Novi broj našeg časopisa za socijalna pitanja, namijenjen radnicima, studentima, nezaposlenima i umirovljenicima, izašao je iz tiska u tiražu od 1.200 primjeraka. Besplatni primjerak možete naručiti na svoju adresu kontaktirajući nas na radnicka_borba@yahoo.com ili ga preuzeti u antikvarijatu Daj koliko daš, Pavla Hatza 7, Zagreb.

U ovom broju:

– Intervju s Mijatom Stanićem

– Linića baca prašinu u oči

– Priopćenje za javnost Nezavisnog sindikata radnika Jadrankamena

– Pozadina rezigniranost Vlade glede poskupljenja

– Intervju sa strojovođom HŽ-a

– Radnici privatnog protiv radnika državnog sektora

Pozivamo sve zainteresirane da nam šalju tekstove radničke, sindikalne, studentske i socijalne tematike, te tako sudjeluju u kreiranju časopisa koji je namijenjen organiziranju svih onih koju su potlačeni. Ukoliko ne znate vaša radnička prava, a mislite da se krše i nemate se kome obratiti, kontaktirajte nas i pružamo besplatni profesionalni pravni savjet. Do sada objavljene brojeve možete pregledat ili preuzeti u pdf obliku ovdje.

Radnička borba

Prenosimo izjavu Antikapitalističke ljevice (Izquierda Anticapitalista, IA), španjolske sekcije Četvrte internacionale, o generalnom štrajku koji će se 14. studenog održati u više europskih zemalja.

14. studenog Portugal i Španjolska idu u generalni štrajk, a u brojnim zemljama juga Europe milijuni osoba će se mobilizirati protiv rezanja plaća, smanjenja socijalnih izdataka i otpuštanja, uništavanja javnih službi, spašavanja banaka javnim sredstvima … Toga dana održat će se do sada najvažnija akcija masa za odbijanje politika koje provodi EU: štednje nauštrb radničke klase i podruštvljavanja bankarskih gubitaka. Uspjeh ovoga dana mobilizacije je ključan za održavanje i nastavak borbi protiv neoliberalne štednje na europskoj razini i za onemogućavanje da se na kraju nametne izlaz iz krize koji su zacrtale kapitalističke elite Europe.

Neoliberalna EU je moćan instrument u rukama krupnog europskog kapitala za nametanje ekonomskih i socijalnih politika u skladu s njihovim interesima: opće snižavanje plaća za postizanje ”konkurentnosti”, gubitak radničkih prava kako bi se olakšalo otpuštanje i prekarizacija [nesigurni i nestalni radni odnosi iliti, rječnikom kapitala, ”fleksibilizacija tržišta radne snage” – prev.], uništavanje javnih službi radi stvaranja novih poslovnih ”niša” za kapital, pretvaranje duga banaka u javni dug na račun socijalnih i javnih izdataka, povratak žena ”ženskim” poslovima i kućanstvu, rezanje demokratskih prava i porast političke represije … Pročitaj detaljnije

Sa priličnom sigurnošću možemo konstatirati kako niti jedan događaj nije imao toliki utjecaj na daljnji razvoj radničkog i socijalističkog pokreta, te na izazivanje podjela u njemu, kao što ga je imala Oktobarska revolucija. Naravno, značenje ove revolucije uvelike nadmašuje i okvire radničkog pokreta, te postaje jedno od temeljnih političkih pitanja naše epohe. Stoga je prirodno da je ovaj događaj izazvao kontroverze, pojavljivanje niza suprotstavljenih interpretacija, te gomile netočnosti, lažnih tvrdnji i falsifikata, ponekad sadržajne, a češće metodološke naravi. Većina prikaza Oktobarske revolucije počiva na u potpunosti promašenim metodama interpretacije, pri čemu je sama metoda nerijetko prilagođena rezultatu do kojega se želi doći, koji je poznat i prije samog istraživanja, a određen u skladu s političkim i ideološkim pozicijama samih autora interpretacije. Pročitaj detaljnije

RB: Sindikat metalaca Hrvatske 3. maj 15. studenog organizira prvi prosvjed kako bi Vladi poručili da želite “raditi i od rada živjeti i kako je stečaj za vas neprihvatljivo rješenje”. Mislite li da će vas Vlada čuti i koliko daleko su radnici spremni ići?

