Objavljujemo članak Andreasa Klokea iz OKDE-Spartakos, grčke sekcije Četvrte internacionale, članice koalicije ANTARSYA, u kojemu analizira rezultate izbora i budućnost ‘memoranduma’ (kako Grci nazivaju mjere štednje koje je nametnula Trojka).

Rezultati izbora 6. svibnja

Grčki parlamentarni izbori doveli su do potresne promjene u političkom krajoliku i kraju ‘dominacije dviju stranaka’, konzervativne Nove demokracije (ND) i socijal-demokratskog PASOK-a. U usporedbi s izborima 2009., vladajući PASOK je pao sa 43,9% na 13,2%, ND, koja je sada najjača stranka, je osvojila 18,9% (2009.: 33,5%). S druge strane SYRIZA (Koalicija radikalne ljevice) se uzdigla od 4,6% do 16,8% i tako postala druga najveća stranka. Nezavisni Grci, predvođeni  P. Kammenosom, desničarski nacionalisti koji su napustili ND i u veljači 2012. osnovali stranku koja odbija poduprijeti politiku memoranduma, su na četvrtom mjestu s 10.6%. Komunistička partija Grčke (KKE), sada najjača lijeva stranka, dobila je 8.5% (2009.: 7.5%). Chrysi Avgi (Zlatna zora), banda neonacističkih hitleronostalgičara dobiva 7.0% (441.000 glasova, 2009.: 0.3%), što je zasigurno prva vijest ovih izbora. Demokratska ljevica (DIMAR) je na sedmom mjestu sa 6.1%. DIMAR je osnovana 2010. i predstavlja desničarski rascjep od SYN, lijevo-reformističke stranke s korijenima u eurokomunizmu koja je jedna od glavnih sastavnica SYRIZA-e. Krajnje desni LAOS nije uspio sa 2.9% (2009.: 5.6%) zbog izbornog praga od 3%. Istu sudbinu su doživjeli Zeleni ekolozi s 2.9% (2009.: 2.5%) i tri desno-neoliberalne formacije, Demokratski savez (DISY) sa 2.6%, Dimourgia xana sa 2.2% i Akcija (Drasi) s 1.8%. ANTARSYA (Savez antikapitalističke ljevice za obaranje), u suštini koalicija od desetak antikapitalističkih revolucionarnih organizacija, dobila je 1.2% (preko 75.000 glasova; 2009.: 0.36%), savez dviju marksističko-lenjinističkih organizacija 0.3 %, Radnička revolucionarna partija (EEK),  organizacija koje se naziva trockističkom 0.1%. Postotak valjanih danih glasova je bio 62.7% (2009.: 68.9%, a 2007.: 72.1%), ponovo značajno niže nego ikada prije, što ukazuje na sve manje prihvaćanje parlamentarne demokracije, uspostavljene 1974. nakon pada vojne hunte, među stanovnicima Grčke.

Nema dvojbe kako rezultati izbora izražavaju da neupitna većina biračkog tijela potpuno odbacuje politiku memoranduma. S jedne strane, udio ljevičara u širem smislu je porastao na 34% (računamo li ekologe, na 37%), a s druge strane protivnici memoranduma su ukupno dobili od 60%. Veoma dobar rezultat ljevice se sasvim sigurno mora pripisati generalnim štrajkovima u posljednje dvije godine i posebno velikim mobilizacijama i okupacijama trgova, pogotovo trga Syntagma, od svibnja 2010. do srpnja prošle godine, velikom generalnom štrajku 12. i 13. listopada i masovnim prosvjedima mnogo više od pola miliona ljudi 12.02.2012. samo u Ateni, tj. snažnom pokretu usmjerenom protiv politike memoranduma, posebno od svibnja 2010. do veljače 2012.

‘Nemogućnost vladanja’ zemljom

Ključni problem u vezi rezultata izbora je poznat kao ‘nemogućnost vladanja’ zemljom, tj. velike teškoće nastavljanja politike memoranduma pod maskom ‘demokratskih’ vladajućih koalicija. Vođe, ali i sluganski mediji sustava, u Grčkoj i Europi (kao i obično, posebno u Njemačkoj) su započeli divlju propagandu kako bi Grčku zadržali na kursu i osigurali nastavak ropstva memorandumu, uništavanja i pljačke grčkog društva u korist neobuzdane dominacije domaćeg i stranog kapitala. Pozivi za izbacivanje Grčke iz eurozone sve su glasniji.

