RB: Možete li nam ukratko predstaviti sebe i sindikat u kojem djelujete? 

Juko Cikojević: Ja sam Juko Cikojević, predsjednik Hrvatskog sindikata telekomunikacija koji je osnovan kad se Hrvatska osamostalila. U našoj kompaniji djeluju, praktički, tri sindikata koja imaju svoje predstavnike u različitim institucijama, radničkom vijeću i zaštiti na radu. Oba dva tijela broje po devetnaest ljudi, a HST ima četrnaest pozicija, republički sindikat ima četiri i treći sindikat (sindikat radnika HT-a) ima jednu poziciju. Zašto to govorim? Zato jer smo se konačno sva tri sindikata ujedinili zbog ove teme očuvanja radnih mjesta. Inače, HT broji oko 5700 radnika, a naš sindikat ima 3200 članova. Republički sindikat ima oko 1400, dok treći sindikat ima nekoliko stotina članova. Znači većinski smo sindikat i vodimo glavnu ulogu, ali u suradnji s ostalim sindikatima zajedno djelujemo protiv namjere poslodavca o otpuštanju radnika.

RB: Najavili ste prosvjed 24. siječnja, koji su razlozi tome?

Juko Cikojević: Uvijek je u dosadašnjim borbama sindikat uspio naći kompromis s poslodavcem. Međutim ovo je, čini mi se, drugi put da je otišlo toliko daleko da se radnici Telekoma odlučuju na neki prosvjed. Glavni i osnovni razlog je namjera poslodavca da u ovom trenutku proglašava 450 radnika tehnološkim viškom. U stvari, oni su najavili da ima 217 radnih mjesta na kojima je 2084 radnika. I od tih 2084 radnika, po određenim kriterijima koji zakon propisuje, poslodavac namjerava otpustiti 450 ljudi. Znači, 2080 ljudi u ovom trenutku ide na posao sa grčem u želucu, mačem nad glavom jer im visi otkaz ugovora o radu. Postupak savjetovanja s radničkim vijećem je počeo 2. siječnja i ta procedura traje otprilike mjesec, mjesec i pol dana, kad se na kraju saznaju ta imena i i kad to ide na zavod za zapošljavanje koji odobrava program zbrinjavanja viška radnika. Sve to radi radničko vijeće. Međutim sindikati su, znajući kompletno situaciju u HT-u, svjesni da pravog tehnološkog viška nema. Poslodavac, zato što je ukupni prihod počeo padati, a vlasnik kompanije (Deutsche Telekom, op.RB) želi istu dobit i dalje, isti profit, mora rezati troškove na svim mogućim stranama. Jedan od najlakših načina rezanja troškova jest smanjenje broja radnika. Kako u ovoj kompaniji, pored nas zaposlenika, radi još oko 1200 studenata, tako imamo preko 100 000 prekovremenih sati u prva tri kvartala prošle godine, znači do kraja godine će biti 150 000 prekovremenih sati. U tom trenutku, s takvim podacima nema tehnološkog viška. Radnici se mogu prerasporediti na neke druge poslove. Čak mi sindikati pristajemo na to, ukoliko poslodavac stvarno dokaže da ti ljudi nemaju što raditi. Nasreću, prema informacijama koje dobivamo s terena i koje je radničko vijeće dobilo pozicije na kojim mjestima će biti viška, tamo su napisani dob, spol, radni staž, samo imena i prezimena nisu, ljudi su se prepoznali i onda su nama, prema sindikatu i radničkom vijeću objašnjavali što oni sve rade i argumentirano su bili protiv onoga što je poslodavac napisao. Znači u vezi s klasičnim tehnološkim viškom, da posla nema, poslodavac nije u pravu. Posla ima, ali on (poslodavac, op. RB) radije uzima da mu to rade studenti. Nemam ja ništa protiv studenata, ali ne mogu tolikoj mjeri raditi ostale poslove. Poslodavac ih plaća zato što su puno jeftiniji kao i što plaća vanjske vanjske izvođače jer su jeftiniji, dok svojim radnicima daje otkaz. To je najveći problem i zato su sindikati na konferenciji za novinare najavili da će se, sa svim zakonski dopuštenim sredstvima, suprotstaviti ove godine namjeri poslodavca. Inače, kad je došao Deutsche Telekom u Hrvatsku, mi smo imali negdje oko 11 500 radnika. Iako je u prošlosti bilo otpuštanja zbog prilagođavanja na tržištu i dolaska novih tehnologija, ipak je to industrija u kojoj se promjene brzo dešavaju, sada je došlo vrijeme kada znamo da posla ima, da viška nema, a da jedina želja poslodavca i uprave HT-a je da sa smanjenjem broja radnika nadoknadi, uštedi dobit većinskom vlasniku.

