Uslijed stalnih napada kapitala i njegovih političkih predstavnika na standard radne većine, uništavanja poduzeća, udara na radnička prava i privatizacija javnih dobara stalno se osjeća problem nepostojanja političke snage koja bi zaštitila prava potlačenih. Sindikalna scena je razjedinjena, a radništvo se još uvijek nije uspjelo nezavisno politički organizirati. Neke “lijeve” stranke koje se ponekad pozivaju na radnike čine to samo kako bi došle do glasova, a nisu ni najmanje povezane s aktivnim sudjelovanjem u socijalnom pokretu i istinskom borbom za radničke interese.Također, one se bore samo za pravedniju raspodjelu unutar postojećeg društva, ne videći da se jedino rješenje nalazi u njegovoj korjenitoj promjeni. Za razliku od većine zemalja u Europi i svijetu u Hrvatskoj trenutno ne postoji politička stranka koja bi se dosljedno borila za prava radnika, nezaposlenih, studenata i svih potlačenih, protiv trenutne diktature kapitala i kapitalističkog izrabljivanja.
Osim toga, usprkos postojanju jednog broja progresivnih inicijativa posvećenih radničkim pitanjima, antikapitalizmu, antifašizmu, ženskim i LGBT pitanjima, ekologiji itd. još uvijek ne postoji organizacija koja bi objedinjavala sve ove pokrete i predstavljala njihov politički izraz. Smatramo da mora postojati jedinstvena platforma i organizacija u okviru koje će se pojedinci i grupe progresivnih pogleda, bez obzira na sitne političke razlike zajednički boriti za napredak i bolje društvo – bilo da je riječ o borbi za ekonomsku demokraciju, borbi za radnička prava, borbi
za prava žena ili neheteroseksualne zajednice te bilo da se borba odvija kroz sindikalne borbe i organiziranje, na protestima, kroz medije ili, u konačnici, na parlamentarnoj sceni.
Iz tih razloga – mi radnici, aktivisti, sindikalisti, nezaposleni i studenti – okupili smo se i pokrenuli Radničku frontu, inicijativu koja će se nastojati izgraditi u političku stranku posvećenu korjenitoj promjeni političkih i ekonomskih odnosa u korist svih potlačenih i onih koji žive od svojega rada. Želimo izgraditi političku snagu koja se, za razliku od postojećih stranaka, neće obraćati “svima”, a zapravo raditi u korist uske povlaštene manjine, već će se obraćati isključivo potlačenima i ugroženima,
snagu koja će biti aktivistički orijentirana i povezivati političku borbu s aktivnostima na radnim mjestima i fakultetima.
Želimo organizaciju koja je politički glas izrabljivanih, koja je demokratska i nebirokratska, konačno – organizaciju koja se bori za promjenu institucija i prenošenje političke moći u ruke naroda – iz ruku političke elite, krupnoga kapitala i banaka. Pozivamo sve zainteresirane radnike, studente, nezaposlene, umirovljenike i pripadnike potlačenih skupina, kao i organizacije, udruge i sindikate, da nam se pridruže jer jedino tako možemo ostvariti promjenu.
Radnička fronta
Osnovana Radnička fronta!,
31 svibnja, 2014 at 19:01
Koji je karakter Radničke fronte? Jel se radi o neformalnoj grupi, organizaciji, partiji, budućoj partiji…?
31 svibnja, 2014 at 22:14
Radnička fronta je buduća partija. Dakle radi se o inicijativi čiji je cilj stvoriti radničku partiju. Jasno, otvorena je svima – pojedincima/organizacijama/sindikatima i za očekvati je da će se s vremenom u njoj slobodno moći razvijati različite tendencije, u skladu s užim političkim afinitetima članova.
10 lipnja, 2014 at 12:56
Interesantno je kako se interesi feminizma i homoseksualaca izjednačavaju sa interesima radnika. Pritom se zaboravlja činjenica kako homoseksualci uglavnom zauzimaju vrlo visoke pozicije kako u domaćim, tako i stranim političkim krugovima što dovoljno govori o ingerenciji koju imaju na formiranje politike u domicilnim državama. S obzirom na postojeću situaciju, koliko je realno za očekivati od istih da se počnu zalagati za prava radnika i nisu li zapravo interesi homoseksualaca u koliziji sa interesima radnika koji su većinom heteroseksualnih sklonosti te samim time tradicionalno okrenuti obiteljskom nukleusu? Također, kako poistovjetiti načela feminizma sa načelima radničke klase čiji su najeksploatiraniji pripadnici upravo muškarci? Nije li najugroženija skupina upravo ona za čije se interese nitko ne zalaže, a sastavljena uglavnom od heteroseksualnih muškaraca radnika? Znači profil ljudi koji obavljaju vrlo opasne, ali ujedno i potplaćene poslove rudarenja, asfaltiranja cesta, izgradnje, zaštitarenja, sanacije krovova itd. Može li se takav pokret koji svoja načela temelji na pogrešnim pretpostavkama uistinu isprofilirati u stranku koja bi štitila prava gore navedenih slojeva društva?
30 srpnja, 2014 at 17:30
Čini mi se da se dosta priča o akciji. Ali ne vidim ništa konkretno npr. pozivi na akcije, izvještaji o akcijama, peticije…..konkretno!
bez uvrede molim, ali sve skupa mi djeluje ko organizacija salonskih ljevičara
@Skeptik:
Tipično razmišljanje čovjeka uhvačenog u zamku kapitalistične propagande. U vrlo kratkom izlaganju je uspio ljude podjeliti na mnogo načina. Ima tu i predrasuda. Nađe se tu i priučena bespomočnost…
S takvim razmišljanjem se vrlo uspješno postigne i održava atomizirano društvo u kojem močnici mogu raditi što hoće. Ljudi su prezaokupljeni razlikama koje ih (umjetno)razdvajaju umjesto da bi razmišljali o tome što ih Povezuje.
A to što nas povezuje je zapravo puno vrijednije od bilo čega što nas razdvaja. Zapravo su te poveznice ono što živo-biće-čovjeka radi Čovjeka.
Kad će 30% ljudi razmišljati na taj način tad močnici postaju i ostaju samo dio povjesti.