobrena njihova stvarna funkcija, a to je obrana interesa radnika , čak i protiv sovjetske države ako treba, kao što je Lenjin neprestano zahtijevao. Jednom riječju – potrebno je radnicima i siromašnim seljacima dati stvarni osjećaj da su oni gospodari u zemlji i da je država i napredak u gospodarstvu u direktnoj korelaciji s njihovim interesima.

Mi uopće ne skrivamo da će takva politika naići na velike prepreke u vašoj zemlji te čak i u vašim vlastitim redovima. Bit će potrebna potpuna reedukacija vaših kadrova u duhu izvornog lenjinizma. Još manje skrivamo da će svjetski imperijalizam i sadašnje rukovodstvo ruske države furiozno napasti vašu politiku jer će ona predstavljati smrtonosnu prijetnju njihovim stečenim pozicijama. Ali ako budete primijenili iste lenjinističke principe u vašoj vanjskoj politici, možete biti sigurni u moćnu potporu radnika i potlačenih diljem svijeta i vaša stvar ne može izgubiti.

Morali biste učiniti oštri prekid sa svim praksama tradicionalne tajne diplomacije i vratiti se revolucionarnoj diplomaciji koja se prakticirala u vrijeme Lenjina; morali biste postati prvaci i aktivni zagovaratelji svih kolonijalnih naroda koji se bune protiv svojih imperijalističkih gospodara; trebali biste proklamirati svijetu uvjete za pravedni mir, bez aneksija ili reparacija; trebali biste zahtijevati neposredno povlačenje okupacijskih trupa svih velikih sila iz svih okupiranih zemalja  i snažnu primjenu prava na samoodređenje naroda u svima osporavanim pitanjima. S jednim udarcem pridobiti ćete simpatiju austrijskih i njemačkih masa koje se danas osjećaju prevareno i izdano od svih partija. Morali biste razviti i izbrusiti vašu propagandu u korist Dunavske federacije[1], dajući joj tako njen klasični komunistički oblik, te lansirajući slogan za Balkansku federaciju sovjetskih socijalističkih republika među radnicima i siromašnih seljacima susjednih zemalja, koji bi to prihvatili s entuzijazmom. I konačno, bilo bi potrebno umetnuti ovu propagandu unutar konkretnog okvira propagande za UJEDINJENE SOCIJALISTIČKE SOVJETSKE DRŽAVE EUROPE; sazvati konferenciju u Beogradu radničkih sindikata i predstavnika radnika iz svih zemalja Europe, uključujući Njemačku i Austriju; napraviti s njima plan za ekonomsku rekonstrukciju kontinenta na socijalističkoj bazi, kao opoziciju Marshallovog plana, te učiniti taj socijalistički plan centralnom osovinom za revolucionarnu propagandu u Europi i svijetu.

Vaše mogućnosti za djelovanje cestom izvornog lenjinizma očitovale su se kao ogromne. Ali vaša historijska odgovornost daleko nadilazi sve podcrtano gore. Milijuni radnika diljem svijeta danas su duboko zgroženi  politikama i metodama korištenima od strane sadašnjih vođa Kominform-a. Neskloni prelasku u imperijalistički tabor, oni bezuspješno traže novi pol privlačnosti, novo političko rukovodstvo. Jedino je avangarda ove mase u ovo vrijeme našla put prema našoj organizaciji, ČETVRTOJ INTERNACIONALI. Vi možete postati baza mobilizacije za ovu masu revolucionarnih radnika i siromašnih seljaka i stoga, jednim udarcem, potpuno promijeniti sadašnje uvjete paralize unutar svjetskog radničkog pokreta, smrtonosni stisak agenata iz Washingtona i degenerirane ruske birokracije. Socijalnim borbama koje se razvijaju i koje će se razvijati unutar svih zemalja će time biti pružena prilika za uspješni revolucionarni svršetak. Treći svjetski rat, koji prijeti baciti SSSR-a i cijelu Europu u ponor, može biti spriječen. Socijalistička budućnost će izaći na vidjelo pred čovječanstvo u svojoj punoj slavi.

Drugovi, uputili smo ovo pismo vama jer smo svjesni strašne dileme s kojom se suočavate; jer točno razumijemo kakva je strahovita odgovornost pala na vaša leđa i jer smatramo da je naša komunistička dužnost da vam pomognemo u rješavanju sadašnje krize u komunizmu putem proleterske i lenjinističke linije .

