Članovi organizacije Radnička borba iz Zagreba, Osijeka, Karlovca i Vinkovaca prisustvovali su skupu potpore radnicima Jadrankamena u Pučišćima na otoku Braču. Zajedno s radnicima Jadrankamena, kao i sindikalnim aktivistima i radnicima Brodosplita, Uzora i Dalmacijavina, delegacija Radničke borbe je iskazala punu podršku borbi za zaštitu firme. Nakon projekcije filma o povijesti poduzeća pred više od stotinu okupljenih radnika skup je započeo govorom predstavnika Radničke borbe u kojem se istaknula potreba radničke kontrole, te progona i oštrog kažnjavanja svih kapitalista koji ne isplaćuju plaću i uništavaju poduzeća. Podijeljeni su leci, čiji sadržaj prenosimo u nastavku, te je ostatak vremena iskorišten za druženje, ostvarivanje kontakata i razmjenu informacija s radnicima i aktivistima.
Radnici Jadrankamena,
Na vlastitoj koži ste osjetili bolnu stvarnost kapitalizma. Prvo vam nisu isplaćivane plaće, a s njima ni doprinosi, te vas je Orešar zakinuo koliko god je mogao. Potom su vas, kad ste se organizirali i zatražili ono što vam pripada, ignorirali svi u ovoj državi. Mediji vam nisu dali dovoljno prostora da objasnite svoju situaciju, državno odvjetništvo je odgađalo riješiti vaše probleme, a vlada nije znala niti da postojite. Kada ste uvidjeli da se možete pouzdati samo u sebe i svoje snage, blokirali ste tvornicu i izbacili direktore. Policija je tada izvršila desant na vaš otok Brač. Lako se moglo vidjeti da je država na strani kapitala. Naravno, država štiti sve njene građane, ali samo dok pozicije izrabljivača i tajkuna nisu ugrožene. Kada se poveća intenzitet nezadovoljstva radnika kapital odmah mobilizira svoje trupe.
Vi ste pokazali kako se boriti protiv kapitala; nema tu lijepih i dugih razgovora, tu jeste ili niste. Ili razgovarate u beskraj s direktorima i državom ili zauzimate tvornicu i pokrećete proizvodnju. Vi ipak znate najbolje od svih ljudi kako upravljati proizvodnjom! Tko je stvarao ovu tvornicu? Tko je donosio profit gospodaru Orešaru, a on isti utrošio u svoje aute, jahte, vile? Vi, vaši očevi, vaši djedovi!
Nedavno je u nekim medijima počela kampanja protiv vas. Neki se tamo žale kako zbog vas ne mogu u crkvu ili nekima smeta vaš način borbe itd. Mi ih pitamo, kako bi čovjek trebao reagirati kada ga tretiraju kao životinju? Kako bi ovi razni poslovi postojali koje ti ljudi rade – od trgovina, kafića, kioska – da nije Jadrankamena? Misle li oni da se ekonomija, pa konačno i društveni život, mogu voditi bez realne proizvodnje? Sada kada ste dobili medijsku pozornost, koja i dalje pokušava umanjiti vaš značaj i značaj vaše borbe, kad ste dobili i pozornost naroda, dolazit će vam neki ljudi – političari, analitičari itd. – koji će vas htjeti iskoristiti. Ne vjerujte im niti kada darove donose! Radnici, vjerujte sebi i svojim kolegama iz drugih industrijskih grana! Imate zajedničkog neprijatelja, a on drži u rukama medije i policiju, a na kraju i Vladu. Pobijedit ćete ga jedino ako ste organizirani, nepokolebljivi, ustrajni i radikalni.
Korak dalje u vašoj borbi jest sljedeći: zahtijevajte radničku kontrolu u Jadrankamenu! Kao neposredni proizvođači, morate biti upoznati s poslovnim knjigama poduzeća. Kako se troše sredstva, u što se ulažu, kako se formira cijena proizvoda, jesu li svi troškovi na optimalnoj razini? To su pitanja na koja vam se moraju dati odgovori. Nadalje, zahtijevajte pravo veta pri otpuštanju. Tražite da vam se detaljno prikaže i objasni opravdanost potencijalnog otkaza svakog radnika. Zahtijevajte pravo da odlučujete o investicijama. Konačno, zahtijevajte vaše neposredno sudjelovanje i odlučivanje u procesu proizvodnje!
Radnička borba je uz vas, kao i većina radnika i studenata. Budući da mi činimo većinu društva, zašto onda dopuštamo situaciju u kojoj manjina posjeduje sve, a mi ne posjedujemo išta? Vrijeme je za otpor!
