Farooq Tariq je vodeći ljevičarski aktivist. Član je Izvršnog komiteta Radničke partije Pakistana (LPP) te je aktivan u mnogim borbama radničke klase. Zbog svoje borbe protiv vojne diktature, proveo je mnogo godina u izgnanstvu i bio zatvaran najmanje 5 puta. U intervjuu za Viewpoint komentirao je političku scenu u zemlji.

Aktivni ste u lijevoj politici od 1974. Što su bile vaše političke aktivnosti u početku? Kako ste prihvatili marksizam kao vašu političku ideologiju?

Farooq Tariq: To je dug put. Pridružio sam se lijevoj politici kada nisam znao što je desnica, a što ljevica. Moglo bi se reći da me je čista slučajnost učinila političkim aktivistom. 1974. kada sam bio student, zagovarao sam prava žena i vjerovao da žene imaju pravo raditi s muškarcima u svim sferama društvenog i gospodarskog života društva. Bio sam protiv predrasuda i restrikcija nametnutih ženskom stanovništvu naše zemlje u ime kulture i religije. Islami Jamait Tulba (IJT), studentsko krilo Jamaat Islamija nije voljelo moje poglede te sam bio pretučen od njihovih nasilnika na kampusu. Ovaj incident me je učinio političkim aktivistom; s vremenom sam bivao sve bliži lijevoj ideologiji i politici.

Magistrirao sam primijenjenu psihologiju 1976. te se nakon toga pridružio obiteljskom poslu u Toba Tek Singhu. Nakon uvođenja izvanrednog stanja u lipnju 1977. sam se vratio u Lahore i počeo pisati članke protiv izvanrednog stanja i u korist demokracije. Prvo sam intervjuirao Benazir Bhutto u rujnu 1977. kada je posjetila Faisalabad, nakon toga Lyall Pur. Intervju je objavljen u dnevnom listu Al-Fatah koji je izlazio u Karachiju. U tim danima sam se čvrsto protivio izvanrednom stanju i podržavao borbu za demokraciju i ljudska prava.

U našoj borbi izvanrednog stanja, naši glavni protivnici su bili religijski fundamentalisti. Ova stvarnost nas je učinila ljevičarima bez preciznog znanja o ljevičarstvu. 1978., zbog političkih aktivnosti protiv izvanrednog stanja, bio sam prisiljen napustiti Pakistan. Proveo sam gotovo osam godina u Nizozemskoj i Engleskoj. Za to vrijeme pomogao sam uspostaviti grupu Borba, koja je bila aktivna u Pakistanskoj narodnoj stranci (PPP) Benazir Bhutto. Do 1986. situacija u Pakistanu se popravila i vratio sam se kući. Grupa Borba je trebala postaviti temelje na pakistanskom tlu. No, nakon prvog mandata Benazir na vlasti, zaključili smo da će PPP samo služiti vladajućim klasama. Napustili smo PPP kako bi započeli kampanju za nezavisnu radničku stranku. Nakon izgradnje dobre sindikalne baze, Radnička partija Pakistana (LPP) je pokrenuta 1997.

Danas imamo više od 3.000 članova. Jedna od osam velikih sindikalnih federacija – Nacionalna sindikalna federacija (NTUF) – je simpatizirajuće tijelo LPP-a. NTUF predstavlja više od sto tisuća industrijskih radnika. Naše članice su uspostavile Frontu radničke pomoći žena (WWHL), čije članstvo iznosi oko 2.000.

Neki ljudi su kritizirali LPP zbog prevelike povezanosti s nevladinim organizacijama (NVO). Što vi mislite?

Sudjelujemo u Odboru zajedničke akcije za prava naroda, koja uključuje 28 velikih NVO-a u Lahoreu zajedno s još dvije političke stranke (Nacionalnom radničkom strankom i Kršćanskom nacionalnom strankom). Došlo je do podijele u socijalnom pokretu u Pakistanu po pitanju koliko se trebamo protiviti fundamentalizmu i američkom imperijalizmu. NVO-e koje se protive fundamentalizmu su bile fizički napadnute od fundamentalista, koji su spalili njihove urede. Neke NVO-e su preferirale odmjeren napad američkog imperijalizma na Afganistan. Mi smo se protivili tome i bili smo u mogućnosti izgraditi donekle ravnotežnu poziciju unutar pokreta.

Naš je cilj izgradnja socijalnog pokreta na klasnoj liniji. Da imamo masovnu partiju u Pakistanu, većina ovih NVO-a bi se pridružila Radničkoj partiji i provodila kampanje unutar nje. No, kako ne postoji alternativa lijeve snage, NVO-e igraju ulogu u organiziranju socijalnih pokreta. NVO-e promoviraju liberalizam koji podržava demokratske, ljudske vrijednosti.

Mislite li da su NVO-e naštetile radu lijevih stranaka?

Postoje dvije vrste rada, dobar i loš. To je slučaj i u NVO sektoru. U Pakistanu, i posebno Lahoreu, postoje mnoge NVO-e. Orijentirane su na određeno pitanje i imaju ograničen utjecaj. Neke surađuju s lijevim strankama za dobrobit i izgradnju kapaciteta lokalnog stanovništva. Mislim da ćemo, ako ove NVO-e nastave surađivati s lijevim strankama, imati priliku izgraditi infrastrukturu usmjerenu na ljude koja može donijeti pozitivnu promjenu u budućnosti.