Juraj Šoljić: Ne znam da li ste upoznati s našim radom u ovih zadnjih 10-tak godina. Još od 2000. godine SMH-IS radi na opstojnosti 3. maja koji je sustavno politički uništavan od samostalnosti hrvatske države. Nekoć najperspektivnije brodogradilište u bivšoj državi i na ovamo je od strane političkih garnitura bilo sustavno uništavano, pa čak i danas ovim sitnim lokalnim prepucavanjima radi predizbornih kampanja stavljaju se u prvi plan osobni interesi pojedinih političkih aktivnih predstavnika u odnosu na stanje u kojem se nalazi brodogradilište, a i radnici 3. maja.

Imamo slučaj da se već četiri godine, a možda i 20-tak godina unazad politika miješa u izbore uprava u brodogradilištu, a da nisu i sposobni ljudi. Svakako da veliku ulogu ima i Vlada koja nije našla način da se brodogradnja kao jedina strateški važna industrijska grana potpomogne sustavno kako to rade ili u zemljama članicama EU ili na Dalekom istoku.

Pa tako i 2008. godine je takva Uprava mislila da ćemo se bolje privatizirati i restrukturirati ukoliko imamo praznu knjigu narudžbi, te smo svojim Zahtjevom i prosvjedom koji smo organizirali i dali do znanja da se mora zaštiti djelatnost i radna mjesta. Nažalost, opet smo morali organizirati se u listopadu 2009. s prikupljenih 24.000 potpisa potpore našim zahtjevima i organizacijom prosvjednog Skupa dobili jamstva za četiri broda za domaće brodare koji su dali egzistenciju radnicima 3. maja. Pročitaj detaljnije

Napisana krajem svibnja 1931., Španjolska revolucija i opasnosti za nju, prvenstveno se bavi opasnošću koju je za Španjolsku revoluciju tada predstavljalo vodstvo Komunističke internacionale. U odnosu prema nadolazećim izborima za Ustavotvornu skupštinu Trocki je demonstrirao promašenu politiku vodstva Komunističke internacionale koja je, ignorirajući izbore, išla na ruku anarhistima i njihovoj antiparlamentarnoj metafizici, ali istovremeno osuđuje i parlamentarni kretenizam oportunista. Na primjeru Kine pokazuje katastrofu staljinističke birokracije koja je, ne shvaćajući  Lenjinovu teoriju ”prerastanja” revolucije i obezvrjeđujući Marxovu klasnu teoriju, izvodila vlastite teorije. Nesposobna učiti iz vlastitih pogrešaka, staljinistička birokracija je u Španjolskoj računala s posebnom ”radničkom i seljačkom revolucijom”, različitom od proleterske, i prilagođavala joj svoju politiku. Opasnost fikcije takve ”međurevolucije” osvijetljena je sa stajališta ”Lipanjskih dana” 1848., Pariške komune i ”Julskih dana” 1917. Nasuprot avanturizmu pokušaja oružanog preuzimanja vlasti, Trocki kao neposredni zadatak ističe borbu za mase i radnička vijeća, a sustavnom cijepanju komunističkih redova od staljinističke birokracije suprotstavlja zahtjev za jedinstvom komunističkih redova u Španjolskoj na temelju ispravne marksističke politike.