KAO NEPOSREDNE I HITNE MJERE PROTIV KRIZE ZAHTIJEVAMO:
– Poništenje odluke o poskupljenju struje i plina
-Bez izuzetka ukinuti svaku privatizaciju kod koje su uočene nepravilnosti, te konfiscirati svu imovinu i zaradu stečenu na taj kriminalni način. Na taj način stečeno financijsko i industrijsko bogatstvo preusmjeriti u pokretanje proizvodnje, te projekte od neposrednog interesa za radnike i siromašne
-Osiguravanje hitne isplate svih zaostalih plaća – oštre zakonske mjere protiv svih poslodavaca koji ne isplaćuju plaće na vrijeme i prisiljavaju na prekovremeni rad
-Preuzimanje velikih propalih poduzeća od strane države uz uspostavu radničke kontrole. Tako se može zaštiti na tisuće radnih mjesta, poduzeća spasiti od propasti i rekonstruirati, te putem radničkog nadzora onemogućiti daljnje cvjetanje kriminala i zakulisnih igara.
-Osiguravanje da plaće ispod jasno određenog minimuma svojim rastom prate rast životnih troškova.
-Skraćivanje radnog tjedna bez smanjivanja plaća, kako bi se, između ostaloga, omogućilo povećanje zaposlenosti
-Prevladavanje recesije omogućeno opterećivanjem samo najbogatijih pojedinaca koji ne žive od svojega rada, bez ikakvih dodatnih opterećivanja radne populacije. Radnici ovu krizu nisu izazvali i oni je ne smiju ni plaćati.
-Uvođenje ekstremno progresivnog poreza koji omogućuje poboljšanje životnog položaja najsiromašnijih slojeva na temelju opterećivanja najbogatiji
-Uvesti dodatne oblike poreza na svu zaradu koja nije stečena vlastitim radom (renta, profit, kamata, dionice)
-Poslovanje banaka iz službe krupnoga stranog kapitala staviti u službu razvoja ekonomije – stavljanje poslovanja banaka pod demokratsku kontrolu samog naroda putem nacionalizacije
-Potpuni prestanak svake privatizacije, posebno – ukidanje mjera usmjerenih prema privatizaciji školstva, zdravstva, strateških i prirodnih resursa.
Radnička borba
21 svibnja, 2012 at 07:04
Veliko BRAVO maloj RADNICKOJ BORBI! Biti student bez kune i otici iz Slavonije na Brac, radi podrske radnicima, to znaci imati srce i istinsko socijalisticko ubedjenje! Laburisti iz Sabora pominju radnike kad im je potreban politicki poen, imaju lepe place, ali da odu u Pucisce nemaju ni srce, ni ubedjenje, ni novac, ni vreme. Dok je Hrvatskoj ovakvih radnika i ovakve omladine, zasigurno ce imati bolju i sretniju buducnost!
22 svibnja, 2012 at 15:40
Aha, znači masovno je kad se skupi 100 ljudi. Ok. Shvatio sam.
Kome ste uputili NEPOSREDNE I HITNE MJERE PROTIV KRIZE? Vladi? Bogu?
Kad ćete shvatiti: sve što ste zatražili možete ostvariti jedino sami, u vlastitom oružanom angažmanu i nikako drugačije – permanentna revolucija, a ne laprdaža na provincijalnim skupovima. Uzgred, ne mislite valjda da to što ste pobrojali itko, osim vas, naravno, uzima posebno ozbiljno.
Evo samo za primjer: “Uvođenje ekstremno progresivnog poreza koji omogućuje poboljšanje životnog položaja najsiromašnijih slojeva na temelju opterećivanja najbogatiji.” Znate li da bi vam bogataši, koji bi nahebali u skladu s ovom vašom idejom, preko noći, zajedno sa svojom pokretnom imovinom, napustili zemlju i pa pa (Saverin). Ostale bi vam, naravno, njihove nekretnine koje biste mogli podijeliti potrebitima ili biste ih, pak, mogli prodati i utrženim novcem pomoći onima koji nemaju što jesti. Međutim, prije nekog vremena, ali ne tako davno, netko je napravio grubu računicu i došao do zaključka da bi od prodaje ukupne imovine svih hrvatskih tajkuna svaki građanin RH mogao na ruke dobiti ni manje ni više nego 100 eura. Fantastična pomoć do 1. u sljedećem mjesecu. Sjajno.
R.P.: “Dok je Hrvatskoj ovakvih radnika i ovakve omladine, zasigurno ce imati bolju i sretniju buducnost!”
Hahahaha, to je kao ono: “Narod koji ima ovakvu omladinu ne mora brinuti za svoju budućnost.” Kakva glupost. Vidim sjajna nam je budućnost.
