Dok na sjevernoj poluci vlada vrela žega i strah od nove cijene kukuruza, na južnoj u principu vlada zima, čiju tišinu prolamaju pucnji južnoafričke policije u četvrtak 16. kolovoza 2012.: 34 rudara iz rudnika platine u Marikani je ubijeno, 80 ranjeno a 250 uhićeno. Krvoproliće kakvo nije viđeno još od vremena aparthejda. S tom razlikom što su sada i ubojice i ubijeni crnci, a naredbodavci i vlasnici rudnika i dalje bijelci. Rudari su pobijeni jer su štrajkali, tražili povišicu nadnice i nisu htjeli poslušati naredbu poslodavca da siđu u rudnik. Dakle, kapitalizam prelazi iz svoje druge truleće etape u treću, gdje se slobodan najamni odnos pretvara u robovlasnički. U klasnim odnosima samo jedna nijansa: vlast i dalje drži bijeli kapital, ali posredstvom crnih plaćenika iz ANC i vodećeg sindikata NUM, čiji je čelnik ušao u upravni odbor rudnika platine. Sjećate se kako su grofovi njemačkog kapitala unajmili Eberta i Noskea kad je trebalo obezglaviti proletersku revoluciju? E pa to je isto danas u Južnoj Africi.
Iako imam rođenog brata na tim dalekim meridijanima južne hemisfere, crna rudarska braća iz Marikane su mi bliža, jer klasno srodstvo je moćnije od krvnog. Znam da na stadionima Zagreba, Beograda, Varšave i Moskve fašističke navijačke rulje zvižde crnim nogometašima kao majmunima, jer su sebi utuvili u glavu da su viša, bijela plavokrvna rasa. Od zvižduka prelaze na pojedinačno klanje nezaštićenih obojenih stranaca, poput Zlatne zore u Grčkoj (pogrešan naziv za crnu kugu),a ako nema stranaca dovoljni su i domaći Cigani. Zatim se organiziraju u paralelne vojne formacije, kao srbijanski tigrovi, orlovi i vukovi u bosanskim i drugim ratovima, da bi na kraju postali regularna vojna formacija poput specijalnih borbenih jedinica, kako u balkanskim državicama tako i u Južnoj Africi. Ako je kapitalizam doista vođen ”nevidljivom rukom”, onda je to ova bijela ruka kapitala iza kulisa: za neposlušne radnike ima dovoljno nezaposlenih i obijesnih od kojih se mogu napraviti uniformirane ubojice. Predsjednik Zuma, istražne komisije, novinarsko istraživanje ”tko je prvi počeo” itd. – sve je to zamlaćivanje javnog mnijenja, oni su pucali po naredbi bijelog kapitala na crne rudare kao na vrapce.
Slava našoj crnoj rudarskoj braći!
Radoslav Pavlović
Crni četvrtak u Marikani,
24 kolovoza, 2012 at 11:09
Planeta Zemlja je stara četiri milijarde godina. Za osam milijardi godina biti će potpuno pusti i sprženi beživotni otok u svemiru, uništena od sunca koji će se pretvoriti u crvenog diva.
U međuvremenu jedna pomahnitala bulumenta budala uništavaju egzistenciju svojih bližnjih, većine čovječanstva, tjerajući ih u glad, nedostatak obrazovanja, razboljevanje , umiranje i nedostatak primjerene vremenu medicinske zaštite i osnovnih uvijete za život dokidajući time osnove za temelje ljudskog dostojanstva pojedinaca i čitave ljudske vrste, a sve to jer žele imati stometarske jahte s tri helikoptera na palubama, desetke kuća po Toskanama, Provansama, Maldivima…iako istovremeno ne mogu biti na svim tim mjestima niti mogu u razumnim vremenskim periodima iskoristiti sve to što će korozija i zub vremena vrlo brzo pretvoriti u prah. A ako i prodaju sve to, opet ni oni ni njihovi potomci ne mogu sav taj novac pojesti već ga moraju trošiti opet na luksuz, do prvog burzovnog kraha ili povijesnih lomova društava. Pohlepno se iživljavajući u grabeži i luksuzu, nepovratno uništavaju ostatak svoje ljudske vrste, većinu stanovništva Zemlje, zbog bespredmetne, neiskoristive, nelogične i bespovratne potrošnje materijalnih resursa zajedničke i jedine nam planete Zemlje, a kojih ima dovoljno za sve, kada bi se planski i pravedno rasporedili.
Gonjeni kapitalističkom trkom za profitom i pohlepom, otimaju od konkurencije i svih ostalih izlažući ih riziku gladi, umiranja i života u neznanju i primitivizmu.
