Nasuprot ovim pokušajima okretanja jednog dijela naroda protiv drugog moramo više neko ikada ranije istaknuti principe solidarnosti i zajedništva u borbi za ostvarivanje naših prava. Radnički, studentski i LGBT pokret imaju svaki svoje specifične probleme, te u skladu s time moraju posjedovati i određenu vlastitu autonomiju. Međutim, samo stvaranjem zajedničkog fronta i savezništva, sukobljavanjem sa zajedničkim neprijateljima, te aktivnom suradnjom možemo ostvariti zajedničke ciljeve. LGBT pokret nije i ne može biti niti politički niti klasno indiferentan. U stvarnome životu istinski potlačen pripadnik LGBT populacije nije onaj tko je krupni industrijalac, već radnik ili radnica koji je dvostruko ili trostruko potlačen – kao radnik, kao neheteroseksualac i kao žena, te koji na temelju svoje pripadnosti trpi dodatna ponižavanja na poslu ili pravo na isti ne može niti ostvariti…

Radnička borba, kao i ranijih godina, iskazuje bezuvjetnu potporu ovogodišnjem Zagreb Prideu i izražava solidarnost sa borbom za prava svih neheteroseksualnih skupina.

Jedan od ključnih i neizostavnih momenata čovjekove emancipacije predstavlja i cilj LGBT pokreta – ostvarivanje slobodnih emotivnih i seksualnih odnosa između pojedinaca istoga ili suprotnog spola, utemeljenih na ljubavi i ravnopravnosti, te oslobođenih bilo kakvih ograničenja osim uzajamnog pristanka onih koji u njima sudjeluju. Smatramo da je nužna pretpostavka potpunog ostvarivanja ovoga cilja ukidanje postojećeg kapitalističkog sustava utemeljenog na principima povećanja profita i eksploatacije radne većine. Jer, potpuno oslobođenje čovjekovog emotivnog i seksualnog života je nemoguće u uvjetima u kojima je sam pojedinac potlačen i otuđen, gdje slobodu ljubavi ograničavaju ekonomski principi i ogromne klasne razlike, te gdje je budućnost većine nesigurna, a osnovno pravo na rad uskraćeno.Štoviše, upravo je patrijarhat, bilo da se pojavljuje u prikrivenim ili otvorenim oblicima, sustav koji potlačivanjem žena i svih neheteroseksualnih skupina omogućuje bolje uvjete za stvaranje profita i ostvarivanje interesa kapitala.

U interesu je kapitala i političke elite da nas što je moguće više podjele, razjedine i okrenu jedne protiv drugih – jedan narod protiv drugoga, radnike protiv studenata, radnike privatnog sektora protiv radnika državnog sektora, heteroseksualce protiv homoseksualaca, lezbijki, biseksualaca i transseksualaca…Reakcionarne, fašističke i desničarske stranke i organizacije, kao i katolička Crkva, svojim političkim djelovanjem i po ovom pitanju rade u interesu kapitala s kojim se i inače nalaze u sprezi. Značajni ispadi homofobije, koji su nedavno kulminirali nasiljem u Splitu, u konačnici su upravo rezultat navedenoga, a ne naprosto urođenog primitivizma svojstvenog jednom dijelu populacije. Neprekidnom propagandom, koja se nerijetko pojavljuje u veoma suptilnim oblicima, nezadovoljstvo i bijes jednog dijela stanovništva Splita u skladu je s ovom logikom okrenuto prema sudionicima LGBT pokreta, umjesto prema onima koji su zaista krivi za probleme društva. Naravno, kako Kerumu, tako i vladi Jadranke Kosor, kao i raznim Todorićima, daleko više odgovara da kamenje leti prema glavama pedera i lezbijski, nego po njihovim vlastitim glavama, pri čemu bi se nezadovoljstvo moglo razviti i u opravdane zahtjeve za eksproprijacijom njihove imovine stečene izrabljivanjem radnika, te oduzimanjem njihove političke moći.

Nasuprot ovim pokušajima okretanja jednog dijela naroda protiv drugog moramo više neko ikada ranije istaknuti principe solidarnosti i zajedništva u borbi za ostvarivanje naših prava. Radnički, studentski i LGBT pokret imaju svaki svoje specifične probleme, te u skladu s time moraju posjedovati i određenu vlastitu autonomiju. Međutim, samo stvaranjem zajedničkog fronta i savezništva, sukobljavanjem sa zajedničkim neprijateljima, te aktivnom suradnjom možemo ostvariti zajedničke ciljeve. LGBT pokret nije i ne može biti niti politički niti klasno indiferentan. U stvarnome životu istinski potlačen pripadnik LGBT populacije nije onaj tko je krupni industrijalac, već radnik ili radnica koji je dvostruko ili trostruko potlačen – kao radnik, kao neheteroseksualac i kao žena, te koji na temelju svoje pripadnosti trpi dodatna ponižavanja na poslu ili pravo na isti ne može niti ostvariti.

Prije svega je potrebno da princip solidarnosti ne ostane šuplja fraza, već da se potvrdi u praksi. U skladu s time smatramo potrebnim da se, daleko više nego do sada, LGBT aktivisti i sudionici Zg Pridea (ne samo kao pojedinci, već i kolektivno) aktivno, javno i odlučno uključe u socijalni pokret – u pomaganje i iskazivanje solidarnosti sa konkretnim borbama radnika (posebno prosvjedima i štrajkovima), u potencijalne prosvjede protiv Vlade i njezine neoliberalne politike u budućnosti, borbu protiv privatizacije strateških resursa, pomaganje studentskom pokretu u borbi za besplatno školstvo i sve slične aktivnosti. Upravo je to najbolji način da se rasprše predrasude i stereotipi prema LGBT zajednici kod onih koji ih još uvijek imaju, učvrsti savezništvo između svih potlačenih, te fašistima i onima koji pozivaju na mržnju oduzme svaka mogućnost utjecaja u budućnosti.

Izvršni komitet Radničke borbe