Na tematskoj tribini ”Jadrankamen-kruh od kamena”, koja se održala u utorak 12.06.2012. u dvorani kina Mosor u 17 sati još jednom se nastojalo upozoriti na tešku situaciju u kojoj se nalaze radnici Jadrankamena. Jedini zaključak koji se može donijeti je taj da je sudbina Jadrankamena i njegovih radnika i dalje neizvjesna. Nitko od političkog vrha nije zainteresiran za Jadrankamen, nego samo za formu – stečaj. Nakon smjene stečajnog upravitelja Bućana na njegovo mjesto je došla stečajna upraviteljica … koja je čini se nastavila politiku sustavnog uništavanja Jadrankamena. U odbor vjerovnika je ušao radnik koji je čini se stao na stranu uprave i vjerovnika i u potpunosti zanemaruje interese radnika iako Tonči Drpić, sindikalni čelnik Jadrankamena pokazuje veliku odlučnost u borbi za očuvanje proizvodnje, no njega (vjerojatno zbog toga) usprkos očekivanjima nitko nije postavio u odbor vjerovnika.

Za rješavanje pitanja Jadrankamena je potrebno pola sata – ima ljude, znanje, iskustvo, svjetski cijenjenu ”sirovinu” i strojeve. Obustava proizvodnje nije potrebna; potrebna je predstavnicima kapitala koji namjeravaju iscrpiti maksimalno iz Jadrankamena i nakon toga prodati zemljište. Kakvu perspektivu ima Jadrankamen pokazuje i činjenica da unatoč svim pljačkama, prije svega ”Tuđmanovog partnera za tenis”, a zatim i ostalih, Jadrankamen je uspio opstati do danas i još je u mogućnosti bez problema nastaviti proizvodnju.

Još jednom je pokazano i da se neće prezati od upotrebe sile. Nakon već poznatih upada policije u zaštitu interesa kapitala, još je jedan radnik Jadrankamena uhićen jer je pokušao spriječiti pljačku stavši pred kamion koji je odvozio tzv. ”tehnički kamen” koji prije nije imao tržišnu vrijednost, a počinje je imati, dok ga Jadrankamen ima na gomile. Na pitanje zašto ga uhićuju, policajac je odbrusio: ”Tako sam rekao”.

Sve to i puno više se danas moglo čuti na tribini, a osim toga bilo je i pjesme i filma.  Jasno se može vidjeti značaj Jadrankamena za radnike i ne samo za njih. No, u Hrvatskoj nije dovoljno htjeti raditi i živjeti od rada. Potrebno je naučiti tenis ili nešto slično čime ćete se ulizati nekom političkom moćniku koji Vam možda odluči darovati neke dionice. Tako se slobodno može zatvoriti jedina klesarska škola u Hrvatskoj sa stoljetnom tradicijom i otvoriti ona koja će podučavati ”tehnikama ulizivanja i političke poslušnosti”.

V.S. 

Izneseni stavovi osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove Radničke borbe.