Amela Hajvaz dugogodišnja je novinarka iz Tuzle. Novinarstvom se bavi od 1991. Radila je dugi niz godina u Radio Tuzli i kratko (4 godine) na privatnoj RTV Slon. Danas je dopisnik radija Glas Amerike (VOA). Razgovarali smo s njom o trenutačnoj situaciji u Tuzli i BiH, uzrocima nastajanja bunta radnika i omladine te  koracima koji se kane poduzeti nakon rušenja aktualnih vlasti.

Što je, po vama, bio povod za prosvjede radnika i omladine u Tuzli, a onda i u cijeloj BiH?

Prosvjedi su se događali  i do sada, mirni naravno, koji nisu urodili plodom. Prosvjedi radnika koji su privatizacijskom pljačkom ostali bez posla, trajali su mjesecima i nije se dogodilo ništa. Prosvjedi mladih ljudi koji s fakultetskim diplomama godinama čekaju posao, također su se događali i ranije. Međutim kada su svoje nezadovoljstvo „ujedinili”, pa kad ih je na ulice izašlo pet tisuća, pa sljedeći dan više, vlasti su i dalje nastavile sa svojim ignorantskim ponašanjem, no gladni, nezaposleni, obespravljeni odlučili su skrenuti pažnju na sebe. Nažalost paljenjem zgrade Vlade, Općine, kamenovanjem sudova i tužilaštva, ali to je bio jedini način da ih se shvati ozbiljno nakon 20 godina. Nakon Tuzle dogodilo se Sarajevo, Zenica, Mostar, Bihać… i tako redom. Kada se zemlja zapali u jednom danu to je najveći krik, vrisak. Tu su istu zemlju branili, gradili nakon agresije i na kraju sami je pale. Ali DOSTA bio je jedini uzvik te subote 8. veljače na svim prosvjedima širom BiH.

Kakva je bila reakcija policije i vlasti?

Očekivana. Vlast šokirana, kako kažu huliganstvom, tako su nazvali prosvjednike, a policija u službi vlasti. Tog prvog dana, 5. veljače, prosvjedi su bili mirni, bez incidenata. Drugog dana, nakon upornog ignoriranja od vlasti, a isprovocirani ponašanjem policije, koja je tako zdušno branila zgrade i vlast u njima  još mi nije jasno od koga – prosvjednici su odgovorili kamenovanjem zgrade Vlade Kantona, a policija pendrecima i suzavcima po demonstrantima. I onda se trećeg dana desio bukvalno narod. Zgrada kantonalne vlade i Općine zapaljene su, polupane zgrade tužilaštva i sudova… Ne podržavam nasilje bilo koje vrste, ali postupke prosvjednika mogu apsolutno opravdati. Nosili su parole KAD SAM GLADAN NISAM SVOJ – to jasno govori o svemu.

Mediji u Hrvatskoj prenijeli su vijest da su prosvjede organizirali nekakvi huligani i kriminalci pravdajući to time da su prosvjednici pljačkali i razbijali trgovine. Odgovara li istini ono što su objavili mediji u Hrvatskoj?

Ne mogu to prihvatiti jer nije točno. Osim ako se u Hrvatskoj pod pojmom huligan podrazumijeva nezaposlen mladi čovijek s fakultetskom diplomom, branitelj, prevareni radnik. U Tuzli nije bilo pljački niti razbijanja bilo kojih objekata osim onih koje sam ranije spomenula. Moram se vratiti na izvještavanja stranih medija, tu mislim i na medije iz Hrvatske, po mojim saznanjima a i prateći izvještaje, reporteri su bili solidno upućeni u situaciju i vrlo korektno izvještavali, osim nekolicine koji su zanemarivi jer i u svojim zemljama slove za „režimske” medije i to dovoljno govori o njima samima. Uostalom, jedan trgovački centar iz Tuzle opovrgao je bilo kakvu pljačku i razbijanje njihovih trgovina.

U Tuzli je oformljen Plenum građana. O čemu je točno riječ i koji su ciljevi tog plenuma?

Prosvjednici su na kraju morali imati predstavnike koji će pregovarati o zahtjevima. Tako se i došlo na ideju formiranja Plenuma. Plenum je svoje ciljeve jasno uputio Skupštini Kantona i ovih dana traju pregovori oko formiranja nove Vlade, tu su i zahtjevi za besplatno zdravstveno osiguranje za svakog građanina, zapošljavanje po stručnosti, izjednačavanje plaća ministara s prosjekom u FBiH… Može se kazati da je Plenum jedna vrsta stenta.

Za kraj, što biste poručili radnicima, nezaposlenima i obespravljenima u Hrvatskoj?

Tražite svoja prava, i budite svjesni da ste vi ti koji su političare doveli na vlast, što znači da ste VI ti koji ih mogu maknuti s političke scene. Neka vam Tuzla i BiH  budu nit vodilja. U samo jednom danu pale su sve kantonalne vlade. Znači, možemo kad hoćemo.