Vlada je nedavno najavila svoj novi  plan rekonstruiranja HŽ-a. Ministar u socijaldemokratskoj/neoliberalnoj vladi, Siniša Hajdaš Dončić predstavio je program koji uključuje 2.700 otkaza za radnike na željeznici do kraja godine, uz nastavak otkaza u sljedećoj godini, čiju će dinamiku određivati kretanje investicija u budućnosti. Radi se o najnovijem napadu na radnike i budućnost HŽ-a koju su, kako ranije HDZ tako sada i SDP, gledali u perspektivi smanjivanja radničkih prava i postepenom otvaranju puta za potpunu privatizaciju HŽ-a, čime će se, ako dozvolimo da do nje dođe, još jedan sektor od ogromnog značenja za čitavo društvo potpuno prenijeti u ruke privatnog kapitala. U tom pogledu najavljeni plan samo je jedan od koraka u nizu politike koja se sustavno provodi već niz godina, a čiji je bitan segment bilo razbijanje HŽ-a na pet različitih poduzeća, kako bi se ona podijeljena mogla lakše privatizirati. Novim planom je predviđeno da se, između ostaloga, HŽ-Putnički prijevoz i HŽ Cargo nastave pripremati za privatizaciju, u koju idu i Željeznička tiskara, Željezničko ugostiteljstvo te radionice željezničkih vozila Bjelovar i Čakovec.

Radnici bi na ove napade morali odgovoriti veoma čvrsto i nepokolebljivo – onemogućiti protu-radnički plan otpuštanja i budućeg privatiziranja i uništavanja HŽ-a, solidarizirati se s kolegama na željeznici bez obzira na to u kojoj struci rade, uz pomoć aktivista i drugih radnika pokrenuti kampanje solidarnosti, te se početi pripremati za ozbiljan i sveobuhvatan štrajk i ostale akcije . Ne još jedan u nizu besmislenih petominutnih štrajkova upozorenja, nego štrajk do ispunjenja zahtjeva. Ozbiljno proveden štrajk, koji bi doveo do blokiranja svog putničkog i teretnog prometa, pokazao bi izuzetnu snagu radnika HŽ-a koja bi morala prisiliti vladu na popuštanje. Najveća prepreka pokretanju radničkog otpora su velika razjedinjenost na različite strukovne sindikate i nedostatak sloge, kao i velika birokratiziranost sindikata.

Dosadašnje reakcije sindikalnih čelnika su, sasvim očekivano, bile u potpunosti nezadovoljavajuće i poražavajuće – svjedoče o njihovoj nezainteresiranosti za poduzimanje otpora, te želji sindikalne birokracije da se radnici pasiviziraju i prepuste pasivnom iščekivanju sudbine umjesto borbi za svoja prava – zaštitu zaposlenih, prekidanje privatizacije i zaštite HŽ-a od propasti koja mu se, po već toliko puta viđenom scenariju, privatizacijom sprema. Njihova intervencija se uglavnom sastojala u negodovanju kako ih se s planovima nije upoznalo ranije, kako se za otpuštanja moraju na vrijeme postaviti jasni kriteriji, te ”prijetnjama” kako se svaki otpušteni radnik mora odgovarajuće zbrinuti i kako će se možda  početi razmišljati (!) čak i o štrajku. Takve izjave, dok otkaz visi nad glavom 2.700 radnika, a čitavom HŽ-u prijeti nezaustavljivo propadanje uslijed daljnjeg cijepanja poduzeća i privatizacije, zaslužuju svaku osudu. Ljudi koji ne mogu vidjeti svu težinu situacije i ogromnu potrebu radničkog zbijanja redova i onemogućavanja provedbe ovakvih planova hitnim sindikalnim akcijama zasigurno ne mogu rukovoditi sindikatima, a niti zastupati radnike, već predstavljaju svjesne ili nesvjesne suradnike vlade.

Na žalbe države i uprave o tome kako je HŽ potrebno restrukturirati jer je trenutna situacija u HŽ-u nepodnošljiva treba odgovoriti jednostavno: ”otvorite knjige”. Neka radnički predstavnici dobiju uvid u poslovne knjige, kretanja poduzeća, prihode i rashode, broj članova uprave i birokracije te kretanje njihovih plaća, uvid u načine njihovog zapošljavanja … Tada će se vidjeti koliko se birokrata i menadžera može otpustiti, za koliko treba smanjiti plaće preostalima u upravi i administraciji, koje sve ljude zaposlene na temelju veza treba izbaciti s posla te tko treba odgovarati svojom vlastitom imovinom za sumnjive radnje u HŽ-u. Široko raširenim praksama zapošljavanja po stranačkoj i rodbinskoj liniji, kriminala i svih zakulisnih igara može se stati na kraj samo ako se radničkim predstavnicima omogući kontrola poslovanja i nadzor nad zapošljavanjem. Oni koji to ne žele i koji se tome protive očito imaju i razloga, a jasno je i kakvih. Na sve njihove izgovore potrebno je odgovoriti prezirom i radom na stvaranju što snažnijeg otpora najavljenim planovima.

Ž. M.