Radnička fronta poziva sve progresivne organizacije i pojedince na prosvjedni skup podrške Kobaneu i Rožavi, koji će se održati u 14 sati u subotu, 18.10.2014, ispred turskog veleposlanstva u Zagrebu, Masarykova 3. Pokažimo solidarnost s pravednom borbom kurdskog naroda i revolucijom u Rožavi, te osudimo pro-fundamentalističku politiku Turske!

Iz kaosa i užasa ratne Sirije nakon 2011. je proizišlo i nešto dobro. U Rožavi, sirijskom Kurdistanu, za razliku od islamističkih snaga, prozapadne Slobodne sirijske vojske i autokratskog Asadova režima koji nadziru ostatak Sirije, lokalno je kurdsko stanovništvo, organizirano preko svojih obrambenih snaga (YPG–a i YPJ–a), uspjelo ne samo oduprijeti se nadirućem nazadnom fundamentalističkom islamizmu i snagama statusa quo, nego i napraviti pravu socijalnu revoluciju. U toku te revolucije stanovništvo se korištenjem neposredne demokracije organiziralo u „demokratska samoupravna područja“ te štiteći sekularizam i prava svih ostalih naroda pokrenulo procese oslobođenja žena i stvaranja novog društvenog uređenja u korist najširih slojeva. Revolucija u Rožavi stoga istovremeno objedinjuje borbu za samoodređenje kurdskog naroda, socijalnu revoluciju, otpor fundamentalizmu i snagama barbarizma te konačno i borbu protiv patrijarhata.

Nažalost, sve tekovine borbe koju je predvodio kurdski narod nalaze se ugrožene vojnom agresijom brojnijeg i daleko bolje naoružanog Daeša (IS–a/ISIS–a/ISIL–a), nastalog u Iraku nakon imperijalističke okupacije SAD–a 2003. Grad Kobane, jedan od simbola revolucije u Rožavi, nalazi se u okruženju Daeša sa tri strana, a sa četvrte se nalazi Turska – koja se zatvaranjem granice za svaki vid pomoći borcima Kobanea i istovremenim napadima na Kurde u Turskoj otvoreno svrstala na stranu fundamentalista. Ne možemo se uzdati da će svjetske sile učiniti bilo što za Kobane i Rožavu, budući da sve poteze vuku samo u cilju jačanja svoje dominacije. Jedinu realnu pomoć Kurdima može pružiti međunarodni radnički i antikapitalistički pokret. Nažalost, za sada čak i radničke i progresivne organizacije nedopustivo ignoriraju ovo pitanje i ne organiziraju bilo kakav vid ozbiljnije solidarnosti. To se mora promijeniti i ovim prosvjedom ne osuđujemo samo politiku Turske, već i kritiziramo pasivnost međunarodne ljevice.

U skladu s rečenim tražimo:

• Otvaranje turske granice za slobodni protok oružja i kurdskih dobrovoljaca kako bi se pomogla obrana Rožave od fundamentalista.
• Prestanak svih vojnih napada koje Turska izvodi protiv Radničke partije Kurdistana i uklanjanje Radničke partije Kurdistana s popisa terorističkih organizacija.
• Organiziranje ozbiljne kampanje međunarodne solidarnosti s borbom kurdskog naroda i njezino pomaganje oružjem i dobrovoljcima – po uzoru na pomoć upućenu republici u Španjolskom građanskom ratu.
• Puno pravo na samoodređenje Kurda u Turskoj i Siriji – za slobodni Kurdistan!

Dužnost je svih onih koji se bore za bolji svijet da makar simboličnom akcijom podrže hrabre borkinje i borce YPJ–a i YPG–a i osude besramno ponašanje turske države. Pobjeda Daeša ne bi samo značila trijumf najnazadnijih snaga srednjovjekovnog barbarizma i gušenje svega progresivnog što je do sada ostvareno, već i genocid nad civilnim stanovništvom i humanitarnu katastrofu. Ne dopustimo da se to dogodi

Radnička fronta