Prenosimo govor Erica Toussainta održan na omladinskom festivalu SYRIZA-e u Ateni 6.10.2012. Uz Erica Toussainta, predsjednika Komisije za otpis duga Trećeg svijeta i člana Internacionalnog komiteta Četvrte internacionale, pred više od 3.000 ljudi govorili su Marisa Matias – članica Lijevog bloka iz Portugala, Lisardo Fernandez – sindikalni vođa asturijskih rudara, te Alexis Tsipras – predsjednik SYRIZA-e.

Živimo u jednoj od najgorih kriza svjetskog kapitalističkog sistema. No, kapitalizam neće umrijeti prirodnom smrću, neće umrijeti u krevetu. Krize su dio metabolizma samog kapitalizma. Samo svjesne akcije narodâ mogu uništiti i nadići kapitalizam da bi nas odvele prema demokratskom socijalizmu.

Grčki narod je trenutno u epicentru kapitalističke krize i način na koji se mobilizira, u okviru mobilizacije i na europskoj razini, moći će dati odgovor na tu kapitalističku krizu i rješenje na internacionalnom nivou. Vi ste u epicentru krize i rješenja krize. Pročitaj detaljnije

U većini slučajeva vlasnici zaštitarskih firmi su bivši visokorangirani pripadnici policije. Njihove veze i prijateljstva unutar MUP-a, SOA-e i Državnog odvjetništva su na veoma visokom nivou, odnosno ostaju stalno veoma usko povezani. Ukoliko se npr. vodi neka istraga o nezakonitim radnjama unutar zaštitarske tvrtke vlasnik redovito biva upozoren. Dokaz za to je 30 000 zaštitara koji nemaju apsolutno nikakva radnička prava, koji se godinama izrabljuju i potkradaju, a sve to uz blagoslov vlasti i državnih institucija. Još nikada nije zabilježeno da je netko od vlasnika zaštitarskih tvrtki odgovarao za gore navedena zlodjela iako postoji nekoliko stotina tužbi od strane radnika. Te tužbe su međutim strpane pod tepih. Postoji i nekoliko stotina pisama upućenih medijima i državi koje govore o kaznenim djelima, potplaćenosti, o radu od 300 i više sati mjesečno, o neisplaćivanju prijevoza, o neuplaćivanju doprinosa, o prijetnjama…. Na to nitko nije reagirao. Niti državni inspektorat rada nije reagirao na potplaćenost – prosječni zaštitar ima satnicu od samo 12 kn. Država se nikada nije upitala kako zaštitar živi cijeli mjesec. Zamislite biti zaštitar s obitelji. Zamislite biti uredan građanin banci i državi s plaćom 2300 kn mjesečno. Gdje je tu pravda za radnike? Tko to tvrdi da radnička prava postoje? Pročitaj detaljnije

Donosimo tri kraća teksta iz knjige Lava Trockog, Izdana revolucija, sljedećih podnaslova: Državni kapitalizam, Je li birokracija vladajuća klasa? i Povijest još nije dala povijesni sud značaja SSSR-a. U prvom tekstu Trocki progovara o optužbama da je sustav u SSSR-u, u to vrijeme (sredina 1930.-ih), bio državni kapitalizam. Objašnjava što je to zapravo državni kapitalizam, a što etatizam te zašto u SSSR-u ne može biti govora o državnom kapitalizmu.

Drugi tekst je usko povezan s prvim i također odbacuje tadašnje optužbe, samo se ovaj put one svode na pitanje koje i sam naslov navodi. Trocki objašnjava po čemu se sve birokracija u SSSR-u razlikuje od birokracije kapitalističkih zemalja, ali i po čemu su slične. Konačno pojašnjava zašto sovjetska birokracija ipak nije klasa te koja je njena uloga u daljnjem tijeku ruske revolucije.