Što mislite o afirmiranim političkim strankama u Pakistanu?

Od vremena nezavisnosti do danas naše zemlja nije uspjela uspostaviti osnovne demokratske institucije. Većinu vremena tzv. ‘mainstream’ političari se međusobno natječu za vlast unutar postojećeg nedemokratskog i korumpiranog sustava. Na štetu našega stanovništva i progresa društva, predani su očuvanju društvenog i ekonomskog statusa quo. Sve političke stranke su nečasne; njihovi vođe ne čine ništa za napredak zemlje. Samo predstavnici iz običnih klasa mogu okončati ovaj nepravedni sustav. Problemi običnih muškaraca i žena mogu biti shvaćeni samo od nas samih; samo naši predstavnici mogu osigurati prava rješenja.

Želimo oformiti lijevi izborni savez i razgovaramo s lijevim strankama. Željeli bi smo se organizirati oko zahtjeva kao što su ne privatizaciji; nacionalizirati sve privatizirane industrije i velike monopoliste; ne otpuštanju u javnom sektoru – više od 100.000 radnih mjesta u javnom sektoru je izgubljeno u posljednje dvije godine – zahtijevati minimalnu plaću od 7.000 rupija (oko 450 kuna, op.prev.); drastično smanjenje obrambenog proračuna; odbijanje otplate inozemnog duga na osnovi da se je režim zaduživao za svrhe koje ne služe najboljim interesima zemlje. Vjerujemo da bi bitan korak bilo rezanje vojnog proračuna i trošenje tih sredstava na obrazovanje i razvoj. Ovo će biti učinkovit način borbe protiv religijskog fundamentalizma.

Neki novinski komentatori predviđaju da će Imran Khan biti na vlasti u budućnosti. Što mislite o tome?

Zaista poštujem Imrana Khana kao igrača kriketa i socijalnog radnika. No, osobno vjerujem da će, ako Imran Khan ikada dođe na vlast, to biti jedan od najtužnijih trenutaka za Pakistan. Zašto? Zato što on vjeruje u kapitalistički sustav i misli da se može reformirati. Nastoji inspirirati druge svojim statistikama i govorima na raznim novim kanalima. Ali, njegova vizija reformiranja kapitalizma je san. Ljudi koji misle da on može Pakistanu donijeti revoluciju su obmanuti.

Nedavno smo pročitali da je Tehrik-e-Insaaf (PTI, stranka kojoj je Imran Khan na čelu, op.prev.) imao sastanak s LPP? Što su bili ciljevi i koje je rezultate polučio ovaj sastanak?

Da, imali smo sastanka s Tehreek-e-Insaafom. Ništa nije bilo odlučeno ili finalizirano. To je bio samo neformalni razgovor radnika PTI-a i radnika LPP-a. Surađujemo za prava radničke klase i činit ćemo to i ubuduće.

Što LPP kaže o sporu Indije i Pakistana oko Kašmira?

Spor oko Kašmira su stvorili Britanci dok su formalno napuštali potkontinent. Željeli su stvoriti situaciju u kojoj bi se države međusobno sukobljavale. Spor bi mogao biti riješen da su političari zainteresirani za to.

LPP se zalaže za nezavisni Kašmir – pravo kašmirskih masa na samoodređenje, nezavisnost od Pakistana i Indije. Zahtijevamo neodgodivo okončanje državne brutalnosti s obje strane i povlačenje kako pakistanske, tako i indijske vojske. Kašmir ne pripada niti Pakistanu niti Indiji. Na kašmirskom narodu je da odluči; moraju riješiti situaciju vlastitim snagama.

Kakva je vaše mišljenje o aktualnoj vladi?

Osobno vjerujem da aktualna vlada nije uspjela postići ništa tijekom njihove posljednje četiri godine na vlasti. Izvršavali su Musharrafovu politiku. Vidimo da stopa inflacije raste s prolaskom vremena. Aktualna vlada vlada na ad hoc način. Ona nema kapaciteta da rješava probleme i ostane fokusirana. Bez oklijevanja mogu reći da je ova vlada među najgorima u povijesti Pakistana. I siguran san da će PPP biti poražena na sljedećim izborima. Vjerojatno će ostvariti sličan rezultat kao 1997., kada su dobili samo 27 posto glasova.

Ima li lijeva politika budućnost u Pakistanu?

Pakistan nije utočište lijevih ideja. On je teokratska država, u potpunosti dominirana religijskim idejama. Nadam se da će se s vremenom pojaviti lijeva politička stranka ili savez na razini cijele zemlje i oblikovati alternativu takvoj nedemokratskoj državi. Ljevica u zemlji igra ključnu ulogu u borbi za demokraciju i prava radnika.

Ne podižemo slogane revolucije sada i tvrdimo da će socijalizam riješiti sve. LPP je socijalistička stranka, veoma uključena u svakodnevne probleme ljudi. Razvijamo kampanje oko gorućih pitanja kao što su zemljišna prava. Osnovali smo Antiprivatizacijski savez Pakistana. Predvodimo borbu za prava žena i ljudska prava; borimo se protiv dječjeg rada. Uvijek nastojimo okupiti različite skupine i različite smjerove kako bi se uspješno povezali i ostvarili konkretne koristi.

Intervju vodio Salman Ali

Izneseni stavovi osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove Radničke borbe.