Vijest o priključenju Tončija Drpića i Josipa Eterovića HDSSD-u dočekali smo s velikim razočaranjem i nezadovoljstvom. Medijski popraćen ulazak dosadašnjih sindikalnih predstavnika radnika Jadrankamena, u stranku koja uzora pronalazi u osuđenom ratnom zločincu i njegovom HDSSB-u, smatramo teškim udarcem radnicima Jadrankamena i radničkom pokretu.

Za vrijeme provedeno na vlasti HDSSB je aktivno sudjelovao u ekonomskom uništavanju Slavonije, osiguravajući svoje pozicije kadroviranjem po liniji političke podobnosti, savezništvima s tajkunima i ratnim profiterima, te prigodničarskim populizmom. Štoviše, kako svjedoče i novi podaci koji su nedavno izašli u javnost, čelni ljudi HDSSB-a su, istovremeno s balansiranjem većine običnih radnika na rubu egzistencije, sami sebi isplaćivali milijune za prekovremene sate i stimulaciju, te luksuzne ručkove. HDSSD je svoj politički program napisao po uzoru na HDSSB, a duboko prijateljstvo između Glavaševe stranke i njezine novoosnovane dalmatinske verzije, sastavljene mahom od bivših HSP-ovaca, se niti ne pokušava sakriti. Štoviše, ponosno se ističe kako se HDSSD formira kako bi učinio ono što je HDSSB napravio u Slavoniji.

Bez obzira na motive koji stoje iza Drpićevog i Eterovićevog ulaska u HDSSD činjenica je kako su ga Tomasović i suradnici pokušali iskoristiti za nisko i osude vrijedno sakupljanje političkih poena na tragediji Jadrankamena i herojskoj radničkoj borbi za spas poduzeća. No, to su stvari koje se ne mogu utjeloviti u jednoj osobi, a niti pretvoriti u političke poene marginalne i šovinističke stranke.

Korištenje parlamentarnih metoda borbe nije samo legitimno, već je i nužno sredstvo borbe za radnička prava i društvenu promjenu. No samo pod pretpostavkom radničkog političkog programa koji ne razdvaja potlačene po nacionalnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi, te socijalnog programa koji se ne svodi na populističko galamljenje, već je spreman i na obračun s kapitalom kako bi zaštitio radnika. Stranke koje se inspiriraju ratnim zločincima i šovinističkom ideologijom, dok su istovremeno (kao što je pokazao HDSSB) spremne ruku pod ruku s krupnim kapitalom vladati nad narodom, ne predstavljaju samo slijepu ulicu, već okretanje prema njima znači okretanje leđa svakoj borbi za radničke interese.

Radnička borba