Zbog dobrog rezultata na izborima, vodstvo SYRIZA-e na čelu s A. Tsiprasom igra ključnu ulogu. Ideje lijevih stranaka u cjelini su tijekom predizborne kampanje bile označavane kao ‘nerealistične’, ‘iznimno opasne’, ‘katastrofične’, no nakon izbora stolovi su se okrenuli i od SYRIZA-e se zahtijevalo da ‘preuzme svoju odgovornost’ i sudjeluje u ‘vladi nacionalnog jedinstva’ s ND-om, PASOK-om i DIMAR-om. Vodstvo DIMAR-a, koje bi željelo sudjelovati u takvoj vladi, odigralo je iznimno lošu ulogu, no na kraju se nije usudilo učiniti to bez pristanka SYRIZA-e s obzirom na rezultate izbora. Cjelodnevno prepiranje oko sastavljanja nove vlade je započelo, ali je završilo bez rezultata. Stoga su ponovni izbori zakazani za 17. lipnja. Prema trenutnim ispitivanjima javnog mnijenja SYRIZA ima velike izglede da postane najjača stranka s mnogo više od 20%, te se tako dokopati i ‘bonusa’ od 50 (od ukupno 300) mjesta u parlamentu. Ovaj potpuno nedemokratski sustav je bio uključen u izborni zakon izričito kako bi omogućio većinu, u najmanju ruku koalicijske vlade ND-a i PASOK-a. Ali nije uspjelo jer su obje stranke zajedno dobile 149 mjesta.

Ne može se poreći da SYRIZA nije slučajno postala prva snaga ljevice. Kako je SYRIZA tijekom predizborne kampanje govorila o ‘ljevičarskoj vladi’, npr. da bi pritisnula KKE, ali također i zato što ne podržava istupanje iz eurozone, unatoč odbijanju politike memoranduma, ljudi su masovno glasovali za nju. Ovo djelomično odražava stagnaciju ili slabost pokreta otpora koja je primjetna od veljače i prouzročilo je prilično nejasne nade da se temeljita promjena u politici vlade može ostvariti promjenom parlamentarne većine. Vodstvo SYRIZA se počinje napadati zbog nejasnoće svojih predizbornih obećanja: prvo, snage elite mogu tjerati SYRIZA-u da učini sve kako bi osigurala da Grčka ostane u eurozoni, ili učiniti SYRIZA-u jednako odgovornom za mogući neuspjeh ove nakane i to eksponirati; s druge strane, postoje kritike na ljevici, koje prilično opravdamo ukazuju da su razna obećanja vodstva SYRIZA-e nedosljedna i kontradiktorna. Praktički je nezamislivo da bi grčka ljevičarska vlada, ako do nje dođe, mogla ostvariti opoziv politike memoranduma i time kreditnih aranžmana s Trojkom, koji vode gušenju grčkog društva, bez izlaska ili izbacivanja Grčke iz eurozone.

SYRIZA, KKE i ANTARSYA

Drugim riječima, dosljedna ‘politika reformi’ u korist radnih ljudi i svih žrtvi memoranduma koja ne dolazi u izravan sukob s interesima financijskog kapitala i velikih korporacija u Grčkoj, EU i SAD-u, je vrlo teško izvediva. Vodstvo SYRIZA-e uopće nije spremno da politički izvede ovaj neizbježni sukob potpuno različitih interesa zločinaca i žrtvi, eksploatatora i eksploatiranih. Međutim, morati će otkriti karte na ovaj ili onaj način. SYRIZA je savez u kojem su neke ‘polu-staljinističke’ i ‘polu-trockističke’ organizacije iz miljea (zasada) neparlamentarne ljevice, no dominantno je vodstvo Synaspismosa koje smatra da se problemi globalne kapitalističke krize, ali i krize grčkog društva, trebaju rješavati ‘kejnzijanskim’ sredstvima unutar okvira kapitalističkog sustava eksploatacije. ‘Socijalizam’ je s tog gledišta, u najboljem slučaju, udaljen cilj, i ostvariv samo na ‘sve-europskoj’ razini itd. Unatoč svom ‘radikalnom’ imenu  SYRIZA je savez usmjeren prema ograničenim reformama, iako u nekim nijansama više lijevo od njemačke Lijeve partije na primjer. Sigurno nije dobar znak da Tsipras želi pregovarati i možda postići sporazum s francuskim predsjednikom F. Hollandeom u vezi politike memoranduma. Eksplozivnost trenutne društvene i političke situacije će učiniti neizbježnim razjašnjavanje kontradikcija u politici vodstva SYRIZA-e. Prejaka je želja velike većine za završetkom rastućeg osiromašivanja i preslaba trenutna volja i sposobnost vodstva SYRIZA-e da implementira ovu potrebu u stvarnu antikapitalističku (naposljetku revolucionarnu) politiku.

