Najamni rad i kapital skup je članaka Karla Marxa koji su izlazili 1849. godine u Novim rajnskim novinama, a na temelju njegovih predavanja radnicima koja je održao u Bruxellesu dvije godine ranije. Godine 1846./47., dakle nešto prije održanih predavanja, Marx je dovršio svoje značajno djelo, Bijeda filozofije napisano u obliku kritike Proudhonovog djela Filozofija bijede. Tim djelom je zaokružio neke osnovne linije svog ekonomskog i historijskog pogleda. Stoga ovi članci sadrže neke već razrađene Marxove misli poput toga da su ekonomske kategorije samo teorijski izrazi društvenih odnosa. Marx ne gleda kapital kao stvar ili kao puko sredstvo za proizvodnju. On u kapitalu vidi određeni društveni, i to buržoaski, odnos proizvodnje. Prema tome i određeni društveni odnos proizvodnje, poput buržoaskog na primjer, predstavlja samo društveni odnos proizvodnje u određenoj fazi razvoja čovječanstva.

Kako i sam naslov kaže Marx se bavi odnosom najamnog rada i kapitala. Drugim riječima zanima ga odnos kapitalista i radnika kao i posljedice koje iz tog odnosa proizlaze. Tako se na početku objašnjava najamnina i čime je ona određena. Nakon što je razradio glavne značajke kapitala kao odnosa, Marx prelazi na razradu poznate teze svih tadašnjih ekonomista, a napose i današnjih, da ”radnik ima interesa da kapital brzo raste”. Između ostalog on dokazuje da rastom kapitala, proširuje se podjela rada i primjena mašinerije. Ovo pak ima za posljedicu sve veću konkurenciju među radnicima, a što ima za posljedicu padanje najamnine.

Ipak, u ovom razdoblju svog života Marx još nije bio došao do poznatog i revolucionarnog zaključka iz radne teorije vrijednosti da radnik ne prodaje rad već svoju radnu snagu. Tako je u ovom izdanju Engels izmijenio ovaj ključni detalj jer je ono bilo namijenjeno propagandi među radnicima. Prema tome djelo je onakvo kakvim bi ga Marx bio napisao da je poživio još osam godina i dočekao njegovo novo izdanje 1891.

Tekst pronađite ovdje ili u teorijskoj rubrici.