Intervju koji je Paolo Gilardi obavio s Dimitrisom Hilarisom iz OKDE-Spartakosa za švicarski časopis l’Anticapitaliste.

”Nada, a ne strah, je ono na čemu temeljimo našu budućnost.” Tim riječima je Alexis Tsipras odgovorio na izborni poraz SYRIZA-e, koalicije radikalne ljevice koju predvodi. Jer, osim pobjede desnice, ništa nije riješeno za grčki narod, a niti će išta biti lako za stranke pozvane da vladaju u kontekstu vlade nacionalnog jedinstva. Također, paradoksalno, SYRIZA-in poraz se čini kako nije faktor demoralizacije, već prije nade.

Dimitris, koliko ste razočarani pobjedom desnice na izborima 17. lipnja?

To je pirova pobjeda. Tijekom predizborne kampanje, mediji su igrali na strah, na izlazak iz eurozone, učinke nepoštivanja memoranduma potpisanih s EU, nestabilnost vlade. Desnica je tako uspjela pridobiti glasove društvenih slojeva zastrašenih takvom nestabilnošću. Dok je SYRIZA pokupila glasove među radnicima i mladima, desnica je dobila glasove srednjih klasa i starijeg dijela stanovništva. Ali, niti Nova demokracije, koja je pobijedila s 29,66 %, niti SYRIZA s 26,89 %, nisu uspjele mobilizirati 35 % koji nisu izašli na izbore. SYRIZA  je pridobila dodatnih 10 % u odnosu na izbore 6. svibnja od ostalih lijevih snaga. ND je napravila isto na desnici.

Što sad?

Sada ćemo vidjeti da je to pirova pobjeda. Vlada nacionalnog jedinstva koja uključuje ND, PASOK i Demokratsku ljevicu će prolaziti kroz iste proturječnosti kao i grčko društvo. Također, izuzev kratkih razdoblja, u Grčkoj nikada nismo imali vladu nacionalnog jedinstva. I ova vlada će biti odgovorna za provedbu naputaka Trojke. A, po prvi put, suočit će se i sa snažnom opozicijom u parlamentu i na ulici.

Upravo tako, ulične mobilizacije …

Rezultat je SYRIZA-i dao pouzdanje. Pouzdanje u društvena kretanja, mobilizacije u posljednje tri godine, ali i pouzdanje u mogućnost stvaranja radikalne lijeve snage bez obzira na sve nejasnoće unutar SYRIZA-e. Ova situacija potiče raspravu o alternativama jer nastaje zahtjev da se ide dalje od prosvjeda i nude alternativna rješenja, a to potiče politizaciju što nije dobro za vladu.

Društvena i politička kretanja su u tijeku. I to je u ovom momentu važnije od iskušenja, koje postoji, da se oslanja na snažnu parlamentarnu zastupljenost radikalne ljevice. Treba, međutim, paziti na podjelu rada između pokreta, odgovornih za prosvjedovanje i lijevih stranka koje se bave politikom.

Kao izborni izraz borbi, SYRIZA se pojavljuje kao model u Europi.

Kao što njeni vođe kažu, SYRIZA je “stranka demokratske normalnosti”. Ali, ako SYRIZA poštuje buržujsku zakonitost, ona nema poštovanja prema SYRIZA-i. A upravo u ovakvom razvoju događaja se mogu dogoditi neke stvari. Nije dovoljno ukazati na nejasnoće u SYRIZA-i – njen program je mnogo umjereniji od njenih slogana – već trebamo potaknuti pokretanje rasprave na ljevici o političkoj alternativi.

Mi, snage antikapitalističke koalicije, moramo učiti iz tog iskustva. Moramo biti dio društvenih i političkih kretanja koja želi promjenu. To bi trebao dovesti do ujedinjenog fronta sa SYRIZA-om i KKE (Komunistička partija Grčke), oko ideje o lijevoj vladi koja nije vlada upravljanja, već raskida.

Što znači?

Što znači poništavanje memoranduma, raskid sa eurom i Europskom unijom. Ne da bi se vratili na drahmu, već kako bi oduzeli Trojici instrument prijetnje i ucjene – euro. Doista, kako možemo govoriti o nacionalizaciji banaka – ili jednostavnoj javnoj kontroli potonjih koju SYRIZA zagovara – ako nemamo kontrolu nad stvaranjem novca? Na nama je da se suočimo s prijetnjom: ako nastavite sa svojim diktatima, možemo napustiti euro. A za to moramo uvjeriti mase da postoji život izvan eurozone, ali ne u nacionalističkim uvjetima.

Upravo je u tom kontekstu ekstremna desnica potvrdila svoju prisutnost.

Zato se protiv nje treba boriti na ulici, prenoseći sukob na socijalno područje umjesto nacionalnog.

Neke procjene govore o 560 milijardi eura utaje poreza samo u 2010. Što se može učiniti u Europi za potporu grčkom narodu?

Međunarodna solidarnost nam mnogo znači. Osjećali bi smo se manje izolirani u vrijeme kada nas žele uvjeriti da smo sami u Europi. A onda, ako možete izvršiti pritisak na banke da otkriju veličinu depozita bogatih Grka koje drže …

Paolo Gilardi (komentar): Savezno vijeće je dalo popis od 4.000 američkih građana koji imaju švicarske bankovne račune; možemo li očekivati da javno obznane imena grčkih milijardera koji svoju imovinu drže u Švicarskoj?

Paolo Gilardi

Izneseni stavovi osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno službene stavove Radničke borbe.