22 svibnja, 2012 at 16:34
Pohvalio bih trud svih onih koji su diskutirali s ivanom do sada, no radije nemojte gubiti vrijeme. Na sve njegove primjedbe već se stotinu puta odgovorilo, a on se ponovno pojavljuje i nakon nekog vremena počinje iznova. On ne ostavlja komentare da diskutira, već da trola. Stoga ga je najbolje ignorirati. Diskusija u kojoj se ne zeli doci do nekih zakljucaka je besmislena. To se vidi i iz toga sto je lijepo receno sto bi se ucinilo sa sredstvima dobivenim oduzimanjem od tajkuna – no on uzvraca sa djetinjastom smijurijom o tome koliko bi svatko dobio na ruke kada bi se ti novci dijelili. Radi drugih citaoca, a ne radi Ivana, ponovno cu zalijepiti odgovor u vezi neposrednih zahtjeva i njihove logike. Ivana upucujem na njegovog imenjaka, prosvjednog redikula Pernara – cini mi se da dijele jedan zajednicki dio stavova.
Uglavnom – gore izneseni zahtjevi predstavljaju ono što mi smatramo nužnim neposrednim mjerama i njihovo ispunjenje se zahtjeva od svake vlade – bila ona u budućnosti potencijalno i “lijeva” ili “pro-radnička”. Ukoliko ona ne moze udovoljiti navedenim zahtjevima – treba je srusiti. I nije li to jedno lijepo, jasno i objektivno mjerilo? Kazes da je sasvim izvjesno da ih ova vlada ne ce ispuniti? Slazem se – zato je treba srusiti. No, tada bi zaista svima trebalo postati jasno koji je njezin pravi karakter i kolika je stvarna potreba da je se srusi. Osim toga ovi zahtjevi predstavljaju i temelje naseg ekonomskog programa i mjere za čije ćemo se provođenje neprekidno zalagati, ti zahtjevi postaju dakle naš temelj za suradnju s drugim organizacijama…Osim toga cilj nam je da ih ugradimo u dokumente sindikata, te da ih usvoje svi radnici kao svoje.
Borba protiv Vlade i sistema je i više nego u sebi prazna ako ne sadržava ono konkretno što se želi ostvariti i za što se bori. Mi pozivamo da se za ove zahtjeve bori svim nužnim sredstvima – u prvom redu generalnim štrajkovima i blokadama – a ne upućujemo ih Vladi čekajući i moleći za njihovu realizaciju.
Nadam se da su se sada smanjili nesporazumi u vezi pitanja iz “teorije zahtjeva”
25 svibnja, 2012 at 21:53
…opet…
“Kad ćete shvatiti: sve što ste zatražili možete ostvariti jedino sami, u vlastitom oružanom angažmanu i nikako drugačije – permanentna revolucija, a ne laprdaža na provincijalnim skupovima. Uzgred, ne mislite valjda da to što ste pobrojali itko, osim vas, naravno, uzima posebno ozbiljno.”
…lupetas gluposti… permanentna revolucija je teorijski koncept Trockog isprva razvijen 1905/1906 kao specificna koncepcija razvoja ruske revolucije koja polazi od odnosa kombiniranog i nejednakog untrasnjeg razvoja ruskog kapitalizma prema svjetskom kapitalizmu kao cjelini ciji je ruski kapitalizam integralni ali periferni dio, i nema nikakve veze s “vlastitim oruzanim angazmanima” i slicnim nepismenim pizdarijama…
25 svibnja, 2012 at 22:05
…nisam procitao Milanov post, slazem se s navedenim…
25 svibnja, 2012 at 22:24
Moram se zahvaliti Milanu na prethodnom komentaru, jer me je njegova primedba, kao i Ivanov odgovor, naterala da razmslim o tome šta u mojoj raspravi ne štima. A ne štima to što sam napravio glupost : Ivana sam istovremeno kreditirao isvesnom dozom intelektualne iskrenosti i tretirao kao zlurado cerekalo, a jedno ne ide s drugim,ili jedno ili drugo, oba zajedno u prirodi ne postoje. Ispostavilo se da je ovo drugo tačno, jer Ivan ne dolazi na sajt RB da nešto čuje, nauči, i druge konstruktivno uputi, nego da stvara diverziju i parazitira kao lumpen. Drugi ga poznaju od ranije i kažu da je on tu da trola i da ga treba ignorirati. Imaju pravo, ali nije lako dolaziti u čitaonicu RB i praviti se da ne čuješ muhu zunzaru, koja svakodnevno ulazi kroz otvoreni internet prozor i zuji vam oko ušiju ili pak ostavlja tragove svog prisustva svuda redom. Kako sam uprkos zrelom dobu kome pripadam napravio početničku političku grešku, dužan sam to priznati radi mladjih koje pozivam na intelektualnu čestitost, doslednost, jasnoću… Sa zluradim kibicerima se ne diskutuje, oni se stavljaju u zagradu. Medjutim, iako žrtva vlastite naivnosti, nadam se da nije sve ni uzalud , ni pogrešno napisano u dva moja duga komentara (« Za sretniju i bolju Hrvatsku »).