Vodstvo KKE se je odlučilo još više izolirati od SYRIZA-e i ostatka ljevice jer njihov izborni rezultat nije bio veoma povoljan. Problem ovakvoga odnosa je u sve većim teškoćama uvjeravanja vlastite baze da ova strategija i taktika mogu biti uspješne. Vodstvo KKE manje-više otvoreno smatra da neće biti obaranja politike memoranduma masovnom mobilizacijom odozdo i samim pokretom. Stoga ukazuje na buduću ‘narodnu privredu’ i ‘narodnu demokraciju’. No, nije u stanju objasniti kako se njihovi ciljevi mogu ostvariti osim naglim porastom broja glasova za KKE, što očigledno nije na vidiku. Samo vodstvo partije zna kako svi verbalno proglašeni ciljevi, posebno nadilaženje kapitalizma i imperijalizma, mogu biti nametnuti. Predvidivo je da sama partija može doći u krizu koja bi uskoro mogla dovesti do većeg osipanja.

ANTARSYA nije ostvarila senzacionalno dobar, ali jest solidan izborni rezultat osvojivši 1,2% glasova. Bila je glavna snaga na ljevici koja je stavljala socijalni otpor kroz štrajkove, okupacije i masovne proteste, samoorganizaciju svih žrtava politike memoranduma, radnika, mladih, umirovljenika i djelomično ‘ilegalnih’ imigranata u središte svoje predizborne kampanje. ANTARSYA je pokazala kako socijalni otpor može pobijediti širenjem programa stvarnih tranzicijskih rješenja koja su skrojena prema stvarnim potrebama velike većine stanovništva i usmjerena prema samoorganizaciji tih ljudi te pridržavanjem pogledu antikapitalističkog revolucionarnog obaranja postojećeg političkog i društvenog sustava.

ANTARSYA je mogla postići bolji rezultat dosljednijom politikom u protekle dvije godine, većim jedinstvom, brojnijim i boljim aktivnostima lokalnih odbora itd. No, gotovo da nije bilo lijeka za prevladavajuće raspoloženje za parlamentarnu promjenu poglavito u posljednjem tjednu prije izbora. Kako je slogan ‘ljevičarske vlade’ prije izbora bio nebulozan, a i dalje nastavlja biti takav, u suštini je bilo pravilno ne hraniti takve nade. Međutim ANTARSYA je mogla predložiti izjavu kritičke potpore ljevičarskoj vladi pod određenim uvjetima. To se još nije dogodilo. Ipak, temeljno političko i programsko usmjerenje ANTARSYA-e ostaje ispravno.

Izjava ANTARSYA-e

U deklaraciji ANTARSYA-e od 14. svibnja između ostalog stoji:

”Ljevica mora imati za cilj osvajanje političke snage i vlasti subverzivnim političkim i socijalnim pokretom. Ovo se može postići kroz institucije narodne vlasti i radničke kontrole te povezanošću pitanja ovlasti vlade sa suvremenom revolucionarnom strategijom, raskidanjem s kapitalom i imperijalizmom putem radničkog i narodnog pokreta sposobnog nametnuti svoju moć i vlast.

