Karakter ruske revolucije kako su ga predvidjeli Plehanov, Lenjin i Trocki je važan članak Lava Trockog koji govori o tri stajališta koja su, nakon prve revolucije 1905. godine, zauzeli boljševici, menjševici i Trocki. Prvi su nakon te revolucije uvidjeli, pod vodstvom Lenjina, kako je u sljedećoj revoluciji nužna ”demokratska ditkatura proletarijata i seljaštva” koja, međutim, neće ići izvan okvira kapitalizma. Ruska buržoazija je nesposobna provesti kapitalističke zadatke koje je historija postavila, stoga će njih provoditi navedena ”demokratska diktatura.” Menjševici su tvrdili da je uspjeh sljedeće revolucije ostvariv jedino uz vodstvo liberalne buržoazije s kojom proletarijat mora surađivati. Tako uspostvljeni demokratski režim će ostvariti kapitalistički napredak i omogućiti borbu proletarijata za socijalizam. Trocki je, međutim, smatrao da revolucija može uspjeti jedino pod diktaturom proletarijata koja se čvrsto oslanja na seljaštvo i koja neće provoditi samo kapitalističke, već će, zbog niza okolnosti, biti prisiljena provoditi i socijalističke mjere. Kao i boljševici, Trocki je smatrao kako revolucija ne može uspjeti bez socijalističke revolucije na Zapadu. Drugim riječima, pozicija Trockog je bila teorija permanentne revolucije.

Tek početkom 1917. godine, utjecajem Lenjina, boljševici su odbacili stare poglede na revoluciju i prihvatili realnost koja se kreće u smjeru koji je anticipirao Trocki. Paralelno s tim događanjima, Trocki u svom članku pojašnjava kako je, teorijski, Staljinova uloga u svemu tome bila zanemariva i svodila se na mehaničko ponavljanje Lenjinovih misli. Međutim, nakon Lenjinove smrti i niza objektivnih okolnosti, sve više dolazi do izražaja teorija socijalizma u jednoj zemlji koja je dijametralna suprotnost teoriji permanentne revolucije. Ova teorija socijalizma u jednoj zemlji postala je temelj staljinizma koji se svom silinom obrušio na Trockog kao osnivača teorije permanentne revolucije, a samim time oskvrnuo i lenjinizam u koji se, iz propagandističke pobude, toliko kleo.