Nedavne aktivnosti Katoličke crkve i istupi njezinih predstavnika, posebno povodom polemike oko uvođenja zdravstvenog odgoja, poprimile su oblik ekstremnog klerikalizma. Štoviše, istupi nekih predstavnika Crkve imali su i jasno intonirane klerofašističke crte. U isto vrijeme, SDP-ova vlada pokazala je potpunu slabost, nesposobnost i nezainteresiranost da pokuša makar prividno sačuvati minimum sekularnosti u zemlji. Jovanovićeve polemike s crkvenim predstavnicima samo su dio kapitulacije SDP-a pred klerikalizmom – jer polemika s Crkvom ne može i ne smije biti. Pitanjima vjere mjesto je u privatnoj sferi pojedinca, a Crkva se ne smije miješati u politička i društvena pitanja. Provedba načela po kojemu je religija stvar izbora svakog pojedinca i ostvarivanje sekularnosti mogući su samo pod uvjetom razbijanja crkvene političke i ekonomske moći uz onemogućivanje provedbe katoličke indoktrinacije u javnom prostoru, protjerivanja religije u sferu privatnoga te ujedno i rušenja Vlade koja je svojom suradnjom s Crkvom i izlaženjem u susret njezinim interesima dovela do ovakvog stanja. 

U nedavnim se događajima jasno pokazala sva alarmantnost postojećeg stanja u kojemu jedan od većih kapitalista u Hrvatskoj – Katolička crkva – na temelju uske povezanosti s državom te političkim i poslovnim elitama još od početka devedesetih, ima toliki politički utjecaj da može raditi što želi te pretendirati čak i na to da određuje školski program, a Vladi preostaje samo da „polemizira“. Pravu sliku odnosa Crkve i države predstavlja božićni prizor u kojemu Milanović i Josipović pognutih glava slušaju propovijed u kojoj im Bozanić s oltara drži lekciju. Možda se potpuni bankrot hrvatske socijaldemokracije vidi upravo u odnosu prema jednom od najelementarnijih pitanja – onome o razdvojenosti crkve i države koji je predstavljao jednu od osnovnih tekovina građanskih revolucija. To je samo jedan od simptoma toga kako u propadajućem građanskom/kapitalističkom društvu vladajuće klase i njihovi predstavnici više nisu u stanju da brane čak ni njegove najosnovnije pretpostavke. Preuzimajući dva puta upravljanje zemljom SDP je tako uvijek davao do znanja da neće dovoditi u pitanje Crkvene povlastice, ugovore s Vatikanom, financiranje Crkve iz poreza, da će se nastaviti „povratak“ Crkvenog zemljišta te se prema predstavnicima Crkve odnosio kao prema partnerima i suradnicima. Jovanović se stoga nema što čuditi ako zbog Crkve, koju su sami zbog svoje slabosti, popustljivosti i oportunizma toliko ojačali, ne može sastaviti čak ni školski program. Moramo imati na umu da je u cijeloj priči riječ samo o zdravstvenom odgoju – možemo zamisliti kakav bi samo nastao otpor i divlja klerikalna kampanja da se usudilo dirnuti u povlastice Katoličke crkve i pokušalo stati na kraju njezinom društvenom parazitizmu. SDP-ovci to veoma dobro znaju i zato takvo što nikada neće ni pokušati. Stoga, da bi uništili klerikalizam, potrebno je i što prije srušiti SDP.

Pozivamo sve progresivno i sekularno orijentirane pojedince na aktivno suprotstavljanje klerikalnoj kampanji Crkve. Nikakve beskrajne „polemike“, apeli za očuvanje sekularnosti i podupiranje Jovanovićevog ministarstva – koje je kao dio vladajuće elite i samo odgovorno za ovu situaciju – neće pomoći. Potreban je što hitniji prelazak iz defenzivnog u ofenzivni stav – borbu protiv Crkvenih povlastica i političke moći koju ima.

Kao hitne i minimalne mjere u tom smjeru predlažemo:

• ukidanje nastave vjeronauka u svojim osnovnim i srednjim školama
• prestanak emitiranja svih religijskih programa i sadržaja od medija u državnom vlasništvu
• obavezno uklanjanje vjerskih simbola iz svih javnih institucija, kao i onemogućivanje svećeničke aktivnosti i obreda u njima
• potpuno ukidanje financiranja Crkve iz proračuna
• poništenje svih ugovora potpisanih s Vatikanom
• oštro sankcioniranje svih istupa koji javno promoviraju klerofašizam te onih koji pozivaju na diskriminaciju prema LGBT populaciji.

Izvršni komitet Radničke borbe