Prenosimo izjavu Antikapitalističke ljevice (Izquierda Anticapitalista, IA), španjolske sekcije Četvrte internacionale, o generalnom štrajku koji će se 14. studenog održati u više europskih zemalja.

14. studenog Portugal i Španjolska idu u generalni štrajk, a u brojnim zemljama juga Europe milijuni osoba će se mobilizirati protiv rezanja plaća, smanjenja socijalnih izdataka i otpuštanja, uništavanja javnih službi, spašavanja banaka javnim sredstvima … Toga dana održat će se do sada najvažnija akcija masa za odbijanje politika koje provodi EU: štednje nauštrb radničke klase i podruštvljavanja bankarskih gubitaka. Uspjeh ovoga dana mobilizacije je ključan za održavanje i nastavak borbi protiv neoliberalne štednje na europskoj razini i za onemogućavanje da se na kraju nametne izlaz iz krize koji su zacrtale kapitalističke elite Europe.

Neoliberalna EU je moćan instrument u rukama krupnog europskog kapitala za nametanje ekonomskih i socijalnih politika u skladu s njihovim interesima: opće snižavanje plaća za postizanje ”konkurentnosti”, gubitak radničkih prava kako bi se olakšalo otpuštanje i prekarizacija [nesigurni i nestalni radni odnosi iliti, rječnikom kapitala, ”fleksibilizacija tržišta radne snage” – prev.], uništavanje javnih službi radi stvaranja novih poslovnih ”niša” za kapital, pretvaranje duga banaka u javni dug na račun socijalnih i javnih izdataka, povratak žena ”ženskim” poslovima i kućanstvu, rezanje demokratskih prava i porast političke represije …

Učinci ovih politika za zemlje juga Europe su razorni i donose uništavanje industrijskog i poslovnog tkiva, svaki put sve izraženije osiromašivanje radničke klase i povećanje socijalnog nezadovoljstva i protivljenja ”štednji.” Jaram duga i prioritet plaćanja kamata na njega nad osnovnim socijalnim potrebama pretvorio se u breme koje će opterećivati životne uvjete sadašnjih i budućih generacija. U zemljama na sjeveru Europe, naprotiv, široki sektori radničke klase i sindikalnog pokreta se nalaze pod utjecajem neoliberalnih priča o izvoru dužničke krize, po kojima su za nju kriva rasipna i slabo produktivna društva s juga.

Rušenje neoliberalne retorike i politike EU zahtijeva ujedinjenje ciljeva i akcija cijele radničke klase kontinenta – na prvom mjestu zemalja juga Europe – ističući zajednički program protiv politika štednje i nastavljajući mobilizacije na europskoj razini. Zahtijevati odbacivanje fiskalnog pakta i rekapitalizacije banaka javnim sredstvima, tražiti građansku reviziju duga i odbiti plaćanje nelegitimnog dijela, ojačati solidarnost i povezanost onih koji se danas na prvoj crti bore protiv štednje: Grčke, Portugala i Španjolske. Ukratko, zahtijevati otvoreno preispitivanje trenutnog modela EU.

Jasno je da ovo nisu ciljevi zbog kojih je sazvan dan akcije 14N i u ovoj sferi, sferi alternativa politikama štednje, okupljanje pokazuje najviše slabosti. Unatoč njima, 14N pokazuje put kojim trebamo ići: koordinacija borbi, iskustava i alternativa na europskoj razini. Također predstavlja potrebni odgovor na prihvaćanje neoliberalne retorike od srednjoeuropskih sindikalnih sektora – njima također pokazuje put. Zbog toga 14N može računati sa svom podrškom IA.

U Španjolskoj je ovo okupljanje posebno potrebno, kako zbog oklijevanja vodstava CCOO [Comisiones Obreras, sindikalna konfederacija Radničke komisije – prev.] i UGT [Unión General de Trabajadores, Opći sindikat radnika – prev.] o tome kako nastaviti mobilizacije nakon 15S, tako i zbog toga jer se vlada, nakon zastoja na koji je bila prisiljena zbog izbora, pripremala započeti novu fazu rezova (relativni zastoj, jer Gallardón [ministar pravosuđa – prev.] nije gubio vrijeme, uvodeći reformom kaznenog zakonika kriminalizaciju građanskog neposluha i podizanje sudskih taksi, uključujući one za radne i socijalne sporove, jednako kao i najavljenu, potpuno nazadnu, reformu prava na pobačaj). Na neposrednom obzoru, zahtjev za spašavanjem, za koje se tvrdi da je moguće, je neizbježan i ostvaruje se u dijelovima, njegovi učinci na gospodarstvo u recesiji će zasigurno biti katastrofalni: porast javnog duga, brutalno rezanje izdataka države, zatvaranje javnih poduzeća, masovna otpuštanja u javnom sektoru i redukcija mase plaća u javnim službama. Crna perspektiva.

Nasuprot ovome scenariju, 14N mora označiti kraj jedne etape i početak druge: moramo prestati s izoliranim i nepovezanim mobilizacijama, plašljivom retorikom pozivanja na ispravljanje vlade i iluzijama o pregovaračkim stolovima koji se već godinama pokazuju beskorisnima za dobivanje prava. 14N treba biti početak novoga ciklusa mobilizacije, planirane i organizirane, sposobne za pretvaranje u nepodnošljivi pritisak na vladu dok ista ne bude primorana prekinuti s rezovima. Moramo početi odozdo stvarati sindikalni, socijalni i politički front protiv rezova i štednje koji uključuje i zahtjeve pokreta kao što su 15M i 25S. U ovome smislu, općenito sindikalizam, a posebno najveći sindikati moraju okupiti temeljne zahtjeve socijalnog pokreta: novi zakon o izborima, proporcionalan i ravnopravan, građanska revizija duga i poštivanje prava nacija Španjolske. Socijalni pokreti, antikapitalistička ljevica i alternativni sindikalizam moraju gurati 14N da ode dalje od onoga što traže vodstva CCOO i UGT i što će stvarno biti prijelomna točka. U ovome smislu, posebno pozdravljamo odluku CGT-a [Confederación General del Trabajo, Generalna konfederacija rada – prev.] da se pridruži štrajku 14N, vlastitim sazivom i odgađanjem onoga koji je bio predviđen za 31. listopada. Jedinstvo u borbi je u ovom vremenu isto tako temeljno.

Sada, u neposrednoj budućnosti, zadatak je izgraditi generalni štrajk odozdo, stvarajući zajedničke okvire djelovanja u poduzećima, gradskim četvrtima, školama i sveučilištima, da bi ga pokrenuli, da bi garantirali njegov uspjeh, da bi 14N bio protest protiv rezova, štednje i vlade, da bi i dalje održao sposobnost odgovora na napade i da to bude dan opće mobilizacije u kojoj će nezaposleni, prekarni radnici, umirovljenici, imigranti i kućanice biti protagonisti i značajno vidljivi.

Ovi zajednički prostori trebaju ne samo služiti kao instrumenti izgradnje štrajka gdje se jačaju veze među onima koji su spremni pružati otpor, već i nametnuti svoju ulogu kao mjesta na kojima će se odlučivati kako ”upravljati” generalnim štrajkom, kako i kojem obliku nastaviti mobilizaciju, koje alternative rezovima treba istaknuti, itd. Ovim zadacima, članovi IA posvećujemo svu našu energiju.

Izquierda Anticapitalista, 24. listopada 2012.