Venecuelska oligarhija i imperijalizam iskorištavaju zdravstveno stanje predsjednika Huga Cháveza za obnavljanje svoje kampanje destabilizacije protiv bolivarijanske revolucije. Riskiraju oslobađanje bijesa radnika i siromašnih.

Deseti je siječnja datum kada Chávez treba prisegnuti kao ponovo izabrani predsjednik Venezuele.  No, s obzirom na blizinu toga datuma i komplikacije njegovog oporavka od operacije obavljene na Kubi, to se čini nevjerojatnim. Od početka godine, pa čak i prije, venecuelska desnica pokrenula je opaku i odvratnu kampanju laži i glasina o njegovom stvarnom zdravstvenom stanju da bi ga se uklonilo iz predsjedničkog ureda.

Španjolske novine ABC odigrale su posebno istaknutu ulogu u ovoj kampanji, objavljujući na svojim naslovnicama da se Chávez nalazi u ”induciranoj komi” i da su mu dani odbrojeni. Prema navodnim ”izvorima informacija” tih novina, Chávez će uskoro biti isključen s aparata koji ga održavaju na životu. Ovo je bilo kombinirano s poplavom propagande i laži na društvenim mrežama, u kampanji koju su izravno organizirali istaknuti članovi takozvane ”demokratske” opozicije.

Cilj je ove kampanje ostvariti ono što oligarhija nije mogla putem glasačkih kutija (a ni prije putem državnih udara, zavjera, prekida rada od poslodavaca itd.): kraj Chávezova mandata koji bi značio težak udarac bolivarijanskoj revoluciji.

Licemjerje ovih ”demokratskih” dama i gospode ne poznaje granica. Sada inzistiraju da se Ustav mora poštovati i da ako Chávez ne bude bio u stanju prisegnuti 10. siječnja, tada više neće biti predsjednik i novi izbori moraju automatski biti raspisani. Ovo su isti ljudi koji su se prvo protivili Bolivarijanskom ustavu iz 1999., mobilizirajući se protiv njega, paleći primjerke istog na svojim demonstracijama a poslije ga, prvom prilikom koju su imali, za vrijeme kratkotrajnog državnog udara u travnju 2002. ukinuli. Sada im je jedina briga da Bolivarijanski ustav ”mora biti poštovan”. Društvo im u ovom zboru hijena pravi Venecuelska biskupska konferencija – koja je također odigrala ključnu ulogu u podršci državnog udara iz travnja 2002.

Čak su i s uske, ustavne točke gledišta u krivu. Ustav jasno kaže (čl. 231.) da ako ”iz kojeg god razloga nastalog poslije predsjednik ili predsjednica ne bude mogao preuzeti dužnost pred Narodnom skupštinom, to će učiniti pred Vrhovnim sudom” (bez preciziranog datuma).

Ovo je upravo pravni mehanizam koji je bio aktiviran jučer, osmoga siječnja, kada je potpredsjednik Maduro obavijestio Skupštinu da, prema liječničkoj preporuci, predsjednik Chávez neće prisegnuti 10. siječnja i da se stoga formalnost prenosi na Vrhovni sud.

S pravnog stajališta, predsjednik Chávez zatražio je dopuštenje od Narodne skupštine da napusti zemlju radi podvrgavanja kirurškom zahvatu na Kubi, u prosincu, što je odobreno.

Samo u slučaju ”apsolutne odsutnosti predsjednika” (čl. 233.), novi bi izbori morali biti sazvani unutar 30 dana. Kao apsolutna odsutnost predsjednika podrazumijeva se ”njegova smrt, ostavka” ili  ”trajna fizička ili mentalna nesposobnost potvrđena od medicinskog odbora imenovanog od Vrhovnog suda i uz odobrenje Narodne skupštine”.

Očito, o niti jednom od ovih slučajeva trenutačno nije riječ.

Ovo, naravno, neće spriječiti histeričnu kampanju kleveta i dezinformacija opozicije. Vođe opozicije objavili su da imaju ”pravo znati” koje je ”stvarno zdravstveno stanje” predsjednika i organizirali su komisiju ”ljudi provjerene reputacije” da odu na Kubu neposredno istražiti. Također su rekli da će apelirati na ”međunarodnu zajednicu” (imperijalizam, jednostavnije). Svi imenovani u ovu komisiju bili su izravno umiješani u udar iz travnja 2002. i zapravo bi trebali biti u zatvoru, a ne na slobodi urlajući protiv predsjednika kojega je izabrao narod.

