Intervju s Dimitrisom Hilarisom, članom vodstva OKDE-Spartakosa (grčke sekcije Četvrte internacionale) i Internacionalnog komiteta Četvrte internacionale, objavljen u 70. broju L’Anticapitaliste, lista Antikapitalističke ljevice u Švicarskoj.

U predvečerje izbora 6. svibnja 2012., njemački ministar financija, Wolfgang Schäuble, pozvao je Grke da izaberu većinu ”koja poštuje obveze prema međunarodnim kreditorima koje je dala trenutna koalicijska vlada.”[i] Tratio je dah jer je više od 65 % Grka glasalo protiv diktata Europske unije, Europske centralne banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Novo razdoblje je započelo 6. svibnja u Ateni. Da bi raspravljali o tome, intervjuirali smo Dimitrisa Hilarisa iz organizacije OKDE-Spartakos, koja je dio koalicije ANTARSYA.

Dimitris, možete li dati prvu bilancu stanja nakon izbora 6. svibnja?

Dimitris Hilaris: Moramo naglasiti tri važne činjenice. Prvo, rezultat 6. svibnja je bolan ukor za Trojku. To je bio glas protiv mjera štednje koje su nam nametnute; to je bila kulminacija mobilizacija u nekoliko posljednjih mjeseci. Nadalje, moramo podvući činjenicu da, po prvi put od pada diktature, PASOK nije dobio većinu glasova narodnih klasa, već snage lijevo od socijaldemokracije. SYRIZA (Koalicija radikalne ljevice), Komunistička partija i koalicija antikapitalističke ljevice, ANTARSYA, zajedno su dobile gotovo 30 % glasova. Dodamo li zelene, blizu 35 %. Nema sumnje, došlo je do promjene u ponašanju radnika prilikom izbora.

A treća važna činjenica?

Dimitris Hilaris: Ona proizlazi iz prethodnih točaka. To je polarizacija političkog života, na ljevici i na desnici. U trenutku kada stranke koje zagovaraju štednju propadaju, radikalna ljevica polarizira rasprave na jednoj strani političkog spektra, a nacisti su uspješni na desnici …

Da budemo točni, dobili su 7 posto. To je iznimno mnogo, zar ne?

Dimitris Hilaris: 7 posto je dobila samo Zlatna zora. Njihovom rezultatu treba dodati rezultate drugih dviju manjih stranaka krajnje desnice. Da, radikalna ljevica izbija na površinu, ali isto vrijedi i za radikalnu desnicu.

Jesu li srednje klase sklone autoritarnim rješenjima?

Dimitris Hilaris: Po mom mišljenju, krajnja desnica je dobila glasove od tri skupine: studenata na koje je utjecala intervencija krajnje desnice na sveučilištima, dijela ‘socijalne’ desnice koja više ne vjeruje u konzervativnu desnicu koja robuje Trojci, i konačno razočaranih birača PASOK-a, ali i Komunističke partije, KKE, za koje postoji protusustavna logika u glasanju za krajnju desnicu. Dobili su 500.00 glasova, no to još nije stabilna, lojalna biračka baza.

Vjerojatno će izgubiti dio potpore na izborima 17. lipnja, no gotovo je sigurno da će ući u parlament, jer je 3 posto dovoljno.

Neki ljudi su povukli paralele između trenutne situacije u Grčkoj i Weimarske republike, koja je bila uvod u dolazak Hitlera na vlast …

Dimitris Hilaris: Treba biti veoma oprezan kod pravljenja usporedbi. Danas nismo u situaciji da izlazimo iz gotovo petogodišnjeg rata. I nismo, u suprotnosti s Njemačkom između 1919. i 1923., u tako katastrofalnoj gospodarskoj situaciji. A povrh toga, za razliku od tog razdoblja, u Grčkoj nema aktivnosti paravojnih skupina kao što je bio slučaj 1919., na primjer … Razvoj je sličan, ali … budimo oprezni.

A SYRIZA, koalicija radikalne ljevice, protuliberalna, osnovana 2004.?

Dimitris Hilaris: To je stranka koji je uspjela profitirati od razvoja pokreta koji se odvijaju, i koja je razbila prevlast PASOK-a i Nove demokracije. SYRIZA je uspjela ići u korak s narodom. Dok KKE nudi perspektivu daleko udaljenog raja, a mi, koalicija ANTARSYA, ostajemo većinom propagandistički, SYRIZA je bila u stanju pružiti uvjerljivo rješenje situacije – slogan lijeve vlade. U isto vrijeme, njeni odgovori su često zbunjujući: kada su pritisnuti, čujemo kakofoniju među vođama SYRIZA-e. Neki tvrde da će jednostrano ukinuti dug i dogovore s Trojkom. Drugi, konzervativniji, daju prednost ostanku u EU. Situacija je komplicirana, no trebamo joj prići bez sektašenja.

Što znači?

Dimitris Hilaris: Mi, koalicija antikapitalističkih snaga, moramo sudjelovati u ovoj raspravi. SYRIZA, za koju je izgledno da će izaći još jača nakon izbora 17. lipnja, će se vjerojatno povezati s ostalima kako bi sastavila vladu. No, tu dolazimo do nove činjenice, hipoteze o lijevoj vladi. Ovo pitanje se mora prenijeti s vodstva stranka u socijalni pokret.

Postoje dva uvjeta za stvaranje lijeve vlade: prvo, politički program raskida s Trojkom, vlada koja otkazuje dug i memorandum, pod cijenu isključivanja iz Europe.

I, nakon toga, transfer vlasti prema dolje. Lijeva vlada može predstavljati interese onih ispod samo do razine do koje oni ispod imaju vlast. Dakle, potreban je transfer odgovornosti i vlasti na narodne skupštine. To bi bio prvi zadatak lijeve vlade – sazvati nacionalnu ustavotvornu skupštinu narodnih skupština.

Intervju vodio Paolo Gilardi