RB : Predstavite nam inicijativu koja je nastala povodom davanja Hrvatskih autocesta u koncesiju. U kojoj je fazi inicijativa sada, kako planirate da će se odvijati i koji su konačni ciljevi?

Mijat Stanić : Najprije da kažem nešto o sebi i svome sindikatu. Ja sam predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata, sindikata koji djeluje u cestarskim poduzećima; on djeluje u sedam poduzeća od kojih su sva državna. U zadnje vrijeme nova vlada je najavila da će dati autoceste u koncesiju. Mi i sa bivšim vladama, još od 2005. godine, ratujemo protiv tih koncesija. Prva naznaka davanja u koncesiju je bila povodom stand by aranžmana s MMF-om, gdje su poduzeća dobila rok do kada su trebala provesti privatizaciju. Međutim od toga se odustalo, jednim dijelom i zbog toga što smo i mi kao radnici digli veliku bunu, ali se ista tema pojavila 2008. za vrijeme Ive Sanadera. Mi smo organizirali i najavili prosvjed i nakon njegovog organiziranja stigao nam je prosvjed u ministarstvo kod ministra Božidara Kalmete i on je rekao da će odustati od koncesije. Tražili smo pisanu potvrdu – što nam je on i dao. Tada smo odjavili i prosvjedni skup jer se odustalo od koncesije.

Prošle godine opet je krenula ta najava za koncesiju i to prije nego što je došla nova vlast. Radimir Čačić je već u 11. mjesecu govorio o tome. Na to smo mi rekli da kada je u pitanju strateška imovina Republike Hrvatske, pogotovo kada je u pitanju infrastruktura, šume, voda, more, otoci i slične važne stvari, riječ o toliko bitnim pitanjima da se mora pitati građane što o tome misle. Treba za to tražiti dozvolu od građana. Građani ne trebaju odlučivati u društvu samo na dan izbora nego bi trebali biti uključeni u rješavanje važnih pitanja kao što je strateška imovina.

Pošto je ovo već ušlo u ozbiljnu fazu krenuli smo s inicijativom prikupljanja potpisa za referendum. Naš nezavisni sindikat će biti nositelj ove inicijative koja je veoma zahtjevna i tražit će ozbiljnu infrastrukturu. Nastojat ćemo da se povede široka javna rasprava s predstavnicima udruga, intelektualcima, aktivistima te svim građanima koji su zainteresirani. Nastojat ćemo održati i tribinu i naš je cilj da se u to uključi što više ljudi, a pogotovo aktivista koji su pokazali volju da žele sudjelovati u kreiranju boljeg društva. Želimo uključiti sve sindikate, udruge, studente, umirovljenike … sve osim političkih stranaka. Stranačkih boja ovdje ne smije biti jer se ne radi o stranačkom, već o strateškom pitanju što je od puno veće važnosti od nekakvog strančarenja. Naravno da pojedince nećemo pitati pripadaju li ovoj ili onoj stranci – to nas ne zanima – no ne mogu se stranke promovirati uz ovakav program. Zato ove Karamarkove najave da će HDZ tražiti referendum predstavljaju samo političku igru. Stranka koja je najviše kriva zbog privatizacija koje nam se događaju i koja nas je dovela u ovu situaciju je upravo HDZ. Oni su nad zadužili, a sada imaju obraza govoriti da će oni provoditi nekakve referendume. Zadnji koji je kompetentan i koji ima pravo da se javlja je HDZ.

Ta inicijativa neće ostati samo na autocestama. Naša je ideja da kroz javne rasprave dođemo do nekakvog konsenzusa o tome što je to strateška imovina RH za koju bi vlada uvijek morala pitati građane ukoliko želi mijenjati strukturu vlasništva. Već je puno toga otišlo iz naših ruku. Nije se smjelo npr. dogoditi da banke odu. Ne smije nam se dogoditi daljnja erozija da ono što smo mi gradili i stvarali odlazi u privatne ruke i da nas to dovodi u ropski položaj.

Zašto su autoceste nama toliko bitne? Zato jer one predstavljaju najskuplji projekt RH. Nikada se ni u što nije toliko uložilo kao u izgradnju autocesta. Ta ulaganja su najvećim dijelom od naših građana – cestarina je predstavljala manji dio podmirivanja troškova, uglavnom je to išlo iz cijena goriva. Svake godine izdvoji se otprilike milijardu i pol kuna za izgradnju autocesta. Sada nitko ne pita građane što će biti s tim autocestama. Za nas u sindikatu autoceste nisu toliko bitne zbog statusa radnika jer posao je sindikata da ispregovara dobar kolektivni ugovor, a s obzirom na direktive koje slijede ulaskom u EU morat će se dodatno pojačati sigurnost, što znači i veći broj izvršilaca. Tu nisu u opasnosti radnici da će izgubiti radna mjesta ili imati manju plaću. Pitanje je prava svih građana. Želimo obrnuti sadašnju situaciju, odnosno postići to da će svaka buduća vlast ako na bilo koji način želi mijenjati vlasničku strukturu morati raspisati referendum.