Konačno, treći tekst sadrži promišljanja Trockog o sudbini SSSR-a u slučaju političke revolucije proletarijata i u slučaju buržoaske kontrarevolucije. Također, ovdje Trocki navodi svoju metodu analize glavnih historijskih događaja, baš poput ruske revolucije. Pročitaj detaljnije

Svim radnicima je posao postao utrka s rezultatima i stalni presing – još, još, još… Ne zaboravljajući da je psihički i fizički napor svakodnevica većini radnih mjesta u uslužnom sektoru UNI je listopad posvetio posebno radnicima u pozivnim centrima. To su radnici koji dnevno odrade po tisuću poziva sa slušalicama na ušima, sjedeći za monitorima i primajući na sebe nezadovoljstvo korisnika koji se javljaju, jer “nešto ne radi… nije učinjeno… nije…”.

HST- Hrvatski sindikat telekomunikacija priključuje se kampanji UNI-a za boljim uvjetima rada radnika u pozivnim centrima.

Izvješće UNI ICTS sektora pod nazivom  “Uputite pravi poziv – tražimo preoblikovanje Call centara odozdo prema gore”, ilustrira negativne psihološke i fizičke učinke na radnike call centara širom svijeta zbog lošeg načina upravljanja. U UNI izvješću se također ističe da bi se poslodavcima – Call centar operatorima, također isplatilo kada bi vodili više računa i brige o radnicima.

Izvješće otkriva kako loša praksa upravljanja, osim što šteti radnicima call centara, snižava i kvalitetu usluge korisnicima.

Studije slučaja iz Deutsche Telekoma T-Mobile USA pokazuju da su radnici pate od stresa, tjeskobe i sagorijevanja, jer menadžment odbija pri planiranju i organizaciji rada uvažiti potrebe i zahtjeve radnika. UNI, međunarodna sindikalna središnjica usluga,  pridružuje sa sindikatima u SAD-u i Njemačkoj  (CWA- Communication workers of America i Ver.di) i zahtijeva hitne i neodgodive reforme.

Menadžment prisiljava zaposlenike da strogo slijede skripte, intenzivno nadziru pozive u cilju ocjenjivanja, kažnjavanja  i otkaza. Kao rezultat takvih tehnika upravljanja, radnici pate zbog izrazitog stresa, tjeskobe i sagorijevanja, a uslijed dugotrajnog sjedenja i prisilnih ponavljajućih radnji od ozljeda mišićno-koštanog sustava. Pročitaj detaljnije

Česta reakcija radnika kad im se pokuša razjasniti proces proizvodnje jest: ”Ali, kapitalistu i treba pripasti dobit jer mi radimo za njega, jer su to njegove tvornice, strojevi … Na kraju, on je taj koji riskira i koji se zadužuje.” Prema tome, naši radnici promatraju stvari baš onako kako one izgledaju. Izgleda kao da čin razmjene, odnosno ugovor o radu, između kapitaliste i radnike nema sebi premca po pitanju pravednosti. Nitko ne tjera radnika da radi pa on svojom slobodnom voljom stupa u razmjenu, a s druge strane kapitalist ga pristaje plaćati upravo onoliko koliko će ovaj raditi. No, osim posla s radnicima, kapitalist ima velikih briga oko raznih rata za kredite koje je uzeo kako bi pokrenuo proizvodnju ili je povećao, odnosno modernizirao. Kapitalist se ovdje javlja kao poduzetnik koji je pokretač svega. On ima na jednoj strani gladne i nezaposlene radnike, na drugoj strani banke koje nude zajmove i na trećoj strani, sebe i motiv za profitom. Njegova uloga je najvažnija jer upravo on sve navedeno stavlja u pokret i zahvaljujući njemu radnik dobiva plaću, dakle preživljava, kreditne rate se redovito otplaćuju, proizvodi prodaju, a proizvodnja napreduje. Ovdje nije toliko bitno je li poduzetnik zapravo jedan, više direktora ili dioničara jer se uzima odnos kapitala i rada kao općenit i, u ovom tekstu, apstrahiran od napomenutih manifestacija kapitala.

Pokazat ćemo kako stvari izgledaju iza kulisa i kako nisu onakve kakvima se čine. Pročitaj detaljnije