Isti kapitalisti, zemljoposjednici, vlasnici medija i kardinali koji su organizirali nedemokratski državni udar kojim je demokratski izabran predsjednik svrgnut s dužnosti 2002., sada podižu galamu oko ”državnog udara”, navodno organiziranog od bolivarijanskih vođa. Inzistiraju na tome da ako Chávez ne prisegne na dužnost 10. siječnja, tada više neće biti Predsjednik republike.

Zapravo, ostavljajući po strani ustavne detalje (područje u kojem nemaju moralnog autoriteta i u svakom su slučaju u krivu), glavna je činjenica koju opozicija želi da radnici zaborave slijedeća: predsjednik Chávez bio je ponovo izabran sedmoga listopada dobivši 8,1 milijuna glasova (55%) na izborima iznenađujuće visokog odaziva od 80%. Opozicija je poražena i narod je još jednom podržao projekt bolivarijanske revolucije, predvođene Chávezom. Oligarhija sada želi preokrenuti svoj poraz na izborima, otkrivajući, još jednom, svoj pravi – nedemokratski i reakcionarni – karakter.

Za slučaj da netko pomisli da vođe opozicije doista mare za ustavna prava, njihova je kampanja bila praćena pozivima na ”narodni građanski štrajk” (tj. prekid rada od poslodavaca poput onoga od prosinca 2002. do siječnja 2003.) i sustavnom kampanjom gomilanja zaliha i špekulacije s osnovnim prehrambenim proizvodima.

Ova je gnjusna kampanja preokrenula raspoloženje revolucionarnih masa od brige, tuge i molitvi za Chávezov oporavak, prevladavajućih za vrijeme Božića i Nove godine, do bijesa i militantnosti. Još jednom, bič kontrarevolucije potaknuo je revoluciju.

Petoga siječnja, na dan kada je Skupština izabrala svoje predsjedništvo, tisuće radnika i siromašnih okupili su se u centru Caracasa da bi izrazili podršku Chávezu i bolivarijanskoj revoluciji. Ta je mobilizacija došla odozdo i bila je isprva sazvana od revolucionarnih aktivista. Narodne milicije su također bile prisutne.

Toga dana, kako potpredsjednik Maduro, tako i predsjednik Narodne skupštine Cabello održali su radikalne govore i poslali oštra upozorenja opoziciji. Okupljenim je masama Cabello rekao: “S tugom, ali čvrsto vam, gospodo iz buržoazije, kažemo da ne pogriješite. Veoma biste skupo platili.” A potpredsjednik Maduro dodao je: “Ovdje postoji samo jedna tranzicija, iz kapitalizma u socijalizam, s Chávezom na čelu, izabranim, ponovo izabranim i ratificiranim.”

Čak je bilo i jasno izjavljeno da će obični članovi biti konzultirani u odabiru kandidata za dolazeće općinske izbore. Ovo je veoma važno jer je imenovanje kandidata odozgo bilo glavni izvor kritika revolucionarne baze na prosinačkim regionalnim izborima.

Narednih su dana različita službena tijela, djelomično se oslanjajući na informacije dobivene od revolucionarnih organizacija iz baze, izvele seriju operacija protiv gomilanja zaliha i špekulacija, za koje je Maduro upozorio da će biti suzbijene ”željeznom šakom”.

U Carabobu, 494 tona kukuruznog brašna (ključni proizvod u venecuelskoj prehrani) zaplijenjeno je u skladištu u La Yaguari koje pripada privatnom prehrambenom monopolistu Polaru. Jednako tako, 237 tona kukuruznog brašna pronađeno je u Polarovoj tvornici u gradu Cumaná, u državi Sucre. U gradu Nueva Esparta, 26 tona istog proizvoda zaplijenjeno je iz Polarova skladišta a tjednima ga nije bilo u privatnim prodavaonicama na otoku Margariti. U La Victoriji, država Aragua, 8 000 tona rafiniranog šećera pronađeno je tijekom racije u privatnom skladištu. Slične su akcije poduzete u  Táchiri, Bolivaru, Anzoateguiju, Zuliji itd. Ovo su samo neki primjeri koji pokazuju da postoji orkestrirana kampanja radi umjetnog stvaranja nestašice osnovnih prehrambenih proizvoda da bi se isprovociralo nezadovoljstvo i nemir u narodu.

