Prenosimo govor Erica Toussainta održan na omladinskom festivalu SYRIZA-e u Ateni 6.10.2012. Uz Erica Toussainta, predsjednika Komisije za otpis duga Trećeg svijeta i člana Internacionalnog komiteta Četvrte internacionale, pred više od 3.000 ljudi govorili su Marisa Matias – članica Lijevog bloka iz Portugala, Lisardo Fernandez – sindikalni vođa asturijskih rudara, te Alexis Tsipras – predsjednik SYRIZA-e.

Živimo u jednoj od najgorih kriza svjetskog kapitalističkog sistema. No, kapitalizam neće umrijeti prirodnom smrću, neće umrijeti u krevetu. Krize su dio metabolizma samog kapitalizma. Samo svjesne akcije narodâ mogu uništiti i nadići kapitalizam da bi nas odvele prema demokratskom socijalizmu.

Grčki narod je trenutno u epicentru kapitalističke krize i način na koji se mobilizira, u okviru mobilizacije i na europskoj razini, moći će dati odgovor na tu kapitalističku krizu i rješenje na internacionalnom nivou. Vi ste u epicentru krize i rješenja krize.

Prije šest ili sedam godina epicentar alternative kapitalizmu nalazio se u Južnoj Americi; u Venezueli, u Ekvadoru, u Boliviji; kada je Hugo Chavez na početku 2004. rekao da više ne vjeruje u treći put, kako misli da nam je svjetskoj razini potreban socijalizam 21. stoljeća. Danas se epicentar alternativa koje još uvijek nisu stvorene kao takve, kao što dobro govori naziv ove konferencije; epicentar alternativa koje tek trebaju biti stvorene, premjestio se u Europu.

Narodi Venezuele, Ekvadora i Bolivije su na svjetskoj razini pokazali barem jednu stvar – da je u potpunosti moguće oduprijeti se kapitalističkoj ofenzivi, da je u potpunosti moguće primijeniti politiku redistribucije bogatstva, socijalizirati glavne strateške korporacije, da je u potpunosti moguće i nužno ponovno preuzeti kontrolu nad zajedničkim dobrima kao što su prirodni resursi. Oni su to učinili, još su uvijek na vlasti, nadamo se da će sutra (7.10.2012. – ur.) Hugo Chavez ponovno biti izabran za predsjednika Venezuele.

Živimo u Europi u povijesnom trenutku. Nikada u posljednjih 70 godina u europskim zemljama nismo morali živjeti u tako brutalnoj ofenzivi kao što je ova s kojom smo suočeni. U cijeloj Europi se koristi izgovor duga, ne samo u Grčkoj, već svim europskim zemljama; koristi se izgovor plaćanja duga kako bi se provela politika proračunske štednje koja, naravno, ima najbrutalniji izraz u Grčkoj, no Grčka je samo početak ofenzive koja već dotiče Portugal, koja već dotiče narod Irske, koja upravo dotiče Španjolsku te isto tako ostale europske zemlje i narode. Zbog toga se moramo oduprijeti i ujediniti svoje napore kako bi zaustavili i odbacili plaćanje nelegitimnog duga. To je temeljni cilj za sve nas širom kontinenta.

Vjerujem da je grčki narod u protekle tri godine dao važnu lekciju Europi. To su sljedeće stvari. Prvo, grčki narod se odupire; organizirao je i sudjelovao u više od 13 ili 14 generalnih štrajkova. No, ono što mi se čini jednako temeljnim, je to što je na izborima, grčki narod, jedan veliki dio grčkog naroda, u gradovima, u velikim gradovima, i generacije od 18 do 35 i od 35 do 45 godina, glasao za radikalnu inicijativu predloženu od SYRIZA-e. To je temeljna lekcija za ostatak Europe jer je još uvijek, u mnogim europskim zemljama, ljevica suviše plašljiva. Grčki je primjer pokazuju da ujedinjena ljevica može, okupljajući u koaliciju 12 različitih političkih organizacija, stvoriti jedinstvenu organizaciju, koja se ovdje zove SYRIZA. Grčki primjer pokazuje da kada partija ili koalicija kaže ”ne”, kaže ”ako budemo na vlasti, nećemo se pokoriti Trojki”, da takav hrabri i borbeni stav donosi potporu naroda.