Mi imamo mnogo bitnih neslaganja u odnosu prema vašoj prošlosti i nedavnim politikama. U potpunom smo neslaganju s teorijom i praksom ‘narodne demokracije’ jer ne vjerujemo u niti jedan drugi put iz kapitalizma u socijalizam osim onaj diktature proletarijata. Vjerujemo da upotreba i propaganda buržoaskih i sitnoburžoaskih načina življenja (sluge, uniforme, titule, oficirske pruge, ukrasi) mogu jedino koristiti da se demoralizira prave komuniste. No, svjesni smo ogromnih poteškoća koje postoje u diskusiji između nas u pogledu razlike u djelovanju koja postoji već mnogo godina. Iz tog razloga smatramo kako je naša dužnost da vam saopćimo svoje ideje u dugoj i plodonosnoj diskusiji, u smjeru u kojem možemo jedni druge savjetovati o našim iskustvima u revolucionarnoj borbi, te raščistiti naše razlike u duhu izvornog proleterskog i komunističkog bratstva.

Naša organizacija, Četvrta internacionala, nastala je iz Lijeve opozicije unutar Boljševičke partije, koja je još prije 25 godina uvidjela klice degeneracije  ruske KP koju vi otkrivate danas. Progonjena, optužena, izbačena, Lijeva opozicija se unatoč svemu deset godina borila za reintegraciju u službeni komunistički pokret. Tek kada je sadašnje rukovodstvo ruske KP predalo njemački proletarijat bez borbe egzekutoru Hitleru i tako otvorilo period krvavih poraza za svjetsku radničku klasu, naš je pokret došao do zaključka da je potrebna nova revolucionarna Internacionala. Od tada, birokrati koji vode rusku državu obasuli su rijekom pokvarenih kleveta našu Internacionalu i nijedan zločin nije bio previše prljav za njih u njihovim pokušajima da nas unište. Kao što vas danas zovu ‘agentima imperijalizma’, tako su i nas označili kao ‘fašističke špijune’, kad su u stvarnosti stotine naših najboljih kadrova i vođa  dali svoje živote u borbi protiv fašizma. Kao što danas organiziraju ubojstva vaših rukovodioca, tako su  uspjeli ubiti Lava Trockog, organizatora Oktobarske pobjede, osnivača Crvene armije, najvećeg vođu komunističkog pokreta nakon smrti Lenjina; Trockog koji je samo nekoliko dana prije smrti izrazio neslomljivu predanost komunizmu i stvarnoj Sovjetskoj uniji radnika i seljaka u svojem dirljivom ‘Pismu vojnicima Crvene armije’.

Ali svi ovi zločini nisu uništiti ČETVRTU INTERNACIONALU jer ništa ne može uništiti izvorni lenjinizam! Danas ona ima sekcije u 35 različitih zemalja na svim kontinentima; sekcije koje se sastoje od iskusnih i u borbi prekaljenih revolucionarnih komunističkih članova koji važe za najbolje u svojoj klasi. Iako slab u materijalnim resursima njezin Drugi svjetski kongres, održan prošlog travnja u Parizu, pokazao je da je organizacija jaka u političkoj koheziji, u programu i u jasnom razumijevanju sadašnje stvarnosti. Danas, organizacija pokreće u svim zemljama golemu kampanju protestirajući protiv birokratskih mjera koje je Kominform poduzeo protiv vas. Apelira na sve komunističke radnike svih zemalja da pošalju svoje delegacije u Jugoslaviju, kako bi na licu mjesta provjerili stvarnu politiku koju slijedi vaša partija. Uskoro ćemo učiniti vaše dokumente dostupnima u 20 različitih jezika – jer radnička demokracija nije samo bezvrijedna fraza za Četvrtu internacionalu i komunist ne može dopustiti da se člana optuži bez da ga se prije saslušalo. Organizacija traži da dopustite da delegacija iz našeg rukovodstva  prisustvuje vašem Kongresu, kako bi uspostavila kontakt s jugoslavenskim komunističkim pokretom i kako bi stvorila bratske veze koje mogu služiti samo interesima svjetske komunističke revolucije.

Drugovi, stvar komunizma, revolucionarne emancipacije proletarijata je nepobjediva. Nema te sile na svijetu koja može spriječiti izvorne komuniste da, pobjeđujući klevete i pokušaje ubojstava, idu hrabro naprijed prema svome revolucionarnom cilju. Što je brže ovaj zadatak izvršen, prije će pobjediti svjetska revolucija.

JUGOSLAVENSKI KOMUNISTI: UJEDINITE SE U NOVU LENJINISTIČKU INTERNACIONALU!

ZA SVJETSKU POBJEDU KOMUNIZMA!

Internacionalni sekretarijat Četvrte internacionale, 13. srpanj 1948.

Usvojeno 13.7.1948., objavljeno istog mjeseca; Izvor: Fourth International, New York, Volume IX, No. 6, July 1948, pages 176-81.;   Marxists Internet Archive

 

 

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 5.0/5 (4 votes cast)
Otvoreno pismo Kongresu, Centralnom komitetu i članovima jugoslavenske komunističke partije- drugi dio, 5.0 out of 5 based on 4 ratings

3 Komentari za ovaj post

  1. srph/k Kaže:

    puna mi je kapa kvazi revolucionara koji su sjedili un salonima i djelili lekcije….

