Prvog studenog Radnička partija Pakistana održala je demonstracije u Lahoreu kako bi javno ukazala na zatvorske kazne za šestoricu radničkih vođa iz Faisalabada u iznosu od 490 godina, tj. 81 godinu za svakog pojedinačno, koje im je noć prije odredio sudac pakistanskog antiterorističkog suda. Sudac je šestorici vođa koji su u srpnju 2010. godine poveli štrajk zahtijevajući veće plaće odredio zatvorske kazne za svaku od 7 optužbi. Maksimalna kazna za svaki slučaj može iznositi 10 godina, pa će tako, s obzirom da sve presude počinju u isto vrijeme, svaki od radničkih vođa provesti najmanje 10 godina u zatvoru.
Sudac antiterorističkog suda, Mian Muhammad Anwar Nazir, izrekao je presude šestorici vođa Narodnog radničkog pokreta : Akbar Ali Kambohu, Babar Shafiq Randhawai, Fazal Elahiju, Rana Riaz Ahmedu, Muhammad Aslam Maliku i Asghar Aliju.
Četvero njih uhićeno je 22. srpnja 2010. godine zbog pozivanja tekstilnih radnika na štrajk kako bi ostvarili povećanje plaće za 17 posto, kao što je vlada najavila. Dvojica vođa su također iz istih razloga uhićeni 4 mjeseca prije, te uz lažne optužbe da su podmetnuli požar u tvornici tijekom štrajka. Ono što se zapravo bilo dogodilo jest to da je na dan štrajka, 20. srpnja, vlasnik tvornice u Thekri Wala, počeo pucati po radnicima koji su počeli napuštati tvornicu kako bi se priključili zahtjevima za veće plaće. Nakon što su čuli pucnjavu, neki od radnika su se usudili ući u tvornicu i spriječiti ju. Kad su radnici otišli u grad kako bi se pridružili demonstracijama, vlasnik tvornice je zapalio neku staru odjeću u prostoriji tvornice kako bi potom požar podmetnuo radnicima. Odvjetnik optuženih radnika na sudu je postavio pitanje kako je uopće moguće tvrditi da su radnici zapalili tvornicu kad je ona već nakon dva dana normalno funkcionirala.
Na prosvjedu za obećanim povećanjem plaća za radnike na minimalcu u privatnom sektoru okupilo se više od stotinu tisuća tekstilnih radnika Faisalabada. Putem organizacije Narodnog radničkog pokreta, koji ujedno okuplja i radnike Jhanga i drugih općina, već tri tjedna su pokušavali voditi pregovore s vlasnicima tvornica oko povećanja plaća.
Tu večer, na dan štrajka, lokalna policija je pozvala radničke vođe u policijsku stanicu na pregovore. Sva su četvorica poziv prihvatila te su po dolasku uhićeni. Iako se isprva antiteroristički odjel nije bavio s njima s njima, nakon par tjedana je došlo i do toga kad su šefovi odlučili posve uništiti ovaj pokret.
U priopćenju stoji kako su radnici tijekom štrajka bili nenasilni, no vlasnici tvornica zajedno sa svojim pristalicama i policijom su unatoč tome odgovorili nasiljem – vlasnici tvornica i pristalice bacanjem kamenja i cigli prema mirnom maršu s jednog kraja, a policija suzavcima s drugog kraja. Ozlijeđeno je 25 radnika, uključujući i teško ozlijeđenog Tahir Ranu, predsjednika Narodnog radničkog pokreta u Faisalabadu.
Na sam dan štrajka uhićeno je oko stotinu radnika. Mediji izvještavaju kako su se tisuće radnika iz raznih dijelova Faisalabada priključile maršu unatoč zabrani javnog okupljanja.
Vođe Narodnog radničkog pokreta su inače članovi Radničke partije Pakistana. U siječnju 2010. godine su organizirali masovnu konferenciju za radnike i seljake u slavnom Dhobi Ghatu Faisalabada, uoči V. kongresa, a na kojoj je sudjelovalo preko 10 000 uzvanika.
U travnju je predsjednik Narodnog radničkog pokreta sudjelovao na izborima za skupštinu Punjaba i dobio oko 9 posto glasova. Ipak, Pakistanska muslimanska liga i ministar pravosuđa Rana Sana Ullah Khan nisu pristali prihvatiti tu činjenicu, već su odlučili krenuti na pokret.
Sudhar je predgrađe Faisalabada u kojem je smješteno mnogo tekstilnih tvornica i koje je bilo mjesto sukoba radnika i vlasnika tih tvornica posljednje tri godine, pogotovo budući da su se radnici organizirali u brojčano velike skupine. Odredbe koje je donio glavni ministar Mian Shehbaz Sharif i proslijedio Aftabu Cheemi, šefu okružne policije, i Nasimu Sadiqu, koordinatoru okruga Faisalabad, služile su kontroliranju radničkog pokreta i njegova jačanja. Aftab i Nasim su pokušali umiriti pokret obećanjima koja su dali vođama Narodnog radničkog pokreta, a koja su se odnosila na preispitivanje optužnica protiv uhićenih radnika. No, obećanja nikad nisu ispunili, ali su zato potpomogli vlasnike tvornica u njihovim akcijama protiv radnika.
Postalo je jasno kako vodstvo Pakistanske muslimanske lige zajedno s policijom i pravosuđem čini sve kako bi uništilo radnički pokret. Svi uključeni u radnički pokret su šokirani ovim presudama, jer nikad u povijesti Pakistana nisu izrečene toliko oštre kazne za vođe radnika, i to za incidente u koje nisu bili umiješani.
Inače, antiteroristički zakoni se često koriste protiv ‘neposlušnih’ industrijskih radnika Punjaba – trenutno se preko 13 sindikalnih vođa suočava s takvim optužnicama. Njihovi jedini zločini su borba za bolji život i zahtjev za većim plaćama. Vlada Punjaba često koristi policiju kako bi uništila sindikate u tvornicama koji izazivaju autoritete. Radnici Faisalabada su žrtve i mete vlade samo zato jer su članovi Radničke partije Pakistana, no mi se nećemo predati.
Danas sam razgovarao s Asmom Jehanghir, bivšom predsjednicom komore odvjetnika Vrhovnog suda, koja mi je obećala da će razmotriti ovaj slučaj, jer je i sama bila šokirana kad je čula što se dogodilo. Već je i prije sudjelovala u protestima prvog ožujka ove godine kad se tražilo puštanje na slobodu četvorice radničkih vođa.
Sutra krećemo u Faisalabad kako bismo sudjelovali na sastanku Narodne radničke partije i raspravili o budućim akcijama. Molimo vas, prosvjedujte gdje god da jeste, zajedno s vašim organizacijama pomozite da se proširi vijest o ovim događajima i da se donesu rezolucije koje će ih osuditi.
Farooq Tariq
Radnička partija Pakistana
490 godina zatvora za radničke vođe u Pakistanu ,