RB: Smatrate li da, u budućnosti, postoji tendencija daljnjeg smanjivanja broja radnika?

Juko Cikojević: Naravno da postoji. Ova kompanija nije prošla niti jednu godinu, a da nije smanjila broj radnika. Meni se čini da su apetiti još i veći. Ja sam u nadzornom odboru kompanije i upoznat sam s planom poslovanja za 2012.godinu te strateškim planom razvoja od 2012.-2015., i znam da neće biti lako. I za pretpostaviti je da će, koliko god bude prihod padao, broj otpuštenih radnika rasti. Dakle veliki je problem kad kompanija koja ima tako velike prihode kao HT u milijardama kuna, u godinama krize otpušta radnike. Čak je naš predsjednik uprave (Ivica Mudrinić, op.RB), koji je i savjetnik predsjednika Josipovića, rekao u nekoj izjavi kako je savjetovao predsjednika republike da treba predložiti kompanijama koje posluju s dobrim profitom, da u ovim kriznim godinama ne otpuštaju radnike. Kao što reče moj kolega sindikalac, HT je najveća tvornica tehnološkog viška u Hrvatskoj.

RB: Slijedi vam mirenje s poslodavcem koje je propisano zakonom o radu…

Juko Cikojević: Da, naime kad sindikat najavi štrajk, prosvjed, onda smo, po zakonu o radu, dužni pokrenuti postupak mirenja o onim temama zbog kojih smo najavili štrajk, prosvjed. Mi smo, pored brige za gubitak radnih mjesta, naveli još neke probleme koje smo uputili prema poslodavcu. Ali glavni razlog je tehnološki višak. Bolje bi bilo da nađemo zajednički jezik prije prosvjeda i štrajka jer i nakon svega se opet mora sjesti za zajednički stol i pregovarati. A u ovim vremenima nije dobro za kompaniju, nije dobro ni za koga, da se ovakve stvari rješavaju javnim okupljanjem i pokazivanjem javnog nezadovoljstva. Mi smo ovaj prosvjed nazvali okupljanjem nezadovoljnih radnika HT-a. Mislimo da uprava ne radi dobar posao. Otpuštanje ovih radnika dovest će i do pada kvalitete naših usluga. Studenti koji rade tamo žele odraditi svoje radno vrijeme što prije i čim se pruži bolja prilika naći nešto novo kako bi zaradili novac za svoje školovanje. Ukoliko padne kvaliteta, korisnici će otići drugom operateru, a to onda nije dobro ni za dioničare, ni za upravu, a ni za nas radnike, jer mi živimo i radimo za ovu kompaniju. Ja sam osobno u ovoj kompaniji trideset i tri godine, dakle cijeli svoj radni vijek. I meni je ova kompanija sigurno draža od nekih menadžera ovdje.