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  2. Milan Kaže:

    a draga ti je birokracija koja je sjedila u vilama i Jugoslaviju odvela prema “drugom putu” “koji se u suštini sastoji od povlačenja u Jugoslaviju, odbijanja napada i eventualnog nasilja i provokacija Kominform-a i njegovih agenata, te pokušaja ‘izgradnje socijalizama’ u vašoj zemlji, dok će se zaključivati trgovinski odnosi sa silama kako Istočne Europe, tako i sa silama imperijalističkog Zapada.”? Onda to što je ekonomija odlazila k vragu, što je političkom scenom devedesetih zavladao nacionalizam i što kada se sjatila reakcija da vraća kapitalizam nije bilo nekoga tko bi se suprotstavio, već su mase pljeskale…to je sve bilo slučajno i nerazumljivo? Ili ipak ima neke veze s ovim pismom i onime što se u njemu govorilo i na što se upozoravalo. Još se može razumjeti da tadašnji akteri nisu imali dovoljno razumijevanja i znanja da shvate što i zašto će se dogoditi. No da netko može samo tako odbacivati gorke pouke povijesti nakon što se to sve dogodilo, to je već budalasto.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  3. Radoslav PAVLOVIC Kaže:

    Dragi prijatelji, sa izvesnim zakasnjenjem sam naleteo na vas sajt, i kao jedan od osnivaca prve jugoslovenske grupe koja se izjasnila za Cetvrtu internacionalu, tamo davno 1970. godine u Parizu, i koja je posle nekoliko godina propala (o tome sam spreman javno govoriti, ale ne ovde), na vas list i vasu politicku inicijativu gledam s velikim simpatijama. Narocito na vasu brigu da teorijski i istorijski rascistite put. No, takodje, razumem dva prethodna nezadovoljna komentara. Ne mozete bilo koji istorijski dokument koji se poziva na IV. internacionalu nekriticno, bez istoriografskog objasnjenja, objaviti kao deo nasledja Lava Trockog, jer u ime IV. internacionale i trockizma pise se sve i svasta, tako da njenom osnivacu ne bi bilo dovoljno da kaze da “nije trockist”, kao sto mu se poput Marksa desilo da kaze, nego nesto jos ostrije. Ovo pismo upuceno CK KPJ, koji je osnovan na lesevima jugoslovenskih komunista, pa i trockista, u SSSR-u, Spaniji i u toku NOB-a, je krajnji promasaj, pa i sramota za nas. Najsposobniji trockisti u Evropi su pobijeni od strane fasista i staljinista uoci i tokom rata (Rudolf Klement, Erwin Volf, Leon Sedov, Marcel Hic), a na celo Evropskog komiteta dosli su neiskusni ili politicki sarlatani, Misel Raptis zvani Pablo (inace Grk, a kao takav veliki prijatelj srpskih sovinista dok su Miloseviceve bande harale po Hrvatskoj i Bosni devedesetih godina), Pierre Frank, Pierre Lambert (ciju je grupu jos Trocki nazvao sarlatanima u “Biltenu opozicije 1938.g), te mladi belgijski intelektualac Ernest Mandel. To pismo je mesavina profesorske nadmenosti i molecive udvornosti. Meni su stari trockisti, danas pomrli, medju kojima poznati istoricar Pierre Broué, pricali da kada su u Zagrebu bili na radnim akcijama 1950. godine, njih nekoliko desetina, bezuspesno pokusavajuci po partijskom nalogu da stupe u kontakt s jugoslovenskim komunistima, itekako smejali kada su saznali da je njihov sef, valjda Lambert, isao avionom u Beograd da pregovara preseljavanje IV. internacionale u Jugoslaviju! Dobili su ono “mars u p.m.” na balkanski ili staljinistcki nacin od strane Veljka Vlahovica i Milovana Djilasa. Citao sam njihove tekstove o Jugoslaviji iz tog posleratnog perioda, sve je to daleko od marksizma, totalno lutanje i nastojanje da se nepoverenje u radnisku klasu i vlastite snage prevazidje pronalaskom nekog “prirodnog”, “realnog”, “masovnog” substituta, kao Tito, Ho Si Min ili Fidel Castro. Dakako, to je nasa istorija, od nje nemamo potrebe bezati, ali je moramo kriticki predstaviti publici. Prijateljski pozdrav, Radoslav Pavlovic, Francuska.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)

Leave a Reply

Advertise Here

Prijavite se na mailing listu Radničke borbe

Adresa e-pošte

Pogledajte grupu