Sada, masovni je narodni skup sazvan za 10. siječnja, dan kada bi predsjednik trebao prisegnuti. Ljudi se već mobiliziraju za sudjelovanje u onome što bi moglo biti nova velika demonstracija snage podrške revoluciji. Ovo je ispravan korak. Ovaj problem ne mogu riješiti odvjetnici i stručnjaci proučavanjem Ustava povećalom, već revolucionarna mobilizacija radnika i siromašnih.

Raspoloženje je u narodu jasno: opozicija, još jednom, želi ukrasti glasove koji su Chávezu donijeli jasnu pobjedu sedmoga listopada i narod joj neće dopustiti da to učini. Revolucionarni aktivist savjeta radničke četvrti 23 de Enero (23. siječnja, Caracas – ur.) izrazio je to na sljedeći način kada je bio intervjuiran tijekom skupa petoga siječnja: ”Venecuelski će narod nastaviti određivati ritam ove revolucije, čak i ako ostane bez vodstva” i dodao da bi u ovom scenariju ”narod, potlačene skupine preuzele kormilo” radi nastavljanja revolucije.

Svima je jasno da je zdravstveno stanje predsjednika izrazito osjetljivo. Ovo je u mislima milijuna bolivarijanaca postavilo pitanje o tome što slijedi.  Odgovor koji dolazi jasno i glasno jest: ”Mi smo narod, ovo je naša revolucija i na nama je da je vodimo naprijed.”

Najdalekovidniji su dijelovi oligarhije i imperijalizma vrlo dobro svjesni ovoga i nastoje igrati opreznije uloge. Španjolske novine El País, osim objavljivanja napada na Cháveza i venecuelski narod, pokazale su da je situacija uhvatila opoziciju nespremnu i da je opozicija bila nemoćna i nesposobna preuzeti inicijativu. Poraženi predsjednički kandidat s prošlih izbora, Capriles, bio je začuđujuće tih cijelo ovo vrijeme, ne dajući javnu podršku pozivima najekstremnijih sektora opozicije na ”građanski štrajk”. Ipak, desnica pod kontrolom nema ni vlastite redove.

Stvara se dinamika koja bi mogla dovesti do situacije u kojoj bi revolucija mogla biti dovršena. Bijes isprovociran odvratnim oportunizmom oligarhije trebao bi biti iskorišten za zadavanje odlučujućih udaraca vlasničkoj klasi. Suočeni sa špekulacijom i gomilanjem zaliha, radnici poduzeća Polar i drugih koja monopoliziraju proizvodnju i distribuciju hrane, trebali bi organizirati komitete radničke kontrole zajedno sa savjetima gradskih četvrti i zahtijevati eksproprijaciju sabotera.

Zapravo je potrebna eksproprijacija obitelji Mendoza, vlasnika skupine Polar. Ova je obitelj igrala ključnu ulogu u udaru iz 2002., u prekidu rada od poslodavaca 2002.-03., njihovi su kamioni blokirali ceste tijekom guarimba prosvjeda 2004. te su odigrali odlučujuću ulogu u svim pokušajima sabotiranja distribucije hrane protiv revolucije u posljednjih 10 ili 15 godina. Mnogi se u Venezueli pitaju koliko će im dugo još biti dopušteno da nastave svoje nedemokratske akcije protiv volje većine.

Ministar je komunikacija također poslao oštro pismo Globovisiónu, zahtijevajući da Madura prestanu zvati ”vršiteljem dužnosti predsjednika” kada je ustvari potpredsjednik. Ponovo, revolucionarni aktivisti zahtijevaju da se to iskoristi kako bi se oduzela dozvola emitiranja kanalu koji je sudjelovao u udaru iz travnja 2002. i svim kontrarevolucionarnim urotama odonda.

Suočeni s prijetnjom prekida rada od poslodavaca (pod krinkom ”narodnog građanskog štrajka”), komiteti radničke kontrole trebali bi biti organizirani u svim tvornicama i radnim mjestima radi provedbe revolucionarnog nadzora i djelovanja pod sloganom borbe protiv sabotaže iz 2002.: ”Tvornica zatvorena, tvornica zauzeta”.

Ova borba može biti dobivena samo ako revolucionarna radnička klasa stane na čelo bolivarijanskog naroda jasno pokazujući put koji treba slijediti da bi se u praksi provelo ono za što je narod glasao sedmoga listopada: socijalizam!

Jorge Martín, 9. siječnja 2013.

Venezuela: Opozicijska kampanja destabilizacije izaziva revolucionarni odgovor, 4.8 out of 5 based on 18 ratings