A što je pohlepa? Pohlepa je patološka strast! Npr. prežderavanje je jedan od oblika pohlepe. Ili prinudna želja za kupovanjem u pokušaju bijega od depresivnog raspoloženja. Pohlepa je čin bijega od unutarnje praznine i želja za savladavanjem osjećaja deprimiranosti. Pohlepa je sam simptom psihičkog disfunkcioniranja i patološka manifestacija pomanjkanja potpunog osobnog razvitka. (Erich Fromm: Anatomija ljudske destruktivnosti).Zbog toga je u krščanskoj i jevrejskoj etici i nauku, pohlepa jedan od najtežih grijehova. U etici propovijedanoj od onih istih koji zbog nedostatka osobnog duhovnog razvitka gomilaju zlato i troše ogromna bogatstva u svojim crkvama, sinagogama, crkvenim institucijama i na luksuzan život svojih visikopozicioniranih, naravno utirući put svim onim tajkunima koji ih tako zdušno slijede i na koje ne treba potrošiti ni riječi jer je sve preočito. Za njima tapka ona ogromna količina korumpiranih političara koja otkidajući živo meso narodnog bića pohlepno polaže pravo na “svoj dio kolača”.
Ovakvo izvitopereno društvo, ovakvo profitersko, kapitalističko uređenje društvenih zajednica koje promoviraju pohlepu je teško bolesno društvo.
Pojedinci žive u društvu koje im pruža dovršene uzorke koji pretendiraju dati značenje njihovim životima. U našem društvu im je, na primjer, rečeno da uspjeti zaraditi, uzdizati obitelj, biti dobar građanin i potrošač, konzumirati robe i zadovoljstva daje smisao životu. Ali za većinu ljudi ta sugestija taj karijerizam i konzumerizam, djeluje na razini svijesti, ali na razini podsvijesti oni ne dostižu istinit osjećaj smislenosti, niti imaju svoje središte u sebi. Sugerirani uzorci postaju slabi i sve češće ne uspijevaju. Jer postoje specifični uvjeti okoline koje vode optimalnom napretku čovjeka ili ako ti uvjeti nedostaju, čovjek postaje osakaćen , zaostao čovjek koga karakterizira prisustvo sindroma koji osujećuje život. Da se to događa danas na širokom planu, dokazuje sve češće odavanje drogama, alkoholu, stimulansima, pomanjkanju istinskog interesa za bilo što i porast nasilja i destruktivnosti. Masovne ubojice (i samoubojice) sve su češća pojava, kao i izlazak na ulice u provalama nasilja nezadovoljnih zaposlenih i nezaposlenih (onih 99%) po gradovima Grčke, Španjolske, Francuske, Engleske, Amerike….
Barak Obama se 2012. zabrinuto javno pita kako smanjiti eskalaciju nasilja po gradovima Amerike. Imaš ti rješenja i znaš ti kako Obama , ali ne smiješ! Nemaš hrabrosti i ne možeš preči na socijalizam i odbaciti neoliberalni kapitalizam kao što je to učinio Franklin Delano Roosevelt 1932. godine pokazavši efikasno, brzo i učinkovito koji je pravi put. Sve ostalo je samo sakrivanje istine i prijetvorno prenemaganje.
Globalno gledano, zapadna civilizacija i njen kapitalizam koji je nametnula ostatku svijeta je teško bolesno društvo koje stvara teško psihički bolesne pojedince, većinu pripadnika toga društva. Nakon Marksa rijetko je tko ustao protiv takve perspektive i sudbine ljudskog roda. Zašto? Razlozi zbog kojih društveni znanstvenici nisu pitanje optimalnih društvenih uvjeta za čovjekov razvoj smatrali primarnom brigom mogu se lako razabrati ako se uvidi tužna činjenica da su uz nekoliko rijetkih iznimki, društveni znanstvenici u biti apologeti, a ne kritičari postojećeg društvenog sistema (Branko Grčiću pročitaj ovo još jednom!).To je moguće zato što su za razliku od prirodnih znanosti, njihovi rezultati od male vrijednosti za funkcioniranje društva. Naprotiv pogrešni rezultati i površan postupak imaju korisnu funkciju kao ideološki cement postojećeg stanja jer istina u ovom slučaju, ugrožava status quo(E. Fromm).
