RB: Sindikat metalaca Hrvatske 3. maj 15. studenog organizira prvi prosvjed kako bi Vladi poručili da želite “raditi i od rada živjeti i kako je stečaj za vas neprihvatljivo rješenje”. Mislite li da će vas Vlada čuti i koliko daleko su radnici spremni ići?

Juraj Šoljić: Ne znam da li ste upoznati s našim radom u ovih zadnjih 10-tak godina. Još od 2000. godine SMH-IS radi na opstojnosti 3. maja koji je sustavno politički uništavan od samostalnosti hrvatske države. Nekoć najperspektivnije brodogradilište u bivšoj državi i na ovamo je od strane političkih garnitura bilo sustavno uništavano, pa čak i danas ovim sitnim lokalnim prepucavanjima radi predizbornih kampanja stavljaju se u prvi plan osobni interesi pojedinih političkih aktivnih predstavnika u odnosu na stanje u kojem se nalazi brodogradilište, a i radnici 3. maja.

Imamo slučaj da se već četiri godine, a možda i 20-tak godina unazad politika miješa u izbore uprava u brodogradilištu, a da nisu i sposobni ljudi. Svakako da veliku ulogu ima i Vlada koja nije našla način da se brodogradnja kao jedina strateški važna industrijska grana potpomogne sustavno kako to rade ili u zemljama članicama EU ili na Dalekom istoku.

Pa tako i 2008. godine je takva Uprava mislila da ćemo se bolje privatizirati i restrukturirati ukoliko imamo praznu knjigu narudžbi, te smo svojim Zahtjevom i prosvjedom koji smo organizirali i dali do znanja da se mora zaštiti djelatnost i radna mjesta. Nažalost, opet smo morali organizirati se u listopadu 2009. s prikupljenih 24.000 potpisa potpore našim zahtjevima i organizacijom prosvjednog Skupa dobili jamstva za četiri broda za domaće brodare koji su dali egzistenciju radnicima 3. maja.

U jeku fijaska u svezi natječaja za privatizaciju, 7. travnja 2010. godine našim Maršom brodograditelja i velikim prosvjedom na trgu 128. brigade kad je naš prosvjed došlo preko 7.000 građana Grada Rijeke i PGŽ, uz nas radnike. Uspjeli smo otvoriti mogućnost oko plana B za brodogradnju, a ne stečaj kao rješenje.

Spremni smo bili i 2010 g. izaći na ulice, ali je jamstvo bilo osigurano na dan prije prosvjeda.

I danas nakon zabrinjavajućeg stanja u 3. maju kad nije dvije godine ugovoren niti jedan brod, kad su radnici zabrinuti za svoju egzistenciju i kad nam se svaki tjedan podastiru novi modeli privatizacije, a vrijeme neminovno curi, donijeli smo odluku za organizacijom skupa članova unutar 3. maja sa zahtjevima:

Da se hitno ugovore novi poslovi i osiguraju plaće, da se odmah Sindikat izvijesti o namjerama Vlade oko privatizacije 3. maja i da nam je stečaj neprihvatljivo rješenje.

Ukoliko Vlada i resorno ministarstvo ne udovolje našim zahtjevima imamo u planu još dosta aktivnosti, a ta je i izlazak na ulice u drugoj fazi. Spremni smo, vjerujte jer ovo je Akcija za spas i opstanak 3. maja kao brodogradilišta.

RB:  U  javnosti se čuje kako se brodogradilište mora privatizirani ili će u stečaj. Smatrate li da postoji neko treće rješenje za 3. maj?

Juraj Šoljić:  Bilo je u novijoj povijesti raznih prijedloga pa i onih da bismo sami morali kupiti brodogradilište, uz učešće svakog radnika od preko 130 tisuća kuna koliko je iznosio iznos po radniku podijeljen od postotaka vlastitog učešća koji potencijalni novi kupac mora osigurati.

Možda da se tad pristupilo, kad je knjiga narudžbe bila puna, pronalasku modela javnog i privatnog partnerstva uz sudjelovanje države, lokalne uprave i samouprave i dobavljača, kooperanata i radnika. Tada uz interes šire zajednice i države u konačnici uz ugovorene poslove bi bilo moguće stvoriti dobre osnove za održivu proizvodnju koja nije u suprotnosti s onim obavezama o pristupanju RH u EU.

RB: Tko je najodgovorniji za stanje u kojem se danas nalazi hrvatska brodogradnja, a posebno 3. maj?

Juraj Šoljić: Država, vlade, uprave. Za stanje u 3. maju, uprava je definitivno najodgovornija.

RB:  Da li je brodogradnja održiva? Mediji neprestano predstavljaju da se brodogradnja u Hrvatskoj jedino održava uz pomoć državnih subvencija.

Juraj Šoljić:  Što su to subvencije i potpore? Na dalekom istoku brodogradnja ima potporu od strane države u 50% od cijene broda, riješeno financiranje, kamata ispod 2%…itd.

Dok EU brodogradnja sad u najnovijem istraživanju priznaje da se trebaju vratiti subvencije i potpore za EU brodogradilišta u vidu domicilnih potpora, a ne samo kroz strukturne i sektorske fondove EU.

Kod nas na primjer je potpora i niža kamatna stopa od neke koja je trenutno u opticaju, a i izdavanje osiguranja kredita od strane državne institucije ili davanje kredita od strane državne banke državnoj firmi se također tumači kao pogodovanje te kao takvo se kosi s pravilima EU jer domaće zakonodavstvo nije reguliralo tu materiju. Trenutno se nalazimo u nekom vakuumu u kojem se nismo još navikli na tržišnu ekonomiju, a još uvijek smo u vlasništvu države, tj. vlasnika koji to ne želi biti.

RB:  Zašto se sustavno uništava brodogradnja u Hrvatskoj odnosno kome je to u interesu?

Juraj Šoljić:  Lobija je puno, tu su i korumpiranih političari, zatim građevinski lobija (zbog položaja svakog od brodogradilišta).  Zanimljivo je da se svih ovih godina govori o nesavjesnom vođenju poslovanja brodogradilišta i da se pere enorman novac kroz kooperaciju, pa čak i naši ministri iz Vlade govore o tome, međutim još nije nitko procesuiran po tom pitanju.