Napisana krajem svibnja 1931., Španjolska revolucija i opasnosti za nju, prvenstveno se bavi opasnošću koju je za Španjolsku revoluciju tada predstavljalo vodstvo Komunističke internacionale. U odnosu prema nadolazećim izborima za Ustavotvornu skupštinu Trocki je demonstrirao promašenu politiku vodstva Komunističke internacionale koja je, ignorirajući izbore, išla na ruku anarhistima i njihovoj antiparlamentarnoj metafizici, ali istovremeno osuđuje i parlamentarni kretenizam oportunista. Na primjeru Kine pokazuje katastrofu staljinističke birokracije koja je, ne shvaćajući  Lenjinovu teoriju ”prerastanja” revolucije i obezvrjeđujući Marxovu klasnu teoriju, izvodila vlastite teorije. Nesposobna učiti iz vlastitih pogrešaka, staljinistička birokracija je u Španjolskoj računala s posebnom ”radničkom i seljačkom revolucijom”, različitom od proleterske, i prilagođavala joj svoju politiku. Opasnost fikcije takve ”međurevolucije” osvijetljena je sa stajališta ”Lipanjskih dana” 1848., Pariške komune i ”Julskih dana” 1917. Nasuprot avanturizmu pokušaja oružanog preuzimanja vlasti, Trocki kao neposredni zadatak ističe borbu za mase i radnička vijeća, a sustavnom cijepanju komunističkih redova od staljinističke birokracije suprotstavlja zahtjev za jedinstvom komunističkih redova u Španjolskoj na temelju ispravne marksističke politike.