A što na sve ovo kaže pozvani Karl Marks kojeg, shvativši na zapadu da je stanje neodrživo, ponovno štampaju i pogotovo u Njemačkoj počinju ponovno proučavati na fakultetima? Genijalni Karl Marks je još 1860. napisao:
“Eksproprijacija neposrednih proizvođača izvodi se s najnepoštednijim vandalizmom i pod nagonom najbestidnijih, najprljavijih, najpodlijih i najgnusnijih strasti. Privatno vlasništvo stečeno vlastitim radom (privatno vlasništvo seljaka i zanatlija) koje počiva na srastanju pojedinačnog nezavisnog radnog individuuma s njegovim uslovima rada, biva potisnuto od kapitalističkog privatnog vlasništva, koje počiva na eksploataciji tuđeg, samo formalno slobodnog rada. Slijedeći koji dolaze na red za eksproprijaciju su sami kapitalisti. Ova eksproprijacija vrši se igrom unutrašnjih zakona same kapitalističke proizvodnje, centraliziranjem kapitala. Jedan kapital ubija mnoge. Ruku pod ruku s ovom centralizacijom, ili eksproprijacijom mnogih kapitalista od strane malo njih, razvija se kooperativni oblik procesa rada u sve većem omjeru, svjesna tehnička primjena nauke, planska eksploatacija zemlje, pretvaranje sredstava za rad u samo zajednički upotrebljiva sredstva za rad, ekonomiziranjem svim sredstvima za proizvodnju njihovom upotrebom kao sredstava za proizvodnju kombiniranog društvenog rada, obuhvaćanje svih naroda u mrežu svjetskog tržišta, a time i internacionalni karakter kapitalističkog poretka. Sa stalnim opadanjem broja kapitalističkih magnata, koji nasilno prisvajaju i monopoliziraju sve prednosti tog preobražajnog procesa, raste masa bijede, pritisaka, ropstva, degeneracije i eksploatacije, ali i revolt radničke klase koja stalno nabujava i koju sam mehanizam kapitalističkog procesa proizvodnje školuje, ujedinjuje i organizira (koliko god kapitalisti inzistirali na preuskoj specijalizaciji i potkupljivanju sindikalista. P.H.). Kapitalov monopol postaje okov za način proizvodnje koji je s njim i pod njim procvjetao. Centralizacija sredstava za proizvodnju i podruštvljene rada dostižu točku na kojoj više ne mogu podnositi kapitalističku ljusku i razbijaju je. Kuca posljednji čas kapitalističkog privatnog vlasništva. Eksproprijatori bivaju eksproprirani!”
Iz prethodnog se vidi da neizbježnost pretvaranja kapitalističkog društva u socijalističko Marks u cijelini izvodi iz zakona kojima je mogao predvidjeti složena događanja u društvu150 godina unaprijed i time dokazao ispravnost svoje genijalne teorije. Marks kaže da će intelektualni i moralni pokretač borbe protiv kapitalizma koja će se ispoljavati najrazličitijim sadržajima i oblicima biti proletarijat kojeg razvija i odgaja sam kapitalizam. Taj proletarijat usmjeriti će svoju borbu na osvajanje političke vlasti (upravo kako se dogodilo 1935. u danas bogatoj i sretnoj Norveškoj, a što okolni mediji i kapitalisti na vlasti uspješno prešućuju ostatku svijeta!). A sredstva za proizvodnju biti će podruštvovljena i preči će u vlasništvo društva (baš kao što se, iako prerano, dogodilo i trajalo, većim dijelom uspješno, čitavih 45 godina u bivšoj Jugoslaviji omogućujući dostojanstven život većini njezinih stanovnika). Genijalni Karl Marks!
I što sad? Gledati kako ovo bolesno neoliberalno kapitalističko društvo i svjetski nehumani poredak gnjije srljajući u propast i najvjerojatnije u svjetski rat kao zadnji trzaj pred smrt u pokušaju da traje bar još neko vrijeme? Kina se ubrzano naoružava, Indija se ubrzano naoružava. Rusija se ubrzano naoružava. Amerika vojne potencijale prebacuje na pacifičke granice Kine. Muslimanski svijet se budi i traži svoje značenje i ponos na planeti.
Mi mali, financijski kolonizirani i namjerno ekonomski uništeni Hrvati, o drugima ovisni, u interesnoj smo sveri najužeg zapada što je počelo graničiti sa neokolonijalizmom. Naši “vlastodršci” odlaze po mišljenje i odluke na noge “gazdama”. Milanović odlazi po pozivu u Washington i dva dana nakon povratka potpisuje neograničeno i bez upozorenja korištenje neispitane američke GMO hrane u Hrvatskoj. (Najgore je to što je ta GMO hrana samo manji i nevažniji dio direktiva koje je dobio prije povratka i koje dobivaju oni koji su tobože na vlasti u Hrvatskoj). Slijedeće je, kako nas upozoravaju preko medija nezavisni dobro obaviješteni američki stručni izvori, rasprodaja po direktivi, jadranske mediteranske obale, bjelosvjetskim zapadnjačkim bogatunima , ali prije toga će se prisiliti već osiromašeno stanovništvo visokim porezima koje neće moći plaćati, na rasprodaju imovine, nekretnina.(Linić nas već mjesecima priprema na to).
I sad nas ti naši namjesnici “na vlasti” neprestano uvjeravaju da rade u interesu naroda, dakle radnog stanovništva Hrvatske, a ustvari su dio interesa i vlasti globalnog neoliberalnog kapitala koji može jedino funkcionirati na porobljavanju i pljački stanovništva planete (onih 99%) pa i stanovništva Hrvatske. Tu kvadraturu kruga ni u teoriji ne mogu suvislo artikulirati i argumentirati i zato svi ti naši političari na vrhu, nama ostalima djeluju sve luđe i luđe i nevjerodostojno. To shvaćaju i oni ali ne mogu odustati jer je prečvrst bratski zagrljaj neokolonijalista sa zapada koji našim političarima i odabranim tajkunima bacaju mrvice sa stola. Koje je rješenje? Proučavajte Marksa! Otkrit će vam se odgovori. Ako ih svijet traži i pronalazi u Marksu, možete i vi.