Ako već idemo u štrajk onda je, na neki način, naš zadatak nanijeti štetu poslodavcu, tako da on može ocijeniti je li bolje mirnim putem ići ili se bolje ovako boriti. Od mirenja baš i ne očekujem previše. Mi smo predložili neke kompromise, da se otpusti sto i pedeset radnika za koje mi imamo saznanja da mogu biti tehnološki višak i koji nemaju ništa protiv, ali uprava nije htjela ni čuti za to. Pokušali smo dogovoriti da se nađe neko kompromisno rješenje, možda smanjenje radnog vremena, možda pomoću nekih drugih poteza, dakle na temu očuvanja radnog mjesta. Kolege iz grčkog sindikata su to napravile na način da su se dogovorili s upravom da u iduće tri godine nema otpuštanja radnika. Zauzvrat su dogovorili da radni tjedan, u tom periodu, bude trideset i šest, umjesto četrdeset sati i dogovorili su da svaki radnik ima deset posto manju plaću. Predlagao sam nešto slično našoj upravi, plaće se ne bi dirale ali o nekim drugim stvarima bi mogli razgovarati. I to bi bio predmet pregovora ove godine, ali nažalost ništa od toga. Kao da upravi visi mač nad glavom. Oni moraju ostvariti, na razne načine, toliku i toliko dobit svome vlasniku.

RB: Kakva je pozicija radnika u HT-u i, shodno tome, kakva je njegova plaća?

Juko Cikojević: U hrvatskoj javnosti vlada mišljenje kako mi iz HT-a idemo na prosvjede i štrajkove, a imamo dobre plaće i dobre otpremnine. Istina je da su naše plaće u prosjeku jedanaest i pol tisuća kuna u bruto iznosu ili oko sedam i pol tisuća kuna u neto iznosu. Ali svi znamo što je prosjek. Većina kolega koji se javljaju na broj 0800 9000, većina naših kolega montera koji dođu u vaš stan za priključke telefone, njihova bruto plaća je manja od prosječne neto plaće HT-a. Znači oni nemaju ni sedam i pol tisuća kuna u bruto iznosu, tako da je taj prosjek vrlo upitan. Ako bi se izostavile menadžerske plaće, tada bi naše plaće izgledale puno manje i puno realnije. Ljudi kad dođu u naš prodavački centar misle da naši prodavači imaju oko šest, sedam tisuća kuna plaću, međutim oni imaju plaću između četiri i pol i pet tisuća kuna.

RB: Spomenuli ste suradnju sindikata HT-a…

Juko Cikojević: Organizirali smo suradnju ovog puta, uz sindikate iz HT-a, u nekom užem obliku. Znači iz svih zemalja gdje je Deutsche Telekom većinski vlasnik. Na ovaj prosvjed smo pozvali sve te ljude i doći će nam, vjerojatno, kolege iz Crne Gore, Makedonije, Mađarske, Slovačke, Češke, Austrije i Njemačke. Doći će i naša sindikalna centrala na svjetskoj razini, UniCro. Za ovaj naš prosvjed čulo se i u europskom parlamentu u Briselu preko naše središnjice Ituka, preko Nezavisnih hrvatskih sindikata. Imali smo sastanak u Zagrebu krajem rujna prošle godine na kojem su bili sindikati regije gdje DT ima veliku većinu i tamo smo napisali jedno pismo koje je baš ovih dana zaživjelo i ići će svim predsjednicima uprava kompanije baš zbog toga očuvanja radnih mjesta tamo gdje nema tehnološkog viška.

RB: Vaši kolege u regiji također imaju slične probleme kao i vi ovdje?

Juko Cikojević: Pa slične, jako slične. Zato smo se i sastali da pokušamo svi zajedno jer i njima prijete otkaz ugovora o radu, tehnološki višak, itd. Zavisi kad je većinski vlasnik došao. On čim dođe, počne prvo restrukturiranje, pa drugo…

RB: Za kraj, što mislite o aktivnostima za prošli praznik rada i planiraju li se ove godine aktivnosti?

Juko Cikojević: Moje osobno mišljenje jest da svaki praznik rada treba obilježavati na način da sindikati to organiziraju sami, bez političara. To je jedan od najvažnijih datuma u radničkom pokretu uopće. Taj dan treba obilježavati skromno i ponosno.

Radnička borba; 16.1.2012.