Prenosimo intervju s našim članovima objavljen u ”Novostima”.

Članovi “Radničke borbe”, organizacije koja je iznikla iz omladinske organizacije Socijalističke radničke partije (SRP), koja je, kako kažu, za njih bila “pretroma”, dosad su izveli nekoliko zapaženih akcija, primjerice kada su crvenom bojom zalili vrata sjedišta HDZ-a u Zagrebu i Karlovcu.

– “Radnička borba” je aktivistička organizacija koja se bori za ukidanje kapitalizma, polazeći od borbe za interese radnika, studenata, nezaposlenih i umirovljenika. U svojoj borbi za socijalizam, koji se treba zasnivati na principima najšire radničke demokracije, proizlazeći iz antistaljinističke političke tradicije, kritički se odnosimo prema pokušajima izgradnje socijalizma u 20. stoljeću. U svojim redovima i među simpatizerima okupljamo radnike, studente i nezaposlene, kako muškarce tako i žene. U prosjeku, riječ je uglavnom o mlađim ljudima – kažu članovi, koji prema javnosti istupaju kolektivno.

“Radnička borba” osnovana je 2008. uslijed potrebe za postojanjem antikapitalističke organizacije s jasno definiranim programom i stavom o nužnosti revolucije u smislu radikalne društvene promjene.

Osiromašivanje većine

– Konačni cilj “Radničke borbe” je ukidanje kapitalističkog sustava i uspostava radničke vlasti koja podrazumijeva demokratsko-plansku kontrolu nad ekonomijom i politički sustav koji se temelji na radničkim vijećima. Pred svojim očima gledamo krizu, nezaposlenost, bogaćenje manjine i osiromašivanje većine, krvave ratove koji se vode u interesu profita, stalne dodatne udarce na standard radne većine i ekološku krizu. Potrebno je proanalizirati odakle ove pojave proizlaze i uvidjeti da im je uzrok kapitalistički sistem sa svojom logikom maksimiziranja profita – jasno poručuju.

Današnja Hrvatska, smatraju, predstavlja perifernu ekonomsku koloniju krupnog europskog i svjetskoga kapitala.

– Vladajuća politička elita, koju čine sve parlamentarne stranke, u potpunosti je ovisna o volji svojih domaćih i stranih kapitalističkih gospodara. Ta politička elita, na čelu s HDZ-om i SDP-om, ne posjeduje nikakvu strategiju djelovanja i razvoja, nego bijedno životari od danas do sutra, balansirajući između različitih sukobljenih političkih tendencija, snaga i grupa (od EU-a i MMF-a preko nacionalista i desnice do nezadovoljstva naroda i interesa nacionalnih manjina), težeći se održati na vlasti i ostvariti svoje interese. U svim bitnim pitanjima – od neoliberalne ekonomske politike do sudjelovanja u imperijalističkom NATO paktu – postoji konsenzus čitavog parlamenta. Ekonomija je u potpunosti zavisna, s uništenom industrijom, vođena katastrofalnom neoliberalnom strategijom i bez ikakvih perspektiva razvoja. Odgovore na pitanja o uzroku treba tražiti u restauraciji kapitalizma početkom devedesetih, koju je izvršila partijska birokracija SKH-a, transformirajući se u vodstva SDP-a i HDZ-a. Negirajući pozitivne tekovine tadašnjeg sistema, znatno ograničene nedemokratskim jednopartijskim sustavom i tržišnim pritiscima no svejedno postojeće, ovi aparatčici i birokrati starog sustava, predvođeni Račanom i Tuđmanom, transformirali su se u vladare novoga “demokratskog” i tržišnog sustava. Privatizacija koju su obje stranke provele u zajedničkoj suradnji u potpunosti je uništila ekonomiju, a posebno industrijsku proizvodnju. Stoga je rješenje promjena političkih i ekonomskih temelja u korist radne populacije, polazeći od ranije istaknutih prijelaznih mjera, uz snažno poticanje proizvodnje pod kontrolom radnika i stavljanje resursa u službu razvoja čitave ekonomije, a ne bogaćenja pojedinaca – obrazlažu mladi aktivisti.

Štednja i rezovi

Kako vide položaj nacionalnih manjina u Hrvatskoj?

– Prava nacionalnih manjina poštuju se na formalnom, ali ne i na stvarnom nivou. Manjinske stranke sudjeluju u vlasti, dio novca iz proračuna izdvaja se za manjinske projekte i infrastrukturne radove na područjima u kojima dominira manjinsko stanovništvo, itd. Međutim, običnom je pripadniku nacionalnih manjina osnovno pronalaženje posla, primanje zadovoljavajuće plaće i osiguravanje uvjeta za dostojan život. Upravo područja gdje dominira manjinsko stanovništvo ekonomski najizrazitije propadaju, čime život ondje izumire. Također, prava manjina moraju uključivati pravo na slobodno i javno isticanje vlastite kulture, jezika i tradicije te adekvatnu zaštitu od svakog oblika diskriminacije. Makar se može činiti kako sudjelovanje manjinskih predstavnika u vlasti osigurava određene zahtjeve, time se, prije svega, podupire sadašnje stanje stvari i vladajuća ekonomska politika, navode.

– Između parlamentarnih stranaka, koje se sve zalažu za nastavak neoliberalnih mjera i slijeđenje politike štednje i rezova, ne postoji prava razlika. SDP nakon preuzimanja vlasti mora provesti mjere i rezove koje je HDZ odgađao, a što zahtijevaju strane financijske institucije i njihovi predstavnici. Ako se može govoriti o pozitivnom aspektu toga, on će se sastojati u tome što će još veći dio populacije izgubiti sve iluzije i shvatiti potrebu istinske alternative – zaključuju članovi “Radničke borbe”.

Za radničku Europu, a ne Europu kapitala

Za EU u “Radničkoj borbi” kažu da je ustrojena ponajprije radi ostvarivanja interesa krupnoga kapitala.

– Obilježja EU-a ne proizlaze iz toga što je ona zajednica europskih naroda, nego iz činjenice što je to tvorba koja predstavlja interese kapitala. Umjesto da predstavlja ravnopravnu zajednicu naroda, EU osigurava potpunu dominaciju država koje predstavljaju najveće europske ekonomske sile, čiji se položaj temelji na izrabljivanju nerazvijenih područja i nadopunjavanju toga ekonomskog izrabljivanja političkim pritiscima. Za radnike u Hrvatskoj ne postoji nikakva suštinska razlika između stanja u Hrvatskoj kakvo je sada i stanja kakvo će biti nakon što uđe u EU. Ako i ne uđe u EU, Hrvatska će ostati nerazvijena zemlja u položaju ekonomske kolonije, ovisna o volji imperijalističkih vladara. Rješenje se ne sastoji u nazadnom bježanju od dosegnute razine međunarodne povezanosti, nego u promjeni društvenog i ekonomskog konteksta u kojem se ona pojavljuje. Jedini istinski saveznik hrvatskih radnika u borbi za ostvarenje njihovih interesa su napredni europski radnici. Jedan od osnovnih oblika borbe treba biti zajednička mobilizacija protiv proturadničkih mjera štednje: osnovni imperativ je što čvršće povezivanje hrvatskih i ostalih europskih radnika.

 Milan Cimeša