Utjecaj ANTARSYA-e je u konačnici bio limitiran parlamentarnim iluzijama o ‘ljevičarskoj vladi’ koja bi mogla dovesti do neposrednog i nekonfliktnog rješenja problema bez pobune. Unatoč tome, biti će potrebno nastaviti napore da se široke narodne slojeve uvjeri kako se neće biti moguće suočiti s najhitnijim i najneposrednijim društvenim problemima odgovorima usmjerenim jednostavno ‘protiv memoranduma’, bez napuštanja eurozone, odvajanja od EU i bez potpunog raskida sa sustavom koji stvara krize i memorandume. Put na kojem dolazi do sukoba s vjerovnicima i kapitalom nije lak, nije laka pobjeda koju bi nam ‘lijeva vlada’ mogla donijeti, već biti teška, naporna borba, kulminacija političke klasne borbe koja zahtijeva stvaranje borbenih organa iz redova običnih radnika. Biti će potrebno nastaviti napore na povezivanju svih aktivista koji su u procesu radikalizacije i njihovih borbi na temelju programa antikapitalističke revolucije i suvremenih oblika socijalističke i komunističke perspektive.

Nužno je da široki slojevi stanovništva uzmu stvari u svoje ruke kako bi izbjegli prepreke i nastavili na putu velikih borbi i posljedica rezultata izbora 6. svibnja, stvorili radnički i masovni politički pokret, borili se za ukidanje memoranduma, sporazuma o zajmu i svih povezanih zakon, povećali plaće i mirovine na pristojnu razinu i nametnuli zabranu otpuštanja. Sve daljnje privatizacije moraju biti spriječene, a one koju su provedene ukinute. Moramo zahtijevati nacionalizaciju banaka i velikih kompanija od strateške važnosti pod radničkom kontrolom. Izdaci za zdravstvo i obrazovanje se moraju povećati. Pokret građanskog neposluha ‘Neću plaćati’ i pokret za konačno ukidanje glavarine i ostalih davanja moraju biti podržani. Neposluh i otpor odlukama EU usmjerenim protiv radnika mora biti ojačan, poništavanje zakona o fiskalnom paketu, izlaženje iz eurozone i EU ojačavanjem organa samoorganiziranja iznad sindikalne birokracije mora biti zahtijevano i organizirano.

ANTARSYA ostaje kod svog prijedloga da se smjesta otvori bojište za raskid sa sustavom i obranu od napada te da se odmah nastavi s osnaživanjem borbi. Radnički organi borbe moraju biti razvijeni i poduprti. Poziv je upućen svim snagama na ljevici, da budu aktivne u ovome smjeru što je prije moguće.

U isto vrijeme ANTARSYA promovira stvaranje širokog ujedinjenog fronta ljevice i radničkog pokreta protiv fašističke prijetnje i kriminalnih aktivnosti Zlatne zore usmjerenih prema imigrantima i aktivistima pokreta. Nužno je razviti inicijative namijenjene razotkrivanju snažno sustavu prijateljskog i reakcionarnog karaktera Zlatne zore, njene fiksacije na EU i memorandum, njenog nacističkog mentaliteta i njene pseudopopulističke retorike kako bi se uništilo njenu društvenu bazu. ANTARSYA će odmah pokrenuti inicijativu za zajednički pristup suočavanju s fašističkom prijetnjom u ime svih socijalnih i političkih organizacija radničkog pokreta i ljevice (uključujući KKE i SYRIZA-u), kako na centralnoj tako i na lokalnim razinama.

Nastavit ćemo na neophodnom putu fronta antikapitalističke ljevice i pozivu svim snagama i aktivistima koji su izabrali raskinuti sa sustavom i poduprijeti obaranje, otvoreno diskutirati, zajednički djelovati i surađivati na izborima. U isto vrijeme nastavljamo borbu za daljnje jačanje  ANTARSYA-e prvenstveno borbom unutar pokreta, ali i na sljedećim izborima.” (Ulomci iz deklaracije.)

Poticanje na rasizam i šovinizam u masovnim medijima tijekom desetljeća i putem službenih politika rasizma kao i zli vladin rasizam su odgovorni za širenje fašističke zaraze u Grčkoj, koja je samo jedan korak udaljena od prijelaza u masovni pokret na liniji njemačke Nacističke stranke prije 1933. No, apatija i ravnodušnost političkih stranaka i organizacija ljevice i radničkog pokreta su isto tako značajno pridonijeli usponu nacističke bande, i ta odgovornost je vrlo ozbiljna. Hitno je potrebno preokrenuti ovaj katastrofalni trend. Mogućnost ljevičarske vlade se možda pojavila u Grčkoj, no ozbiljnije je skretanje društvenih i političkih uvjeta u smjeru Weimarske republike. Grčki kapitalizam i njegova buržoaska demokracija su prizvali ovo mračno doba.

Andreas Kloke