RB : Kakvo je stanje s vremenom?

Mijat Stanić : Vremena ima dovoljno jer mi možemo što se tiče sakupljanja potpisa to raditi do dana potpisivanja koncesijskog ugovora. Mi nećemo žuriti dok ne osiguramo kompletnu infrastrukturu. Odredit ćemo najniži broj stanovnika nekog mjesta koji je potreban da postavimo svoj štand. Kada svi budu postavljeni onda u posljednjih petnaest dana krećemo u akciju. Cilj će nam biti skupiti najviše potpisa što možemo, a ne samo onoliko koliko je potrebno za referendum. Jako je bitno da ljudima vratimo samopouzdanje da mogu utjecati. Kada prikupimo potpise onda sigurno idemo na referendum. Više se nikada ne smije dogoditi ovo što su učinili sindikati – koji su jedini i uspjeli prikupiti potpise – da se odustane od referenduma. Tu više pitanje i nije bilo vezano uz odredbe ZOR-a nego je bilo više riječi o tome da ljudi dobiju osjećaj kako su bitni, kako predstavljaju politički faktor i mogu dovesti do promjena.

RB : Što vidite kao najveću potencijalnu prijetnju prikupljanju potpisa?

Mijat Stanić : Prije svega dio medija i interesne grupe kojima nije u cilju da se referendum provede. Naravno da takvi žele da se ova inicijativa obezvrijedi i da će pokušati učiniti sve da pokažu kako nije onako kako mi tvrdimo. To mogu biti i političke elite. Ne znamo koje sve obaveze koja stranka ima na međunarodnoj obavezi. Mi ne znamo jesu li neki krediti ili projekti uvjetovani obavezama te vrste. Mi to ne znamo jer ne znamo što se iza toga krije. No, svakako da će veliki kamen spoticanja biti političke elite koje su u službi krupnog kapitala, odnosno jednostavno rečeno kapitalista. Ti kapitalisti su najveći neprijatelji koji su zapravo čitav jug doveli u situaciju u kojoj je sada, gdje više na Mediteranu nemamo niti jednu zdravu privredu. Od njih zajedno s političkom elitom s kojom su povezani možemo očekivati da će nas najviše ometati. No, mislim da ćemo biti dovoljno uvjerljivi – sindikati su sve jači i udruge su sve jače. Na prvi pogled se čini kao da su svi pasivni, no mislim da je to pomalo i dio pristojnosti prema nekome novome tko je tek došao, da se pusti vidjeti hoće li ispuniti ono što je obećao. Mislim da to nisu učinili i da se to polako troši. Stalno se govori kako poduzeća ne mogu biti državna, kako je ”država loš gospodar”. To je ironično jer to govore oni koji gospodare državom. To znači da sami kažu: ”Mi smo loši gospodari.” Ja im na to mogu samo reći – odstupite.

RB : Kakvo je stanje na sindikalnoj cestarskoj sceni?

Mijat Stanić : Nastojimo ništa ne prepustiti slučaju, koristiti sve zakonske mogućnosti koje nam se otvaraju za ostvarivanje interesa radnika, te biti stalno uključeni u zbivanja. Stanje za radnike na temelju toga nije loše, posebno u ovoj kriznoj situaciji, a članstvo u sindikatu se kontinuirano povećava. Sve tvrtke u kojima djeluju naši sindikati prošle su dosta neokrznuto kroz ovu krizu. Na području našeg djelovanja je prisutan još jedan sindikat s nekih sedamstotinjak članova. Kada smo ušli u sukobe oko korupcijskih afera uprava je vršila ogroman pritisak da se ljudi iščlanjuju iz našeg sindikata i uključuju u ovaj drugi. Međutim, nama nije otišlo mnogo članova, nekih 200, za usporedbu naših sindikat ima 1.800 članova. Tako da su tamo uglavnom otišli šefovi i direktori kako bi mogli napredovati. Da bi se s nama što bolje obračunali pokušali su nam osnovati i jednu para-sindikalnu organizaciju – Udrugu branitelja i poštovatelja Domovinskog rata – koja je također glumila nekakav sindikat. Čak su ih pokušali ugurati i u pregovore, što smo mi kategorički odbili. Rekli smo da nema šanse da sjedimo u istoj prostoriji i raspravljamo o radničkim pravima s kojekakvim udrugama militantnih naziva. Posebno je znakovit njihov znak koji predstavlja logotip HAC-a u koji je zabijena kama, što je zaista nešto posebno. Takve udruge branitelja često su zapravo sklonište za ljudska zla. Neki misle da ako se nazovu ”udrugom branitelja” mogu raditi što žele, a nitko ih ne smije niti najmanje kritizirati. Mi smo pokazali da to nije tako i od samog početka smo tražili njihovu zabranu, zabranu korištenja oglasne ploče, upotrebe loga HAC-a itd. u čemu smo konačno i uspjeli. Udruge ako žele mogu istupati u javnosti, no prema zakonu u poduzećima je mjesto samo sindikatima.

Ne smije biti promjena u vlasništvu strateške imovine bez volje građana!, 5.0 out of 5 based on 6 ratings