Smanjenje grčkog duga u ožujku 2012. je varka, prijevara, zamka. Osnovno je pokazati međunarodnom javnom mnijenju da je dug za koji Trojka zahtijeva plaćanje, koji sada iznosi 150 milijardi eura – to je grčki dug prema Trojci – 150 milijardi eura, da je sav ovaj dug nelegitiman dug koji mora biti poništen akcijom naroda, putem otkazivanja poslušnosti od strane narodne vlasti.

Pokušavaju vas uvjeriti da će otkazivanje plaćanja donijeti kaos u zemlju. No, u proteklih 10 godina imamo tri primjera koja u potpunosti protuslove toj namjeri uvjeravanja da ne postoji spas osim plaćanja duga. Argentina je u prosincu 2001. prestala otplaćivati svoj dug od 90 milijardi dolara, i Argentina je imala ekonomski rast od 7 % godišnje nakon 2003. Ekvador je zaustavio plaćanje svog trgovinskog duga između studenog 2008. i lipnja 2009. i uspio vjerovnicima nametnuti smanjenje duga od 65%. I Ekvadoru ekonomski ide vrlo dobro. Island, taj model neoliberalizma, koji se slomio u rujnu 2008. s kolapsom cijelog svog bankarskog sustava. Island odbija vratiti dug Ujedinjenom kraljevstvu i Nizozemskoj od 2008. do danas. Island stoji veoma dobro, ima stopu rasta od 3% godišnju.

Naravno, Grčka nije Island, nije Argentina, nije Ekvador. Postoje očite razlike, ali ima jedna lekcija …  U okolnostima koje mogu biti veoma različite i različitih karakteristika, vlade, koje pod pritiskom naroda, odluče otkazati plaćanje nelegitimnog duga mogu uspjeti ostvariti poboljšanje životnih uvjeta svog stanovništva. To je primjer koji bi trebalo slijediti.

Naravno, poništenje duga je nužno, ali ne i dovoljno. Poništenje grčkog duga bez promjene ostatka ekonomije i nepravednog socijalnog i ekonomskog modela neće omogućiti Grčkoj da izgradi alternativu u korist stanovništva. Poništenje, otkazivanje, plaćanja duga je nužno, no, jasno, socijalizacija bankarskog sistema, drugačija porezna politika tako da bogatiji plaćaju više poreze, kao i smanjenje porezâ na najnužnija dobra i usluge, su potpuno neophodni dijelovi alternativnog modela.

Prijatelji, prijateljice, drugarice, drugovi, povijest nije unaprijed zapisana. Razni scenariji su otvoreni pred nama. Možemo nastaviti s kaotičnom situacijom, kao što je sadašnja, u kojoj sve više i više autoritarnosti imaju vlade koje su postavile banke. Tako možemo nastaviti godinama. Možemo imati i jedan drugi scenarij, još i gori, scenarij autoritarizma, scenarij neofašističkog tipa. To je također opasnost i moguća perspektiva. No, postoje i drugi scenariji. Postoje dva druga scenarija; uslijed narodnog pritiska može doći do reguliranog kapitalizma, kapitalizma tipa 50-ih i 60-ih godina, kapitalizma tipa kejnezijanske politike. To je mogući izlaz. No, vjerujem da to što nas se večeras ovoliko okupilo ovdje pokazuje da smatramo da nema smisla ograničiti našu borbu na pokušaj discipliniranja kapitalizma. Ono što želimo je nadići kapitalizam. Želimo demokratski samoupravni socijalizam 21. stoljeća.

Živio internacionalni socijalizam! Živio samoupravni socijalizam! Živjela SYRIZA! Živio narod Grčke! Živio narodni otpor! Živjela revolucija, drugovi i drugarice!

Govor Erica Toussainta možete pogledati ovdje.